Ne bojte se, nećemo ništa fizički naporno raditi, iako je također potrebno uložiti trud i puno dobre volje. Čistit ćemo svoje misli, očekivanja, zamjeranja, podrazumijevanja i sve ostale okvire u koje smo se „uokvirili“ u odnosu s našim partnerom.

Oprostimo sve i krenimo ispočetka

Vrlo vjerojatno svi imamo neka ponašanja koja zamjeramo svojim partnerima. To se najbolje može vidjeti kad u nekoj raspravi krenemo nabrajati događaje koji uopće nemaju veze s konkretnom temom, ali nam padaju napamet jer smo ih „spremili u ladicu: to ti zamjeram“. Najčešće takvo širenje teme i odlaženje u generalizacije, poput ti uvijek i ti nikada, nepotrebno kompliciraju raspravu i vode u svađu. Stoga je odluka da oprostimo sva zamjeranja i krenemo ispočetka percipirati i doživljavati partnera kao osobu s kojom nemamo prošlost, koja nije uvijek sasvim savršena, divna preobrazba u proljeće. Možemo tu metodu koristiti bilo kada i preporuka je s vremena na vrijeme pritisnuti tipku za resetiranje. Kad pritisnemo tipku za resetiranje na nekom uređaju u stvari ga namještamo na njegove početne postavke. To možemo napraviti i sami sa sobom uz određeni trud i osvještavanje.

Prisjetite se kako ste doživljavali svog partnera na početku, kad ste ga tek upoznali. Tada nije bilo zamjeranja, niste unaprijed predviđali njegove postupke i riječi. Poznavanje partnera i mogućnost predviđanja njegovog ponašanja ima puno prednosti. No, problem nastaje kad naše predviđanje koči promjenu, spontanost i uništava strast u odnosu. Dakle, prvi zadatak je prisjetiti se svega što zamjeramo partneru i oprostiti mu. Očistiti se od tog osjećaja da nije ispunio naša očekivanja, da se nekada ponaša kako mi ne želimo i slično. Na taj način čistimo i sebe od nekih naših ponašanja koja su se javila kao reakcija na zamjeranje i prešla nam u naviku. Druge ne možemo mijenjati, ali ih možemo potaknuti na promjenu mijenjajući sebe.

Izađimo iz okvira

Drugi zadatak u postupku čišćenja od predrasuda koje imamo u odnosu je da osvijestimo da neka mišljenja koja imamo o partneru jesu predrasude. Kad se naš partner ne slaže s našim mišljenjem o njemu, to je direktan znak da imamo predrasudu. Ona je nastala kao što sve predrasude nastaju, na temelju nekih konkretnih događaja koji ih potvrđuju.

No, okolnosti se mijenjaju, a naše mišljenje (predrasuda) ne. To se događa jer smo partnera, ali i sebe stavili u određene okvire. Primjerice da naš partner nije romantičan ili da smo mi previše osjećajni i slično. Okviri odnosno određivanje nečijih osobina nam pomaže da se lakše snalazimo jer nam je na taj način osoba poznata i znamo što od nje možemo očekivati. No, ta očekivanja su temeljni blokator promjene i to upravo one promjene koju priželjkujemo. Stoga je potrebno učestalo provjeravati svoje mišljenje jer se ono može temeljiti na nekolicini izoliranih situacija. A može se temeljiti i na 100 situacija, ali bi 101 mogla biti drugačija. Kad smo otvoreni prema promjeni i vjerujemo u druge ljude da se mogu promijeniti, ostavljamo im prostor koji im je potreban za promjenu.

I za kraj otvorimo oči

Sad smo otvorili um i mislimo da je sve moguće, kako bi rekao moj otac, čak i drvena peć, ali kratko. Takav način razmišljanja otvara nam nebrojene nove mogućnosti za rast i razvoj našeg odnosa, sreće i zadovoljstva s partnerom. Sada još trebamo širom otvoriti oči i zaista vidjeti našeg partnera. Vidjeti ga takvim kakav jest i kako se mijenja jer nije uvijek isti. Doživjeti ga svaki put ozbiljno, prepoznati kako se osjeća, što mu treba, kao da gledamo malo dijete. Problem je što se naviknemo gledati istu osobu svaki dan uz sebe i prestanemo ju zaista vidjeti kako je posebna, zanimljiva, jedinstvena i kako smo ju zavoljeli.

Kad očistimo um i otvorimo oči, postajemo sposobni biti u trenutku s našom voljenom osobom i uživati u sitnicama koje su samo naše. Vidimo ono što ljudi najčešće vide tek kad se udalje od voljene osobe i kad im ona nedostaje. Nije potrebno da nam počne nedostajati kako bismo znali što imamo, nego je potrebno otvoriti oči i vidjeti što imamo. Tada možemo cijeniti sve ono što volimo te iskreno i otvoreno komunicirati sve ono što ne volimo ili manje volimo. A za takvu komunikaciju važno je da i sebe gledamo i osjećamo otvorenim očima, osvijestimo svoje želje i potrebe te preuzmemo odgovornost nad njima, a partneru prepustimo njegovu odgovornost.

Takvim proljetnim čišćenjem otvaramo srce i um za zajedničko bujanje koje se prirodno događa u proljeće, a sva prethodna znanja, događaje, iskustva, prepirke i slično koristimo kao humus u zemlji koji služi kao hranjiva podloga za rast odnosa.

Sunčana Rokvić, psihologinja
InsideOut, portal za primijenjenu psihologiju