Vrtite li dogodovštine vaše kolegice s posla koja provodi strastvene vikende u zagrljajima svog ljubavnika i već u ponedjeljak prepričava o kasnom doručku u krevetu uz croissante, francuski Chevre i čašicu neizostavnog Cabernet Sauvignona. Spominje orgazme u nizovima i poze koje niste znali niti postoje, možda tek načuli u onoj knjizi o nijansama sive. Joie de vivre!, ali ne za mene.

Poznajem ljude koje bi u momentu kada bi im na vrata zakucala prilika života, istog trena zatvorili i rekli: Ma, daj dođi za par dana, danas sam umoran. Ili još bolje, dođi kad budem u penziji, onda ću se baviti sobom. Sad imam posla. Moram dovršiti ovaj projekt, završiti izvještaj za šefa, oprati suđe, odvesti auto na servis. Ili još gore: Vi ste pogriješili stan, doviđenja.

Pitam se, zar oni uistinu ne žele živjeti sreću, već umjesto toga nikada je nemati i uspješno tugovati za njom? Neki kažu da je teško „postići“ sreću jer za to treba naporan rad. “Postići” nesreću je isto tako naporan rad, uz to i jako dosadan. Uporno i neprestano traženje razloga za vlastitu nesreću, za postizanje očajavanja i tugovanja zahtjeva mnogo tog, glupog rada. A ipak, mnogi su mu dosljedni. A vi? Kojoj vi skupini pripadate!? Kako reče jedna moja kolegica kolumnistica, da ljudima ponude lijek Omogućitozin da im ga masno naplate, mogli bi se potruditi premdaosjetiti lagani placebo, no ovako direktno i sada, i vi možete odmahnut rukom i reći: A što drugo da očekujem nakon toliko godina braka i veze (nego da bude prosječno i bez veze). Nije li to uputstvo za premali cilj za vaš život? Učiniti život tek samo snošljivim, od dana do dana? Brrrr….

Istina je da se nakon par godina braka lakše pa čak i s voljom sjetimo upisati na kalendar: datum roditeljskog sastanka za dijete, dan kada treba izbaciti glomazni otpad, platiti račune, ošišati psa, no, izostavljamo napisati rečenicu: Obrati pozornost na svoj brak! Na svog dragog ili svoju dragu. Tako investiraš u sebe!! Umjesto toga, uvuče se ono: Zdravo za gotovo. Bez posvećenosti tome i bez plana.

Čak i ono vrijeme “za sebe” u danu koje uspijemo uloviti, stvaramo svatko za sebe. Muškarci odmore pred TV-om, pročitaju novine ili obave sitne zadatke koje ih opuštaju. Žene odgledaju sapunicu, popiju kavu s prijateljicom ili susjedom ili prelistaju novine jednom tjedno kod frizera. Baš kao što sebi, odvojenim od zajedno osiguravamo vrijeme, tako bismo i s ciljem mogućeg kasnonedjeljnog buđenja trebali planirati vrijeme zajedno subotom uvečer.

Sjećam se kad nam je u posjet došao prijatelj iz Engleske te se začudio u koje vrijeme suprug i ja stavljamo djecu na spavanje. Pa to je skoro drugi dan, rekao je on.. U Engleskoj djeca kroz osnovnu školu idu na spavanje najkasnije do devet sati uvečer. Da ne bi bili gori nego Englezi, potrpali smo ih već sljedeće večeri na spavanje u 21 sat. Uveli zabranjene zonu tj. zabranjene sate za djecu i tako otvorili prostor za sebe. Sjećam se kad smo sjeli prvi puta jedno pored drugog na kauču dnevne sobe pred TV-om i pomalo se nervozno upitali: a što sad? I znate, bilo je lijepo za početak ispred ugašenog TV-a zajedno šutiti. No nismo dugo odgađali krevet te večeri, ovoga puta s voljom, strašću i obostranim zadovoljstvom. Pa gdje ćeš ljepšeg nego zaspati u zagrljaju nakon kombinacije ljubavi i seksa s voljenomosobom!? Ma kakav pusti Sauvignon! Prednost dajem francuskim poljupcima kojima me moj muž ostavlja bez daha.

Nego, jeste li znali da postoji recept za francuski poljubac? Umjesto recepture za neko jelo i suvišne kalorije, možete ubaciti ovaj najvažniji recept na prvu stranicu. Samo čitanje recepta već baca zazubice na usta. A to je tek početak. Kao i za kvalitetno kuhanje, tako je i za kvalitetni trenutak potrebno uložiti puno vremena. Osim toga, seks završava u spavaćoj sobi, ali rijetko tamo počinje...

“Francuski poljubac je ljubljenje koje osim dodira usnama uključuje i suradnju jezika. Kad se počneš ljubiti s nekim, kreni polako i nježno. Prvo je na redu nježno dodirivanje usnama, a kako se ljubljenje bude zagrijavalo, jezikom lagano dodiruj njegove/njezine usne. Neka ti se jezik ne zadržava dugo na jednom mjestu, najbolje je da lagano dodiruje čitave usne.Nakon toga vrškom jezika nježno dodirni vršak jezika osobe s kojom se ljubiš. Kada to svladate i shvatite da vam oboma paše, možete prijeći i na intenzivnije dodirivanje jezicima - ispreplitanje jezika, prelaženje jezikom preko njegovih/njezinih prednjih zuba, dublje guranje jezika u usnu šupljinu i slično, prema vašem ukusu.”

Većina nas se osjeća normalnim, ako brak nije uzbudljiv. Pomisao na sretne brakove pobuđuje tjeskobu i nelagodu i zbog toga bismo radije slušali o parovima i vezama koje su puno gori od nas samih. I to uvijek možete izabrati. No, kada biste čak umjesto Omogućitozina premda na nekoliko sati u danu pristali promijeniti vlastita uvjerenja o mogućem, nesvakidašnjem zadovoljstvu u braku i nakon toliko godina, možda biste se uvjerili da je jednostavnije promijeniti svoj mentalni sklop ili poneku lijenu naviku, nego vašeg partnera.

U galeriji pogledajte fotografije...