• Umjetnost je nešto što, na ovaj ili onaj način, u nekom od svojih brojnih oblika dotiče svakoga od nas
• Ona slavi umijeće življenja i dotiče nas, ali nas isto tako i potiče na razmišljanje i oslobađa našu kreativnost na načine koji mogu imati dubok utjecaj na naše emocionalno, mentalno i fizičko blagostanje
• Ana Božac, jedna od vodećih stručnjakinja u području art terapije, podijelila je s nama svoje iskustvo i koju mudrost o tome kako umjetnost može biti putokaz prema unutarnjoj promjeni i osobnom rastu

Od glazbe koju obožavamo toliko da se, kada je čujemo, naježimo od glave do pete i pjesama za koje je dovoljno da ih čujemo na radiju da nam je dan ljepši, preko pažnje koju posvećujemo tome kakav će obrok koji smo pripremili imati okus, ali i kako će na tanjuru biti prezentiran, do filskih, televizijskih i kazališnih poslastica uz koje se rado opuštamo u slobodno vrijeme - umjetnost je nešto što na ovaj ili onaj način dotiče svakoga od nas. Ona slavi umijeće življenja i dotiče nas, ali nas isto tako i potiče na razmišljanje i oslobađa  našu kreativnost na načine koji mogu imati dubok utjecaj na naše emocionalno, mentalno i fizičko blagostanje.

Baš zato, umjetnost kao jezik emocija postaje posebno snažna kada se koristi u terapijskom kontekstu jer sve ono što umjetnost je postaju načini izražavanja svega onoga za što je nerijetko teško pronaći riječi. Kroz art terapiju, oslobađamo svoje unutarnje emocije, prepozajemo ih i integriramo na konstruktivan način, a što može biti posebno korisno za one koji se bore s depresijom, anksioznošću ili traumatičnim iskustvima. Upravo nas art terapija uči kako koristiti umjetnost kao alat za samopomoć, osvještavanje i izražavanje emocija te otkrivanje unutarnjih snaga i kreativnih potencijala, a jedna od vodećih stručnjakinja u području art terapije, Ana Božac, podijelila je s nama svoje iskustvo i koju mudrost o tome kako umjetnost može biti putokaz prema unutarnjoj promjeni i osobnom rastu.

Umjetnost je dobro poznata kao nešto što miluje našu znatiželju, nešto što nas opušta, pobuđuje našu maštu i kreativnost. Kako nas umjetnost može dovesti do pozitivnih promjena u našem životu?

Umjetnost, radije ću koristiti riječ – kreativnost koja je više svakodnevna. Za umjetnost se vežu mnogi stereotipi i kriva mišljenja. Na žalost, mnogi će se odmaknuti od umjetnosti jer misle kako oni nemaju taj dar, nisu za to, ali to je krivo shvaćanje. Svi smo kreativni, baš svi, samo moramo pronaći svoj kanal ekspresije te kreativnosti. Netko je u govoru, netko u kuhanju, netko u odnosu sa drugima ili djecom,  netko u smišljanju ideja, a netko u tehnologiji i praktičnim stvarima.... Kreativnost je dio naše prirode, samo je pitanje koliko smo povezani sa njom, sa sobom, ili ne. I u tom kontekstu kreativnost je naš izvorni resurs za gotovo sve životne zahtjeve. Pomoću nje rješavamo probleme, opuštamo se, izražavamo, motiviramo, inspiriramo, tražimo i pronalazimo bolja i adekvatnija rješenja u svakom pogledu. Rezultat svakog kreativnog čina je drugačije slaganje ideja, uviđanje nečeg što prije nismo vidjeli, a kako je s  idejama, isto je i s osjećajima. Nakon što procesiramo osjećaje kroz kreativni čin, oni više nisu isti, ili barem ne vezuju na sebe podjednaku energiju kao prije tog procesa, osjećamo se drugačije, slobodnije, jasnije. Stvaranje produkta još je jedna viša dimenzija  kreativnosti koja može biti i ne mora biti kao cilj, ali pruža dodatni osjećaj doživljaja, potvrde sebe, stvaranja i rađanja, dijeljenja sebe u svijetu, osobne moći i validacije.... 

S druge strane, u kontekstu kako umjetnost utječe na promatrače, uzmemo li da je umjetnost produkt kreativnosti, ono što zrači kroz taj produkt jesu osjećaji ili ideje koje će promatrača dirnuti u ono nešto sa čime rezonira. Samim time, kada nas 'nešto dirne', taj dio dolazi kao figura u našu svijest odnosno kao da se taj dio (osjećaj, misao) osvjetljava te promišljamo o tome, osjećamo i imamo mogućnost nešto učiniti sa time ili vezano za to. Imamo izbor hoćemo li nešto napraviti sa time ili ćemo pustiti da se vrati gdje je bilo bez da išta mijenjamo. Samo trebamo biti svjesni mogućnosti izbora. I to je onda jedan od načina kako umjetnost dovodi do promjena kod promatrača kada se odvažimo na to.

Baš kao što smo svi mi različiti, različite su i grane umjetnosti kroz koje se možemo izraziti. Kako osvještavati i izražavati emocije i usput otkriti unutarnje pozitivne snage u sebi i kreativne potencijale? 

U svijetu art-terapije bavimo se upravo time, osvještavanjem i izražavanjem osjećaja kroz kreativni izraz. U principu, tehnika je vrlo jednostavna, sve što trebamo jest stupiti u kontakt s nekim našim osjećajem ili više njih, ili raspoloženjem, uzeti u ruke boje ili glinu i pustiti ruke da izraze taj osjećaj kako god one htjele. Jednom kada je ekspresija gotova, kreće treći dio, a to je razmišljanje, osvještavanje, diskusija o onome što smo proživjeli u samom procesu izražavanja i o onome što vidimo u napravljenom produktu (slici ili glini). Na kraju dolazi integracija osviještenih problematičnih točaka kao i mnogih vlastitih unutarnjih resursa kojih do tada možda i nismo bili svjesni. Na isti način možemo se koristiti pokretom i plesom, fotografijom, pričanjem priča ili bilo kojom drugom projektivnom tehnikom. Ideja art ili ekspresivne terapije jest da u ono čime se bavimo, bilo to crtež, ples ili pričanje priče, projiciramo unutarnje osjećaje i svoj unutarnji svijet koji nam onda jasno vidljiv poput unutarnjeg ogledala stoji ispred nas i možemo ga 'čitati' i upoznavati mnogo jasnije nego dok je unutar nas sakriven iza mnogih otpora i doskočica uma, bez cenzura, kroz jasan, direktan govor tijela i osjećaja.

Kako se art-terapija prilagođava različitim dobnim skupinama i različitim mentalnim zdravstvenim izazovima? 

Prilagođavanje različitim skupinama nije nikakav problem. Svi se možemo na neki način kreativno izraziti i upravo u tome je još jedna čar art-terapije koja kroz svoj široki dijapazon alata, tehnika i modaliteta može svakome omogućiti izričaj i osjećaj ugode, opuštanja i dobrobiti koje taj izričaj donosi. Osim što doprinosi opuštanju i stjecanju samopouzdanja i osjećaja osobne moći, uvelike utječe na pamćenje jer aktivira neke druge centre u mozgu koje ne aktiviramo dok se trudimo samo prisjetiti nekog ranog ili traumatičnog iskustva i zbog toga se uvelike primjenjuje u staračkim domovima, dok se u radu s djecom sama po sebi nameće kao prirodan jezik kojim djeca komuniciraju, a u radu s odraslima omogućava povratak osjetilima i omogućuje davanje prostora i jezika svim nakupljenim osjećajima za koje nemamo vremena... Fleksibilna, široke primjene, izuzetne moći osvještavanja unutarnjih doživljaja i integracije svih tih različitih fragmenata u povezanu cjelinu osobnosti.

Koje su po Vama prednosti art-terapije spram ostalih oblika terapije i što je čini posebnijom od svih ostalih? 

Već sam ranije spomenula neke prednosti, ali evo da rezimiramo: direktni govor tijela bez cenzura uma, direktno izražavanje emocija koje su u tijelu bez posredstva uma, uključenost tijela i tjelesnih procesa što aktivira sve centre u mozgu te se na taj način mogu obraditi i jako stare informacije ili traume pohranjene u moždanom deblu dok smo bili još jako mali, i prije nego se govor počeo razvijati, a zbog čega nemamo svijest o tim informacijama. Nadalje, široki dijapazon tehnika od crtanja, kolaža, modeliranja gline, skulptura, fotografije, glasa, glazbe, pisanja priča, dramske terapije, plesa i pokreta kod svake osobe može pokrenuti različit doživljaj i svatko može pronaći način kako se izraziti i dublje upoznati sebe. Veća mogućnost različitih perspektiva i pogleda na sebe, gledanje izvana na ono što je unutra, gledanje s odmakom u sigurnom prostoru sve što trenutno proživljavamo omogućuje istraživanje i integraciju. Osjećaj kojeg imamo dok radimo art-terapiju, dok se izražavamo, dok stvaramo, je jedno posebno katarzično iskustvo bivanja u osjećaju, a istovremeno opuštanje i otpuštanje svih napetosti, vraćanje osjećaja osobne moći i povjerenja u svoje resurse i sebe.

I evo, za kraj, kako biste ohrabrili sve one koji se u ovako nečemu nisu okušali, da daju šansu?

Prepuni smo otpora i strahova i zato uvijek savjetujem: probajte pa donesite odluku na temelju iskustva, a ne ideja i strahova unaprijed. Postoje dva poprilično jednostavna pitanja koja nas vraćaju u srž:  'kada, ako ne sada' i 'zašto ne'?  Zašto si ne omogućiti probati nešto što možda promijeni naš način odnošenja prema nama samima, nešto što nam može ponuditi jednu novu perspektivu nas samih i naših života? Zašto ne probati nešto, čak i ako možda osjećate otpor prema tome? Dozvolite si opustiti i poigrati se, otkriti nešto novo o sebi i upoznati se na nekim novim dimenzijama.