• Majčinstvo i karijera nisu ravnoteža, nego kaos i lunapark - i upravo su to, bez uljepšavanja, rekle tri žene koje nose teret dvaju života istovremeno
• Sanja Degoricija, Sonja Šprah i Željka Josić otvoreno su progovorile o mitovima perfekcionizma, krivnji koja prati majke i iluziji da možemo sve odjednom, naglašavajući da je podrška važnija od savršenih rutina 
• Najvažnija poruka? Žene mogu sve - ne zato što moraju, nego zato što znaju pregovarati, dijeliti teret, tražiti pomoć i odabrati ono što je stvarno važno

Ako postoji pitanje koje je univerzalno za sve majke i koje ne nestaje ni godinama nakon prvog pozitivnog testa, onda je to: “Kako sve stići?” Ono je mantra i rana koja se ponavlja svaki put kad pogledamo u kalendar, kad se djeca razbole, kad laptop i školska torba stoje jedno do drugog u dnevnoj sobi, kad konferencijski poziv presječe dječji plač ili kad nas, negdje duboko iznutra, pogodi dobro znani neprijatelj - krivnja.

Na jednom od panela našle su se tri žene koje svakodnevno nose podjednaku težinu ambicije i majčinske odgovornosti - Sanja Degoricija, direktorica Philipsa za Hrvatsku i Adriatic regiju i osnivačica biznisa sa zdravim slasticama; Sonja Šprah, poduzetnica i suosnivačica portala Super mame; te Željka Josić, državna tajnica i liječnica. Iskreno su pričale o tome što znači pokušavati živjeti dva velika života paralelno. Bez uljepšavanja. Bez pričanja o savršenim rutinama i magičnim rješenjima. Sa svim pukotinama. I sve su se složile u jednoj rečenici koju je Sanja formulirala brutalno precizno: “Ravnoteža je iluzija.”

Mit o ravnoteži i zašto nas ubija

Jedna od najvećih laži koje pričamo ženama jest da mogu sve, ali tako da sve izgleda organizirano, mirno i skladno. Sanja je to izrazila kirurški jasno: “Mislimo da ćemo se ujutro obući u ranu verziju poslovne žene, a navečer presvući u mamu. Ali realnost je lunapark.”

To je jedina riječ koja zapravo opisuje stvarnost majčinstva i karijere - lunapark, a ne balans. Jer život ne nailazi u urednim fazama, nego u valovima. Prvi dan vrtića, prvi zub, noći bez sna, poslovni sastanci, iznenadni projekti... sve se odvija istovremeno. Tko pokušava žonglirati savršeno - najčešće prvi padne.

Savršenstvo je neprijatelj majčinstva

Sonja je potpuno direktna: “Ne možeš davati 100% na poslu i 100% kod kuće. Imam samo jednu stotinu koju moram raspodijeliti.” Zašto to ne učimo djevojčice? Zašto o tome nitko ne priča trudnicama? Zašto žene ulaze u majčinstvo s očekivanjem da će sve biti pod kontrolom?

Zato je toliko važna zajednica. Sonja je ispričala da je portal Super mame nastao iz čistog očaja: “Trebao nam je prostor u kojem nije sramota reći - ne snalazim se.” A to je prva lekcija koju bi svaka žena trebala znati: nije cilj biti savršena. Cilj je biti živa. Autentična. Prisutna.

Majčinstvo i krivnja - najtoksičniji par

Krivnja se uvlači u svaku poru. Na poslu misliš da nisi dovoljno mama. Kod kuće misliš da nisi dovoljno stručna. Sanja kaže: “Mislim da je krivnja nešto što spoznaš tek kad postaneš majka.” Ona je neumoljiva. Javlja se kad dijete plače. Javlja se kad kasniš na sastanak. Javlja se kad si iscrpljena, ali i kad ti je dobro. Naročito kad ti je dobro.

Zato je važno prestati se opravdavati. Jer krivnja nije putokaz - ona je samo buka. I najčešće potpuno neosnovana.

Tajne pregovaranja o fleksibilnosti

Sanja je vrlo konkretna: raspored se ne podrazumijeva, on se dogovara. Kod nje i supruga je stvar matematike - tko može, kad može, kako može. Bez uloga, bez stare matrice ‘majka je glavni logistički centar’. “Pokušavamo dijeliti obaveze. Imamo tjedne kalendare.”

Isto kaže i Željka iz političke sfere: “Moje dijete je putovalo sa mnom. Hodalo je na sastanke. Ušlo je u moj život - i poslovni i privatni.” To je ključ pregovaranja - ne pristaješ na nevidljivost svoje uloge majke. Ako ti je dijete dio života, onda je i dio tvojih radnih uvjeta. U uredu, na sastancima, u sustavu.

Gdje nastaje burnout? Tamo gdje nestaje podrška

Burnout nije posljedica rada. Burnout je posljedica usamljenosti. Sonja je objasnila precizno zašto je starijim generacijama bilo lakše: “Imale su selo. Mi nemamo. Ako želimo selo, moramo ga platiti.” I tu dolazimo do jedne od najvažnijih poruka panela: potpora nije luksuz nego nužnost.

Bilo da je to partner, baka servis, teta čuvalica, privatni vrtić, plaćeni babysitting, fleksibilno radno vrijeme ili državni sustav. Burnout je posljedica jedne opasne rečenice: “Sama ću.” To ‘sama’ ubija mentalno, emocionalno i fizički.

Male strategije koje mijenjaju život

1. Nauči reći NE. Ne projektu. Ne dodatnom poslu. Ne još jednoj obavezi. Ne perfekcionizmu.

2. Uvedi ne-pregovarajuće rutine. Mikrorutine, kratke i izvedive. Sanja kaže - crtanje s djecom i tjedni kalendari. Sonja koristi fleksibilno radno vrijeme. Željka uzima dijete sa sobom.

3. Pristupi sebi kao što pristupaš svom poslu. Planiraj. Pregovaraj. Delegiraj. I ono najvažnije - ne odustaj od sebe da bi svijet funkcionirao.

4. Potraži zajednicu. Nitko ne treba prolaziti kroz majčinstvo sam. Zajednice poput Super mama - spašavaju.

Što pomaže kad sve gori?

Ne savjet iz knjige. Ne savršena oranizacija. Nego jedna jedina istina: “Život je lunapark.” Ponekad vrištiš. Ponekad te nosi. Ponekad ti je muka. Ponekad je najljepše na svijetu. I u toj istini leži odgovor na pitanje iz naslova. 

Na samom kraju panela, poslužena je možda najljepša rečenica - ona koja ruši sve stereotipe i ona koja komotno može vrijediti kao zaključak cijele konferencije: “Žene mogu sve.” Ne zato što moraju. Ne zato što trebaju nešto dokazivati. Ne zato što se to od njih očekuje.

Nego zato što znaju, jer uče, jer odbijaju odustati. I zato što imaju hrabrosti priznati da ne stižu sve, ali stižu ono što je važno. A to je sasvim dovoljno.

Konferencija Poduzetnice 3.0 održana je uz podršku partnera koji potiču razvoj ženskog poduzetništva i jačanje poslovne zajednice. Zahvaljujemo Philip Morrisu, Fini, Ministarstvu demografije i useljeništva, Hrvatskoj obrtničkoj komori, JYSK-u, marki comma, Samsungu, Croatia Airlinesu i De Rigu na podršci ovogodišnjeg izdanja.