Dina Levačić otkriva kako pomiče granice izdržljivosti i koja joj je borba najteža

Vidi originalni članak
  • miss7 i BIPA donose serijal priča o fascinantnim, snažnim, nepobjedivim ženama koje se ne boje pomaknuti granice, rušiti stereotipe i usuđuju se činiti ono što se većina ne usudi ni pomisliti
  • Dina Levačić svakako je inspiracija - prva je Hrvatica koja je preplivala La Manche i najmlađa žena u povijesti koja je isplivala ‘Oceanovih sedam’ odnosno sedam svjetskih kanala
  • Uskoro će dobiti i titulu doktorice znanosti i morali smo je pitati kako joj to sve uspijeva, što je navodi da pliva dalje, ponekad i protiv struja, istražujući granice vlastite izdržljivosti    

Negdje sam pročitala da su mnoge velike ličnosti spavale svega četiri do pet sati dnevno. Napoleon, Winston Churchill i Margaret Thatcher bili su samo neki od njih. Kada sam prvi put čula za pothvate Dine Levačić, ali i doznala više o tome što sve stane u njezin prosječan dan, bila sam sigurna da je i ona jedna od njih, no Dinin mi je smijeh kada sam je pitala koliko spava jasno dao do znanja i prije no što mi je odgovorila da sam opasno polupala lončiće. Ako ne odspava svojih 7-8 sati, kaže mi, potpuno je nefunkcionalna.

Ova simpatična 27-godišnja Splićanka svijet je ostavila bez daha prvenstveno svojim plivačkim uspjesima, a nas k tome i svime što stoji iza njih, kao i svime što u jednom danu stigne. Jer ćemo se, sigurna sam, svi složiti da su potrebne izvanredna mentalna snaga, disciplina i karakter da se bude ne uspješan, nego sjajan u apsolutno svemu čega se primimo.

Dina je javnosti najpoznatija kao najmlađa žena u povijesti koja je isplivala ‘Oceanovih sedam’ odnosno sedam svjetskih kanala, uz to je i prva Hrvatica koja je preplivala La Manche. Svoj prvi plivački maraton, dug 2 kilometra, odradila je, priznaje mi, kada je imala tek 9 godina, a već je s 13 plivala puno ozbiljniji, 16 kilometara dug Faros maraton.

No, daleko od toga da je Dina uspješna samo u svijetu plivanja. Osim što svakodnevno trenira i po nekoliko sati, po struci je magistra edukacijske rehabilitacije, a uskoro i doktorica znanosti te radi kao suradnik asistent na Medicinskom fakultetu na velikom projektu ‘Youth GEMS’ koji istražuje mentalno zdravlje mladih u Europi, a trenutačno, priznaje, ne može zamisliti idealniji posao od onoga koji radi i koji joj je pravi gušt.

Od nekoga tko toliko voli plivanje i živi za njega, očekivala bih da se u njega zaljubila čim su je prvi put bacili u vodu, no još jednom mi kroz smijeh govori: “Pa i ne baš”. Njezin prvi susret s plivanjem dogodio se kada je njezina sestra počela trenirati plivanje, a kada su Dini bile samo 4 godine, i kada su je roditelji poslali da i ona trenira s njom. Puno je češće, kaže, tada trčkarala oko bazena i bio bi uspjeh kada bi uopće uspjela ući u njega. No iako joj se na prvu plivanje nije toliko svidjelo, nastavila se baviti njime. Možda je do bazena, pomislila sam, jer je more otkad zna za sebe bilo njezina velika ljubav pa u njemu pliva gotovo svakodnevno, tijekom cijele godine.

Moram priznati da sam se sjetila Forresta Gumpa koji je jednostavno odlučio trčati, budući je i sama, zaljubivši se u plivanje, jednostavno odlučila plivati, bez nekih velikih planova, kalkulacija i želja u kojem bi smjeru voljela da je morske struje i život odnesu. Unatoč tome što je ostvarila i više no respektabilne uspjehe, neuspjesi i teški trenuci ni njoj nisu strani. Dogodilo joj se tako par puta da je odustala od plivačkog pothvata u koji se upustila, uvijek na prvo mjesto stavljajući zdravlje, no ono što je puno važnije je da je uvijek pronašla snagu za pokušati ponovno. “Treba nekad i pasti da bi više cijenio trenutke kada si na vrhu”, poručuje Dina.

Dakako, zanimalo me i što joj sve prolazi kroz glavu u svim onim trenucima kada ne postoji ništa osim mora i nje te cilja koji si je zadala. Jer svima su nam dobro poznati trenuci u kojima nam je motivacija na niskim granama i kada svu energiju usmjeravamo na pronalazak snage za dalje. Borba sa samom sobom ni njoj nije strana i to je, kaže, najteža borba, no dobro je imati neki cilj kojem stremiš i malenim koracima ići prema njemu:

"Najvažnije je usuditi se, probati i zakoračiti prema nepoznatome. Bolje je pokušati i ne uspjeti, nego uopće ne pokušati i cijelog života žaliti pitajući se ‘što bi bilo kad bi bilo’. Samo treba sanjati, i uvijek pokušavati malo više i malo bolje i hrabro koračati naprijed." 

Truditi se nadmašiti vlastite rekorde i uvijek si postavljati nove ciljeve ponekad je najizazovnija borba i upravo zato životne priče poput Dinine zaista dokazuju da su nepobjedive žene one koje su se usudile na najteži prvi korak – probati.

Koliko ste puta čule rečenicu “Roza je za curice”, izgovorenu tonom koji sugerira da je roza zapravo boja nježnijeg, slabijeg spola? Ova boja često se nepravedno pripisuje slatkom, razigranom, pasivnom svijetu žena, još od najranijeg djetinjstva. Upravo zato, BIPA želi dokazati suprotno - probijanjem okvira nametnutih društvom, predstavit će roza u svim nijansama nepobjedivosti. Pokazat će da roza može biti boja snage i inspiracije, boja odvažnih i #nepobjedivih. BIPA vas želi podsjetiti kako vaša snaga leži u autentičnosti – čime roza postaje simbol svih nas koji rušimo stereotipe i gradimo svijet u kojem ljude ne sudimo po boji.

Iskoristite priliku zaigrati nagradnu igru na digitalnim ekranima u Zagrebu do 29. travnja i osvojite program obrazovanja u Algebri po želji. Ako vjerujete u sebe, u svemu čega se uhvatite, bit ćete - #nepobjedive.

Posjeti Miss7.24sata.hr