U što se pretvorio street-style s Tjedana mode? Od autentičnog osobnog stila do spektakla za mreže
- Nekad je fotografija snimljena ispred modne revije otkrivala što ljudi doista nose i kako razmišljaju o odijevanju
- Danas se street style često pretvara u pomno režiranu predstavu, u kojoj su vidljivost, brendovi i algoritmi nerijetko važniji od osobnog stila
- Nakon više od desetljeća na ulicama modnih metropola, ovaj fotografski fenomen promijenio je "osobnost" te izbrisao pravo na jedinstvenost
Poput dobro režirane, predstave, street-style na tjednima mode danas je zbroj nekoliko elemenata - tu su Influenceri i razni scenski djelatnici, pa onda ulica kao "mjesto spontanosti" i na koncu, oni koji sve to upakiraju, brendovi. Naime, kada se početkom 2010-ih street style počeo probijati u središte modne scene, fotografije urednika, stilista, kupaca i drugih insajdera snimljene ispred revija bile su svojevrsni produžetak onoga što se događalo na modnim pistama.
Umjesto isključivo dizajnerskih kolekcija, u fokusu su se našli ljudi, njihova garderoba i način na koji modu prilagođavaju vlastitom životu. Fotografije su otkrivale trendove u nastajanju, neočekivane kombinacije i osobnosti koje nisu nužno bile poznate široj javnosti, ali su imale izražen osjećaj za stil.
Tijekom posljednjih petnaestak godina street style prerastao je u globalni fenomen. Društvene mreže i uspon influencera promijenili su njegovu ulogu, a prostor ispred modnih revija postao je pozornica jednako važna kao i sama pista. Fotografije su se širile internetom gotovo istodobno s održavanjem revija, a pojavljivanje u njima postalo je cilj sam po sebi. Ulični stil više nije samo dokumentirao modu nego je počeo sudjelovati u njezinu stvaranju, promociji i komercijalizaciji.
Jedno od posebno važnih razdoblja za street style bilo je vrijeme dizajnera Virgila Abloha, čiji je rad povezao luksuznu modu s glazbom, mladenačkom kulturom, umjetnošću i uličnom odjećom. Moda je tada snažno izlazila iz vlastitih okvira, a street style postao je prostor u kojem su se susretale različite kreativne zajednice. Odjeća više nije bila samo pitanje dizajnerskog potpisa ili luksuznog statusa, nego i način izražavanja pripadnosti određenoj sceni, generaciji ili svjetonazoru.
No kako je rastao interes publike, rasla je i potreba za vidljivošću. Svaka nova sezona donosila je sve više fotografa, ljudi koji su željeli biti fotografirani i odjevnih kombinacija osmišljenih upravo za tu svrhu. Granica između osobnog stila i odijevanja za publiku postajala je sve tanja. Odjeća je sve češće morala dobro izgledati na fotografiji, privući pozornost u nekoliko sekundi i funkcionirati kao sadržaj za društvene mreže.
Financijska nesigurnost luksuzne industrije samo je dio razloga zbog kojih se mijenja i odnos prema street styleu. Publika je zasićena neprekidnim nizom fotografija, trendova i modnih trenutaka koji se natječu za pozornost. U digitalnom okruženju u kojem algoritmi određuju što će postati vidljivo, a što će ostati nezapaženo, spontana fotografija više nije jamstvo uspjeha.
Istodobno, sve je lakše prepoznati kada je odjevna kombinacija dio plaćene suradnje, kada je određena torba istaknuta zbog marketinškog dogovora ili kada je cijeli izgled osmišljen kako bi privukao fotografe. Street style tako je djelomično izgubio svoju dokumentarnu spontanost. Umjesto da pokazuje kako se moda doista nosi, počeo je često prikazivati kako bi moda trebala izgledati na društvenim mrežama.
Street style se promijenio u svojoj suštini. Od spontane dokumentacije modnih insajdera postao je globalni komunikacijski kanal, marketinški alat i dio industrije sadržaja koja se neprestano bori za pozornost. Njegova je popularnost omogućila da moda postane vidljivija i pristupačnija široj publici, ali je istodobno otvorila prostor za sve više insceniranih trenutaka i predvidljivih kombinacija.
Postaje dio revije, dio kreacija koje se pojavljuju na pisti, stoga je izgubio nešto od aure. Ipak, autentičnost se može pronaći – u street-style outfitima koje nisu vezane za modnu reviju, u ljudima koji se odijevaju za svakodnevicu, u modnim pričama koje dolaze od "nepoznatih" ljudi. Oni su autentični, jer u toj odjeći žive, a ne da se samo prešetavaju pred kamerama.