O da, mi dizajneri smo itekako plodno tlo za rizike takve vrste. Dogodi se seciranje bilo od javnosti ili modne kritike, kao i u svakom kreativnom poslu. Eto tako smo kod nas, svi mi kopija: Lanvina, Valentina, Eliea Saaba, Dsquareda itd. Svi smo dobili svoje pandane u Parizu, Milanu, New Yorku ili Londonu. Pardon! Oni su dobili svoje u Hrvatskoj. Secira se sve! Od mašne na haljini koja je isključivo Valentino, do drapiranja, što je Lanvin. I frizure i make up imaju gotovo uvijek svoje „originale“. I da, ponekad ih opravdano i imaju. Nismo svete krave, pa tako i u našoj branši ima gomolja koji besramno, ali vrlo precizno citiria glavonje u velikim modnim centrima. Ali ono – FULL! Vidjeti ćete identičnu haljinu na Drew Barrymore i na jednoj našoj javnoj ličnosti, ali od različitih modnih kuća, jedne hrvatske, jedne američke. Svakako ima takvih slučajeva, a koje nitko nije niti primjetio. Zašto? Nema smisla sada ulaziti u to, valjda neki razlog postoji (kako kažu „Ruka ruku mije“).

Ima slučajeva kada gledate identične modele na dvije različite revije istog projekta. Koji peh! A ima i nekih koje javnost niti ne vidi. Evo konkretno, dođete u jedan od dućana s tekstilom i na pultu pronađete slike svojih haljina prikazanih na zadnjoj vašoj reviji, koje je tamo ostavila neka „žnj“ persona kako bi malo promovirala vlastiti rad. Čuđenju nikad kraja! Ili pak šetate ulicom, gdje se nalazi vaš dućan i putem u izlozima nekolicine drugih dućana ugledate svoje haljine koje ste prošli tjedan imali u svom izlogu. Ali i nekih koje ne možeš prešutjeti jer kopija je toliko dobra da se zapitaš je li ta dizajnerica koja se s njom hvali na TV-u kupila haljinu kod nas u dućanu ili je netko izvršio na njoj lobotomiju? Klijentice su nam slale upite na e-mail nose li zapravo one kopiju ili original? Na konkretnu situaciju nam je prva ukazala naša Trendy White blogerica Sonja Cvrk. Na kraju ti više ništa ne preostaje nego obratiti se medijima i opravdavati kada i iz koje kolekcije si prikazao haljinu.

No, zaista, ali zaista, ima slučajeva kad ti javnost, kritika, forumaši broje svaki volan na haljini do punog imena Valentino. Ili bež boja nije tvoja, nego od D&G-a, ili su ti rogovi na glavi manekenke odjednom umjesto od Poison Ivy (naša tadašnja inspiracija) postali MCQueenovski posljednji uradak. I tako redom. Nekad opravdano i s punim pravom primjećujemo i osuđujemo. Nekad cjepidlačimo i razlozi su možda neki drugi - ljubomora, vlastiti neuspjeh i neostvareni snovi, nesposobnost da se sami izborimo za nešto. A možda nam naprosto pojedini ljudi (dizajneri) nisu simpatični. No, ima i ovakvih bizarnih situacija koje su se, eto, konkretno dogodile i nama.

Tko tu kopira kolekciju Poison Ivy?

Prošle smo se godine odlučili poigrati, dati si malo oduška sa stylingom, ali i sa haljinama za koje smo unaprijed znali da neće biti baš komercijalno isplative. Imale su neke poprilično ekscentrične detalje pa smo unaprijed znali da će za prodajnu varijantu biti modificiranja. Sve u svemu prikazali smo kolekciju na Dove Fashion.hr –u u veljači prošle godine inspiriranu Poison Ivy. Bila je to kolekcija koja je obilovala sitnim volančićima, konstrukcijama „podsuknji krinolina nošenih na van“ koje su dočaravale odrinu na kojoj se isprepliće mnoštvo ružica. Zapravo poanta je bila povezati lik i djelo Poison Ivy i njenu opsesiju botanikom. No, dobro... Haute Couture kolekcije vodećih svjetskih dizajnera predstavljene su nekoliko mjeseci kasnije i gle čuda ,Valentino i Dior imaju u svojim kolekcijama nešto vrlo slično našim dizajnerskim rješenjima.

Dior također voli floralne motive, a Valentino cage haljine

Dior je prikazao kolekciju od koje ti se zavrti u glavi od silne ljepote. Kolekcija je bila inspirirana botanikom uz mnoštvo floralnih motiva i sitnih volančića u nekoliko modela. Valentino je prikazao cage dresses, dakle nešto kao konstrukcije krinolina nošenih na van. Hmm, pratite...? Sretni kako smo približno isto razmišljali (no prije njih) pošaljemo nekoliko fotografija naših modela i fotografije modela najnovije kolekcije Valentina i Diora jednoj uvaženoj modnoj kritičarki u respektabilnim hrvatskim dnevnim novinama, moleći je da prokomentira tu situaciju. Dobili smo odgovor koji nismo očekivali: „Dečki od ovakvih sličnosti morate bježati kao vrag od tamjana. To je kopija!“ Nije nam bilo jasno kako smo opet mi ispali ti koji su nešto kopirali? Iznenađeni činjenicom što uvažena modna kritičarka nije znala kad je što prikazano, ne budi lijen, pošaljemo mail ponovno sa točnim datumima i pojašnjenjem kako smo mi svoju kolekciju prikazali nekoliko mjeseci prije Valentina i Diora i kako nam nije jasno od čega bi trebali zapravo bježati. Tada smo je i pitali sljedeće: „Ok, očito niste shvatili da smo mi kolekciju prikazali prije ovih velikana (pa ni da smo htjeli od toga nismo mogli bježati). Budući ste nam jasno rekli kako je to očito kopiranje, a budući mi to očito nismo kopirali, što sada? Kakav je stav u ovom slučaju? Ako je ovo slučajnost (što vrlo vjerojatno i je!) zašto je u obratnom slučaju isključivo kopiranje?“

Razapinjanje hrvatskih dizajnera na stup modnog srama

Odgovor je bio: „Pa ne mislite valjda da su oni vas kopirali?“ Istini za volju to nam nije ni palo na pamet. Ali da smo mi prikazali kolekciju nakon njih, nas bi vjerojatno razapeli hrvatski mediji s pompoznim naslovima kako su dečki iz eNVy room-a bez inspiracije, kako bezočno kopiraju i kako je to velika sramota. Kroz vrijeme rada vidjeli smo mnogo puta kako se razapinju hrvatski dizajneri zbog najsitnijih stvari na stup javnog i modnog srama. Dotična novinarka se u niti jednom trenutku nije usudila otvoriti to pitanje niti promisliti o situaciji koja je, evo, očito moguća. Od kud nam taj omalovažavački stav prema bilo čemu domaćem, bilo čemu hrvatskom? Zašto smo baš mi ti koji uvijek kopiramo nekog iz famoznog svijeta? Zašto nikada ne pomislimo kako je nas netko kopirao?

Iako nama je teško i pomisliti da bi netko iz Valentina ili Diora kopirao nas, ali s druge strane zašto bi to bilo tako nemoguće? I zašto dvostruka mjerila? Da, vjerojatnost je veća da hrvatski dizajner kopira strane velikane. Ali come on!! Uzimajući u obzir činjenicu kako živimo u doba Interneta, kada je informacija dostupnija nego ikad, zar je fakat 100% nemoguće?

Ono na što vam želimo skrenuti pažnju je zapravo to da je stvarno više vrijeme (a bilo već odavno) da barem sudimo svima jednako. Da jednako prozivamo i podjednako hvalimo. Da si dozvolimo (svi sebi to daju to za pravo, pa zašto ne bi i mi?) pomisliti kako je hrvatski modni (a i bilo koji drugi) proizvod dobar i kvalitetan i ako ne ništa, onda barem jednako vrijedan? Promislite malo... Do iduće kolumne pozdrav!