Rijetko koje događanje može potaknuti milijune ljudi diljem svijeta da se uključe u njegov prijenos. No otvorenje Olimpijskih igara, koje se ove godine održavaju u Rio de Janeiru, definitivno je jedno od njih. Iako ovogodišnji event nema baš laskavi uvod - sportaši se bune na uvjete smještaja, lokalna policija na nedovoljno zaposlenika, a ekonomske nejednakosti u Riju potencijalan su izvor nemira, na luksuzu otvorenja u petak ipak se nije štedjelo, a atletičari od Argentine do Zimbabvea dat će sve od sebe da svoje nacije predstave u najboljem svjetlu. Ne događa se često da države imaju priliku biti tako blizu vodećim svjetskim medijima pa, osim sportskim uspjesima svojih predstavnika, marketinški magovi koriste svaku šansu da proguraju što više lokalnih proizvoda u prvi plan.

U ovakvom okruženju prezentacija je sve, a dobar izgled sportaša postaje itekako bitan dio uspješnog nastupa na Olimpijadi, stoga ne čudi da je zadatak osmišljavanja nacionalne uniforme postao važan dio organizacije odlaska na Olimpijske igre. Svake dvije godine najslavnije dizajnerske kuće dobivaju zadatak osmisliti uniforme svojih predstavnika i, baš poput atletičara, one postaju predmet detaljnih analiza u medijima: od ponosa do zgražanja, sudbina im je jednako turbulentna kao i uspjesi njihovih nositelja.

Kanadski brend Roots jedan je od primjera uspješne suradnje - sami usredotočeni na ono po čemu je Kanada najpoznatija - jednostavan život u prirodi, Roots je uspio napraviti jednu od najhvaljenijih uniformi. Njihove jakne, prvi put napravljene za zimske Olimpijske igre u Japanu 1998., prepoznatljive su diljem svijeta, a Roots je pronašao put do garderobe Billa Clintona i princa Charlesa te stekao svjetsku slavu. S druge strane, outfiti koje je slavna Stella McCartney osmislila za britansku olimpijsku momčad 2012. potpuno su razapeti. The Independent je njezine kreacije nazvao vjerojatno “najgorom sportskom odjećom u povijesti”, a dizajnericu su kritizirali i fanovi na društvenim mrežama, što je samo potaknulo da se priča o njezinu neuspjehu brže proširi svijetom.

Pogreška koju je omiljena kreatorica brojnih zvijezda napravila britanskoj javnosti bila je neoprostiva - simbol nacije, slavnu zastavu Union Jack, Stella je odlučila reinterpretirati i napraviti “modnijom”. Slična sudbina pratila je i Ralpha Laurena, zaduženog za odjeću američke reprezentacije, kada je objavljena informacija da je odjeća napravljena u Kini. Po prvi put u nekoliko godina demokrati i republikanci složili su se kako je ovo “velika pogreška” koju treba ispraviti, a nacionalni ponos opet je doveden u pitanje kada su američke predstavnice na otvorenju prošlih Igara nosile beretke, koje su mediji opisali kao “neameričke”, aludirajući na njihovo francusko podrijetlo. Iako je danas estetika u prvom planu, sportski dresovi kroz povijest prošli su doista impresivan put - još 1900. tenisačice su morale nastupati u maksi haljinama dugih rukava i cipelama na potpeticu, a tek 1928. plivačice počinju sudjelovati na Olimpijadi kada je uklonjena zabrana pokazivanja nogu.

S osnivanjem olimpijskh sela 1932. sportaše se potiče da i izvan terena nose sportsku odjeću, što je otvorilo put za ulazak dizajnerskih imena na scenu, koja se od 40-ih natječu za prestižne pozicije dizajniranja nacionalnih uniformi. Od Levija Straussa i Ralpha Laurena za američku reprezentaciju, preko Armanija i Dolce&Gabbane koji su odjenuli Talijane te Stelle koja je ušminkala Britance, do ovogodišnje suradnje Christiana Louboutina na dizajniranju odjeće kubanske reprezentacija, moda i sport doista su ostvarili impresivnu simbiozu. Dodate li u spoj i unosne sponzorske plasmane sportskih brendova poput Nikea, Adidasa, Pume i Speeda, lako je shvatiti kako se na Olimpijadi osim sportskog događa i prava modna borba. Tko će ove godine odnijeti medalju za najbolje sportske outfite, ostaje nam vidjeti.