Na  početku smo ga pitali koji su najčešći motivi u tetoviranju trenutačno prisutni. Filip nam je odgovorio kako to zaista ovisi. Teško je izdvojiti neki motiv, ali I reći tko preferira koji, ovisno o dobi i/ili spolu. To je vrlo individualno. Nemoguće je generalizirati, iako ako baš mora, u zadnje vrijeme bi izdvojio motivacijske tekstove. Taj trend definira potrebom ljudi da se identificiraju. “Ljudi se pokušavaju identificirati sami sa sobom, sa svijetom, s nekim, s nečim. Pokušavaju se strpati u određene okvire.  Sad da li je to dokazivanje nečega samom sebi ili nešto drugo, ne znam. Općenito, ne mogu ulaziti u motive koje ljudi odabiru. Ono što ja mogu učiniti kao tattoo artist, jest da ih zamolim, ukoliko rade neki ozbiljniji motiv s kojim nisam upoznat, da ga prouče jer ja mogu odgovarati samo za izvedbu tetovaže, ali ne I za sadržaj. Ono što je svakako najljepše kod odabira motiva je to što je motiv uspomena koja ne može nestati I ne možeš je nikome dati”, objašnjava Filip.

Ono što nas je začudilo jest da jednostavne tetovaže mogu biti puno kompliciranije od primjerice portreta. To je zbog toga što je portret slika koja već postoji.  Kada radi portret, tattoo artist ne povlači dugačke ravne linije. To je kao slikanje ili sjenčanje, nema ravnih dugačkih poteza. Preslikava se ono što se već vidi.  Kod geometrijskih tetovaža se također preslikava, odnosno precrtava, ono što se već vidi, ali pritom zaboravljamo da tijelo nije ravna ploha.  Povući ravnu liniju na tijelu, pogotovo ako je dugačka I mora biti geometrijski točna, je možda nešto najteže u tetoviranju.

Mi smo međutim inzistirali na definiranju trendova u tetovažama, pozivajući se na s trend ruža I delfina koji su svojedobno doživjeli boom. Filip nam je, pokazavši na prozor na kojem se nalaze zalijepljene skice budućih tetovaža, rekao kako su ruže I dalje prilično čest motiv. “Ako je riječ o trendovima, onda možemo govoriti o stilovima koji su trenutačno popularni”, objasnio je.  Jedan od najpopularnijih je neotraditional, koji je potekao iz traditional old school tetoviranja. Radi se o tradicionalnim motivima kao što su sidra, ruže, lijepe žene, pin upice...Od novijih stilova  pojavili su se trash polka i grafički stil, odnosno graphic design tattoo stil. Kako im se u samom imenu daje naslutiti, trash polka je spoj grafike i realizma, dok je graphic nastao kroz spajanje grafičkog dizajna I tetoviranja. Realizam kao takav je također iznimno zastupljen. Hrvatska još prilično kaska za svjetskim trendovima, s obzirom da je komercijalno tetoviranje ušlo mnogo kasnije na naše tržište, nego recimo na ono njemačko ili austrijsko. Što i ne čudi jer su tetovaže dugo bile tabu na ovim prostorima. 

Spomen tetovaža kao tabua na ovim prostorima, također nas je začudio s obzirom na to da su se žene u Bosni I Hrvatskoj, od kojih su neke I same naše bake, tetovirale u religijske svrhe. Svi ćemo se isto tako s lakoćom sjetiti naših djedova s tetovažama  poput “JNA”. Pitali smo stoga Filipa, nismo li oduvijek bili otvoreni za oslikavanje tijela na ovim prostorima. Filip je odgovorio: “Ne u tom smislu o kojem mi danas govorimo. Mi ovdje pričamo o komercijalnim tetovažama, o tetovaži kao modnom dodatku u mainstream vodama. Ako ćemo govoriti o boomu komercijalnog tetoviranja kod nas, ja bih rekao da se to dogodilo sredinom 2000-ih, s naglaskom na 2005. Konkretno mislim na pojavu emisija o tetoviranju, kao što je Miami Ink. Kada se Miami Ink pojavio, tetoviranje je postalo puno zanimljivije. Cijela priča dodatno je planula nakon što su se celebrityiji počeli tetovirati. Poznate ličnosti iz showbiznisa, poput Beckhama I kojekakvih rokera, svakako su doprinijeli medijskom pokrivanju ove teme”

Na pitanje koji su se naši poznati celebrityiji došli tetovirati kod njih, Filip je izdvojio poznate nogometaše poput Nikole Pokrivača, Ivana Kelave i Jerka Leke, a pod njegovom mašinicom našla se i pjevačica Lana Jurčević. 

Priča o celebrityijima I tetovažama nagnala nas je na pitanje ima li onda ta konstantna poveznica između tetovaža I rokera i općenito zločestih dečki ili pak subkultura, ikakvog smisla. Filip smatra da baš i ne više. Nekad se jesu tetovirali najviše ljudi iz određenih skupina, možemo slobodno reći subkulturnih. To su uglavnom bili ljudi kojima je tetovaža bila statement. “Danas je tetovaža modni dodatak”, ističe Filip.  I danas je tetovaža statament, ali ima i estetsku funkciju. Vani je recimo najnormalnije da direktor neke firme ima istetovirane cijele ruke, odnosno da ima sleeve tattoo. Također je normalno je vidjeti istetovirane doktore I odvjetnike. “Ja sam osobno tetovirao vlasnika jedne od većih informatičkih firmi koje ima urede po cijelom svijetu. U tom pogledu, tetovaže definitivno više ne treba toliko skrivati. Jer imati dobru, kvalitetnu, veliku tetovažu postalo je I stvar prestiža. Tetovaže su postale  imovinski status, s obzirom na to da tetovaže nisu jeftine, pogotovo ne one koje su napravljene od strane profesionalca koji ima reputaciju. Ne može si svatko priuštiti sleeve u boji kod vrhunskog tetovirača. Ako je riječ o tetoviračima vani, tu govorimo o ciframa između tri i pet tisuća eura”, objasnio je Filip.

Pitali smo Filipa u kojoj je mjeri tetovaža privatno vlasništvo, a u kojoj ipak poziv na gledanje. Naime, ljudi će često tvrditi da je tetovaža nešto intimno I samo njihovo te da je nipošto nisu stavili na svoje tijelo kako bi izazvali pozornost drugih. Filip nam je dao jednostavan odgovor: “Gledaj, u trenutku kada napraviš tetovažu, fotografiraš se i staviš je na Internet, više ništa nije privatno. S druge strane, ako to što si tetovirao zaista jest intimno, nećeš staviti tetovažu na mjesto na kojem će je svi moći vidjeti. Ako si pak stavio tetovažu na vidljivo mjesto, nemoj se čuditi ako će je netko komentirati. U trenutku kad se tetoviraš moraš biti spreman na to da ćete ljudi gledati I da će komentirati. Super mi je kada mi ljudi kažu: Ekipa stalno bulji u mene. Pa naravno da će to biti tako jer na sebi imaš nešto na što oni možda nisu naviknuti. To je isto kao kad na cesti komentiraš kako se tko obukao. Ako vidiš nešto što će ti u tom trenu zaokupiti pažnju sigurno će imati neku reakciju”

Osvrnuli smo se I na negativne strane tetoviranja te upitali Filipa što je s neugodnim reakcijama koje mogu nastati nakon tetoviranja. Objasnio nam je kako u masovnoj proizvodnji može uvijek doći do nekontroliranih uvjeta, u smislu da se cijela serija boja, nepažnjom jednog individualca, kontaminira. Tada se događaju neželjene reakcije, poput alergijskih reakcija na određene boju. To se znalo dešavati s crvenom, ljubičastom I magenta bojom.  Međutim, u današnjoj proizvodnji,  neugodne posljedice svedene su na minimum.  Puno prije će se dogoditi da kontaminirana boja neće stići na tržište jer su današnje regulative ekstremno visoke, pogotovo u EU. I nepažnja tetovirača može biti uzrok kontaminacije, jer naravno postoje ljudi koji boje rade doma, u nekontroliranim uvjetima pa nekad tetovirači, kada ne mogu doći do pravih boja posežu za Internetom, gdje mogu dobiti stvarno svašta. “Ako ćeš ući u kontakt s dobavljačima koji ne podliježu nikakvoj kontroli, oni će ti sigurno uvaliti bilo što, iz jednostavnog razloga što ne podliježu nikakvim zakonima, No na kraju dana, za dobru boju, odnosno za nešto što ide pod kožu, trebaš izdvojiti novaca. Kod tetoviranja svakako ne bi trebali gledati da prođete što jeftnije jer ako mislite da ste dobro prošli tako što se tetovažu platili neki mali iznos novaca, sigurno se morate zapitati koje boje koristi taj tetovirač, kao i uzeti u obzir da tetovirač plaća najam prostora te davanja državi, a sve to utječe na cijenu tetovaže.  Tetovaža se možda čini kao preskup pothvat u datom trenutku, ali na kraju dana moraš cijeniti rad koji ćeš dobiti, sebe kao osobu, kao I ljepotu I zdravlje svoje kože”, objasnio je Filip.

Na pitanje koja su najpopularnija mjesta za tetoviranje na tijelu, Filip je odgovorio kako nema pravila. Kao i kada govorimo o izboru motiva, I ovo je vrlo individualno. Općenito, u Hrvatskoj smatra Filip nema puno istetoviranih ljudi. To su manje više jedni te isti ljudi koji se opetovano idu tetovirati. Priznaje kako se krug ljudi koji se tetovira širi. To je kaže on, normalna stvar, ali ponavlja, osim što je dugo bilo tabuu, tetoviranje košta. Ne može si svatko to priuštiti. Što je još jedna zanimljiva stvar ili bolje reći apsurd jer ljudi vole skupe stvari i dat će novce za dobar mobitel ili auto, ali u isto vrijeme će reći kako je tetoviranje preskupo. Pritom ne znaju da cijena prosječne tetovaže iznosi jednu trećinu cijene njihovog novog telefona. U tom tonu Filip dodaje: “Uvijek mi je zanimljivo kako ljudi više štuju kult luksuznih stvari, nego kult ljepote I zdravlja”.

Više o kulturi ukrašavanja tijela saznaj ovdje!

Više slika pogledaj u galeriji...