Tajland se zaljubio u dalmatinsku narodnu nošnju! Zaslužna je kolekcija djevojke naših korijena
- Porazgovarala sam s djevojkom koja je čitav život provela na Tajlandu, gdje je rođena u hrvatsko-tajlandskoj obitelji
- Zaljubljena je u modni dizajn te je nakon diplome dizajnerice na Bangkok University odlučila preseliti se u Zagreb, gdje žive njezini roditelji
- Oduševila nas je njezina divna kolekcija, naime, Zelina je za diplomski napravila kolekciju inspiriranu narodnim nošnjama, prevenstveno s područja Dalmacije, pošto je tamo boravila neko kraće vrijeme
Svoju diplomsku kolekciju 22-godišnja je Zelina Dončić osmislila kao razrađenu studiju i vizualno moćnu reinterpretaciju elemenata hrvatske obale, rad koji zapravo tradiciju prevodi u suvremeni modni jezik. Kroz igru i kreativnost detalja naše kulturne baštine, rekreirala je nešto posebno te je ponosna na činjenicu da je uspjela odati počast vlastitom porijeklu - tata je Hrvat, mama Tajlanđanka.
Modni dizajn diplomirala je nedavno te se odlučila okušati u svijetu mode na europskoj sceni. Naime, na Tajlandu je odrasla i završila studij modnog dizajna na Bangkok University. Inače, kći je Jure i Yade Dončić, vlasnika poznatog zagrebačkog restorana Thai me up, koji ovdje žive već neko vrijeme, a na Tajlandu su ostali Zelinin mlađi brat koji je i dalje na studiju te starija sestra.
Kaže da joj je u Zagrebu divno, ležerniji je mnogo i mirniji, daleko od jurnjave u Bangkoku, gradu koji, kaže, živi 24 sata na dan, doslovno. "Volim i hrvatsku hranu, tata je uvijek kuhao nešto svoje, pa sam se navikla". Kad ide na kavu na drugi kraj grada, ne trebaju joj sati, sve je na dohvat ruke.
Što se tiče dizajna i kreativnosti, od malena je znala da joj je cilj neki artistički smjer. „Oduvijek sam znala da želim raditi nešto umjetničko, ali dugo nisam bila sigurna što točno“, rekla nam je ponosna mlada dizajnerica. Kad je trebalo upisati fakultet, odlučila se na modni dizajn i nije požalila, u tom je studiju našla sve što je zanima.
„Kad sam shvatila koliko je moda kompleksna i uzbudljiva, odlučila sam, to je to.“ Studij je upisala uz stipendiju koja joj je pokrivala polovicu školarine, što je podrazumijevalo i stalnu disciplinu: visoke ocjene, ali i kontinuirani angažman unutar fakulteta. „Kao stipendist, moraš davati sve od sebe i vraćati. To te nauči odgovornosti.“
Taj proces nije bio samo profesionalan, nego i osoban. Od povučene djevojke postupno se transformirala, kaže nam, u osobu koja bez problema staje pred publiku. „Naučila sam govoriti pred ljudima, na engleskom i tajlandskom, i to mi je izgradilo samopouzdanje. Ali kao umjetnik, nikad nemaš osjećaj da je to dovoljno dobro.“
Njezina završna kolekcija, Dalmatian, inspirirana je hrvatskom obalom, a ideja se formirala nakon tromjesečnog rada u Splitu. Naime, s roditeljima je neko vrijeme boravila na našoj obali te odlučila toj inspiraciji posvetiti finalni rad za diplomu. „Zaljubila sam se u more. Ta plava boja, nikad prije nisam vidjela ništa slično. Imala sam potrebu to pretočiti u rad.“
Kolekcija nije tek estetska interpretacija pejzaža, nego pokušaj osobnog povezivanja s očevim nasljeđem. Uspjela je uroniti u kodove tradicije te detektirati glavne elemente koje je onda predstavila u finalnim kreacijama. „Odrasla sam na Tajlandu i nisam imala priliku stvarno upoznati tu svoju hrvatsku stranu. Ovo je bio moj način da je istražim.“
Istraživanje ju je vodilo prema svakodnevici dalmatinske obale, ribarstvu, ručnom radu, tekstilnim tehnikama koje nose trag vremena. Makrame, kukičanje i pletenje postaju temelj konstrukcije. Svaki komad izradila je sama.
„Tek tada sam shvatila koliko je to težak proces. Ali sam se i zaljubila u njega.“ Siluete kolekcije prate ritam mora i glazbe, osobito klapskog pjevanja koje je koristila kao zvučni okvir prezentacije.
„Pokušala sam prenijeti taj flow, pjevanja klape, tu sporost i valovitost.“ Volumeni su mekani, struk naglašen, suknje pulsiraju u pokretu. Boje crvena, bijela i plava, istovremeno referiraju na hrvatsku i tajlandsku zastavu. „To su zapravo moje boje. Crvena je snaga, bijela mir, a plava je more i Tajlanda i Hrvatske.“
Kvalitetu rada prepoznao je i Vogue Thailand, objavili su njezinu diplomsku kolekciju koja rad jedne od najboljih modnih autorica na Bangkok University.
Iako se kolekcija oslanja na tradiciju, njezin pristup je svjesno suvremen. „Na fakultetu nas potiču da ne kopiramo tradiciju, nego da je reinterpretiramo.“ U prostoru između naslijeđa i modernosti vidi svoj autorski potpis. Reakcija publike bila joj je ključna potvrda, osobito očev komentar. „Pitala sam ga prepoznaje li Hrvatsku u tome. Kad je rekao da da, znala sam da sam uspjela.“
Danas razmišlja o sljedećem koraku: studiju modnog menadžmenta i merchandisinga, najvjerojatnije u Milanu. „Znam stvarati, ali još ne znam kako prodati svoj rad. To je znanje koje mi nedostaje.“
Svjesna financijskih izazova, planira raditi i ponovno se prijaviti za stipendiju. „Ne želim se oslanjati samo na roditelje. Želim biti samostalna, kako im ne bih bila teret.“
Njezin pogled na modu neodvojiv je od odrastanja na Tajlandu. Opisuje ga kao kulturu suzdržanosti, promišljenosti i tihe empatije. „Uvijek razmišljaš prije nego nešto kažeš. Učiš biti smiren i obziran.“ Ta emocionalna disciplina suprotstavlja se europskoj direktnosti, no voljna je učiti i prilagoditi se te upoznati i našu kulturu.
Obitelj je za nju broj jedan u životu. Odrasla je okružena širom obitelji, bakama, djedovima, kumovima, dok su roditelji radili u inozemstvu. „Nikad nisam osjećala manjak ljubavi.“ Ta kolektivnost i dalje oblikuje njezinu percepciju svijeta, ali i ambiciju: „Ja sam spoj dviju kultura. I to želim pokazati kroz svoj rad.“
Zelina Dončić bit će neko vrijeme u Zagrebu, u fazi između studija i sljedećeg koraka. Sama to opisuje jednostavno: „Još sam mala ptica u gnijezdu.“ Nakon nekog vremena što će raditi u Zagrebu, planira u Milano, gdje se nada da će vlastitoj modnoj viziji dodati komercijalnu notu, kako bi znala sve - od ideje do izrade, a onda i prodaje.