Sanja Cvjetko Jerković: ''Zadovoljstvo mi je lijepo se obući''

Sanjin Strukić/Pixsell
Već godinu dana Sanja Cvjetko Jerković obnaša funkciju predsjednice Udruženja hrvatskih arhitekata. Ona je tek druga žena na toj poziciji u povijesti Udruženja i svakako dosad najmlađa. Ova rođena Labinjanka, nakon odluke da studira arhitekturu, uputila se ni manje ni više nego u Veneciju i tamo završila Univerzitet IUAV na kojem su joj profesori bili glasoviti Semerani, Montuori, Carnevale i još mnogi drugi. Koliko su ju godine provedene u Italiji modno «osvijestile», koja mjesta voli posjećivati, i naravno, što smatra najboljim arhitektonskim i urbanističkim rješenjima u zemlji i svijetu, otkrila je Sanja samo za čitatelje Budi IN-a.
Vidi originalni članak

Često putujete. Jesu li to sve poslovna putovanja?

Uglavnom. Na koncu i kad imam nešto slobodnog vremena, nije mi jako privlačna ideja da opet moram spremati torbe i krenuti na put. No svejedno uspijem se nagovoriti od strane supruga tako da uglavnom si priuštimo nekoliko izleta godišnje.

Gdje najčešće odlazite kada putujete poslovno?

Dok sam predavala na Arhitektonskom fakultetu u Delftu, putovala sam jednom tjedno na relaciji Zagreb – Amsterdam – Delft, što je nakon puno godina postalo jako zamorno. Ali dobro je da sam upoznala skoro cijelu flotu Croatia Airlinesa (smijeh). Sada uglavnom putujem vezano za poslovne zadatke, najčešće u Istru i Veneciju. No vrlo su učestala i putovanja vezano za razne aktivnosti Udruženja hrvatskih arhitekata, diljem cijele države, a ponekad i u inozemstvu.

A privatno?

Privatno uglavnom putujem na jednodnevne izlete, jednom godišnje na skijanje i ljeti na more – nadam se da ce doći period kad ću se bez osjećaja krivnje i uputiti na neke udaljenije destinacije gdje ću uživati otkrivajući druge kulture i mjesta, bez mobitela i računala.

Koje je najljepše mjesto koje ste do sada posjetili?

Velika sam ljubiteljica brojnih hrvatskih destinacija, matične Istre, Splita, Dubrovnika, Korčule, nacionalnih parkova. Naravno tu su u susjednoj Italiji Rim, Vicenza, Siena, Venecija sa svojim otocima. Ako trebam baš izdvojiti neko čudesno mjesto onda je to sigurno Il giardino degli aranci (vrt naranči) na brežuljku Aventinu u Rimu. Pogled na grad s tog divnog mjesta, okupan mirisom cvjeta naranči, nešto je zaista nezaboravno. Iako sam iskreno bila fascinirana metropolama poput New Yorka, Istanbula, Ankare, Londona, Pariza – ne mogu reći da u potpunosti odgovaraju mom duševnom profilu.

Koji je grad na vas ostavio najjači dojam kada je riječ o arhitekturi i urbanizmu?

Teško pitanje. Mislim da ne mogu reći da se tu radi o jednom gradu, mislim da je to više kolekcija raznih urbanih 'iskustava'. U toj skupini se sigurno nalaze Rotterdam, Split, New York.

Što smatrate najboljim arhitektonskim ostvarenjima u Hrvatskoj u zadnjih desetak godina?

Sigurno su to realizacije Studija UP, Lauba, Muzej u Krapini, obiteljsku kuću Bogdana Budimirova, vilu Gumno, kuće Branke Juras na Krku, obnova tvrđave Sv. Mihovila u Šibeniku i brojne druge.

Živjeli ste godinama u Veneciji. Pretpostavljam da taj grad doživljavate kao drugi dom. Što najviše volite u Veneciji, a što mi obični turisti recimo ne poznamo?

Uistinu već kad se približavam mostu koji povezuje Veneciju s kopnom, osjećam jednu ugodu kao kad se vraćate kući. Venecija je čarobna i u isto vrijeme otrovana silnim turizmom. Zaista se uvijek iznova iznenadim kad vidim da se mladi ljudi odlučuju nastaniti se u njoj – jer je u tom gradu sve drugačije, od načina kretanja, do cijene nekretnina, ukupnog stila života. S druge strane grad je jako siguran, pješačko – plovni sistem kretanja primoravaju ljude da se oblače više casual i omogućavaju učestalije spontane susrete i svakodnevnu interakciju. Ono što najviše volim je zelena tržnica i ribarnica na Rialtu, sporedne labirinte kojima se izbjegavaju prenapučeni glavni putevi, kao i brojni barovi i restorani koji se tu nalaze. Volim boraviti u knjižnicama Marciana, Querini Stampalia, Ca'Tron – što također nisu bas omiljene turističke destinacije (smijeh). Navečer izlaziti s prijateljima na aperitiv, te s njima organizirati zabave na obližnjim otocima.

Italija je poznata po modi. Jesu li vas godine provedene u Italiji modno „osvijestile“?

Mi smo u Hrvatskoj dosta slični Talijanima po načinu odijevanja. U Italiji je općenito vrlo važna estetika – to možete opaziti kod jednostavnih pakiranja proizvoda, do odijevanja. U Italiji sam naučila da je način odijevanja važan način predstavljanja samih sebe drugima. Osobno se držim pravila: ni previše, ni premalo. Ne želim i nemam vremena time se previše opterećivati, no naravno zadovoljstvo mi je lijepo se obući.

Kako biste opisali svoj modni stil?

On ovisi o prilici i raspoloženju. U danima kad sam loše volje, umorna ili nervozna uglavnom se elegantno obučem u jarke boje, dok sam druge dane obučena sportski. Nemam poseban stil, mislim da je on dosta klasičan i ne ovisi o trendovima, što mi omogućava da koristim odjeću duže vrijeme. Tek nedavno sam se naprimjer riješila nekih odjevnih predmeta koje nosim od fakulteta jer sam zaključila da je uistinu vrijeme da obnovim garderobu s novim evergreenima kao što su traperice, jakne i slično.

Volite li modu?

Modu naravno volim, iako mi se ne sviđa dobar dio modnih izričaja kojim se njeguje taj jedan 'androgeni' pristup ženskom odijevanju, ili takozvani 'vreća stil' kako ga mi cure zovemo, kod kojeg su ženski odjevni predmeti nalik na prilagođene velike komade tkanine koji niječu žensku figuru. No ukusi su različiti i definicija ljepote je uistinu različita za svakoga od nas.

Imate li omiljene kreatore?

Recimo da je moj modni ukus najblizi onom modne kuće Dior, u hrvatskoj Hippy Gardena i Aleksandre Dojčinović.

Sigurno imate omiljene arhitekte, koji su to?

Od živućih velika sam obožavateljica Yone Friedmana, Charlesa Corree, Petera Zumthora, Glenn Murcutta, Johna Pawsona. Od velikih maestra (učitelja) tu su sigurno Carlo Scarpa, Frank Lloyd Wright, Luis Kahn i brojni drugi.

U galeriji pogledajte više fotografija...

Posjeti Miss7.24sata.hr