A što ćete i zašto nositi u jesen, saznajte u intervjuu koji slijedi.

Kada si se počela baviti izradom svojih proizvoda?

Godine 2011. u HDLU, s tadašnjom ravnateljicom, bio je raspisan natječaj za dizajnere i likovne umjetnike na temu „Od transparenta do modnog dodatka“. Tada sam se prvi put susrela s reklamnom poliesternom tkaninom i svidio mi se način na koji se može oblikovati. Taj moment je bio prekretnica kad sam se upustila u avanturu recikliranja reklamnih poliestera, a sve ostalo počelo se slagati samo od sebe.

Što sve imaš u ponudi?

Ideja recikliranja u ovom projektu premašuje sam čin reciklaže i apsorbira u sebe slojevito i procesualno shvaćanje umjetnosti i života općenito, a reciklažom pokušavam stvoriti novu vrijednosti. Kreiranje proizvoda/uradaka potpuno je slobodno. Sami materijali utječu na finalni proizvod, a dijapazon uradaka ne završava samo na odjevnim predmetima i modnim dodacima pa se pored torbi, remenja, narukvica, šuškavaca mogu naći jastuci, maske, kaleidoskopi, cipele, sve što mi se učini zgodno napraviti u datom trenutku.

Kako je došlo do ideje?

Za ovaj projekt mogu reći da je ideja našla mene. Dugo sam godina radila kao likovni pedagog u udrugama sa socijalno isključenim skupinama ljudi i djece i ponekad sam u nedostatku likovnog materijala ili zbog utjecaja određenog sadržaja koji sam trebala postići s polaznicima koristila pedagoški neobrađene materijale, što je bio jedan oblik recikliranja, prenamjene ili preoblikovanja. Takav rad me naučio da je sve podložno promjeni, pa čak i naučene navike i preuzeti odgojni obrasci. Isprva se rodila ideja recycle and be aware ( recikliraj i budi svjestan ) tako da je projekt simbolično integrirao ideju oblikovanja umjetničkog mišljenja kroz pojam „reciklaža“. S vremenom mi se učinilo da je ime  komplicirano, pa sam se odlučila za jednostavniji izraz  recycle and wear ( recikliraj i nosi ). Kasnije se priča proširila u samostalni projekt gdje sam odlučila neke materijale prisvojiti i stvarati od njih korisne predmete i instalacije. Isprva je bilo spontano i ekspresionistički bez ikakvog očekivanja. Kasnije se ispostavilo da takvi materijali imaju ogroman umjetnički potencijal te je uslijedilo istraživanje, eksperimentiranje, promišljanje i ciljano kreiranje. Recikliranje je imalo višestruki učinak: ekonomičan, efektan i koristan za zajednicu i okolinu.

Što ti služi kao inspiracija?

Izradi proizvoda isključivo pristupam kao umjetnik, vrlo ekspresivno, ne znajući u kojem smjeru će cijela priča završiti, što znači da na neki način i sami materijali po sebi sugeriraju krajnji proizvod. Inspiraciju pronalazim svuda oko sebe, ponajviše iz osobnog umjetničkog stvaralaštva. Uglavnom se sve temelji na transformaciji oblika i sadržaja.

Koje materijale koristiš u izradi (kakve su boje)?

Ponekad sama pronalazim materijale, a ponekad oni pronađu mene. Do sada sam najviše od materijala koristila: poliesternu tkaninu, papir, drvo, cd, tvrdu plastiku, plastične folije, razne metalne dijelove odbačenog nakita, metalne kopče i tekstile raznovrsnog podrijetla. Većina materijala već ima postojeće boje koje uklapam u dizajn, osim drveta kod kojeg koristim slikarsku akrilnu boju. Kod odjevnih predmeta u većini slučajeva ( ne uvijek ) koristim podstave od prirodnih materijala, ovisno o kakvom je nosivom proizvodu riječ.

Kako izgleda proces izrade i koliko traje?

Reciklirati se mogu više-manje svi materijali, ovisno o umjetničkom temperamentu, ideji onoga što se želi napraviti i osjećaju za određeni materijal. Proces recikliranja je dosta zahtjevan jer materijali moraju biti u dobroj formi koja može odoljeti ponovnoj upotrebi. Svi materijali prolaze proces pranja, osim drveta koje se brusi, ako je potrebno. Pozitivna stvar kod poliesterne tkanine je što sve nečistoće odlaze mekanom spužvicom i običnim sapunom. Uz to podatni su za oblikovanje i ne cufaju se, što ubrzava proces izrade. Metalima se odlično vraća sjaj u mješavini sode bikarbone i limunovog soka, a drvo se brusi i tutkali, ako je potrebno. Ostatci komada poliestera u prvom ili drugom procesu obrade kasnije se koriste u asamblažu, kolažu, instalaciji ili na kreativnoj radionici. Sam proces izrade može trajati od pet dana do tri mjeseca sve ovisi što se radi i o kojem materijalu je riječ.

Kakav je profil tvojih dosadašnjih kupaca i koja je tvoja ciljana publika?

Kad sam počinjala sa stvaranjem proizvoda nisam previše razmišljala o publici koja bi to konzumirala. Išla sam obrnutim smjerom, bez plana, eksperimentirajući da vidim kome će se uopće jedan takav proizvod svidjeti. Još uvijek je teško definirati publiku jer dolaze iz svih dobnih skupina, slojeva i struka. Ako bih suzila odabir, mogla bih reći da su to uglavnom djevojke, mlade žene i žene srednjih godina. Ono što sam uočila kod svih je da su otkačene, kreativne i bez predrasuda, što je i meni drago jer je proizvod takav. U sebi nosi određenu energiju slobode. Sama činjenica da nosite reciklirani komad već u vama pomjera granice slobode.

Koji su ti omiljeni motivi u izradi komada?

Kako su više manje svi plakati ili materijali već korišteni, oni na sebi imaju već određen tisak, print ili dizajn. Vrlo male su mogućnosti promjene printa pa se uglavnom bavim formom. U nekim oblicima je pojednostavim, a u nekim naglasim ili pojačam. Ponekad se mogu prepoznati dijelovi životinja ili apstrahiranih kolaža, dok na nekima ostaju printevi i boje kakve jesu.

Imaš li neku zanimljivu anegdotu bilo uz samu izradu, prodaju ili susret na ulici? 

Ima dosta anegdota, ali ću izdvojiti samo jednu. Jednom prilikom su dvije strankinje mislile da su torbe rađene od kože pa kad su shvatile da je reciklirani poliester bile su zbunjene i pomalo preplašene, s velikim čuđenjem na licu. Printevi i sjaj poliestera privuče kupca, ali se oni jednostavno preplaše na riječ reciklirano. Mislim da publika još ne razumije da reciklirano nije „servirano smeće na tanjuru“ već upravo suprotno. Ovdje se radi o promjeni funkcije materijala ili njegove korisnosti. Svaki materijal pređe obradu kroz ruke tako da na kraju imate potpuno nov proizvod. Isto tako materijali koji su dotrajali oni se ne koriste dalje ili se koriste unutar manje zahtjevnih formi.

Gdje se mogu kupiti tvoji komadi?

Za sada proizvode prezentiram na Facebook stranici, blogu i Etsyju, a Artomat koristim za prezentaciju publici koja želi uživo vidjeti radove. Odnedavno neke torbe se mogu kupiti i u Charlie Design, koje sam posebno kreirala za njih.

Po kojim cijenama se mogu nabaviti?

Cijene se kreću od 100 do 1500 kn, sve ovisi o kojem proizvodu je riječ. Uvijek se trudim držati popularnu cijenu. Moramo uzeti u obzir da se uvijek radi o originalnom proizvodu, niti jedan proizvod nema svoju kopiju/štancu.

Koji ti je najtraženiji komad?

Najtraženije su torbe i suknje.

Koji su planovi za dalje, namjeravaš li krenuti u još neko područje?

Imam dosta planova, a i puno područja u kojima već djelujem. Ponekad mi se čini da jako zbunjujem prijatelje, publiku i struku skačući iz jednog područja u drugo, spajajući nespojivo. Jedino što mogu reći da su slojevitost, eksperimentalnost i iracionalnost okosnica mog umjetničkog rada i dalje ću nastaviti tom stazom. Imam neke planove u pripremi, ali ću to ostaviti u tajnosti do trenutka kad budu realizirani.

Više slika pogledaj u galeriji...