Prvi smo posjetili novi atelje Martine Vrdoljak Ranilović u Martićevoj: nova adresa, poznati autorski rukopis
- Prvi smo škicnuli kako izgleda novi atelje, nešto je veći, prostraniji, ima onu dobru vibru Martićeve i predivnu svjetlost iz parkića preko puta
- Dio zimske kolekcije već je u nastajanju, no ona ga ne doživljava kao konačnu cjelinu, radi postepeno, ovisno o inspiraciji i tehnikama koje koristi
- Jedna od omiljenih kolorističkih kombinacija su joj crna i tamno plava, one joj daju zanimljivi twist koji ona nadogradi detaljima, efektnim elementima...
Nakon Zrinjevca, dizajnerica i vlasnica brenda Tina VR je svoj kreativni prostor preselila u Martićevu ulicu te ondje nastavlja razvijati odjeću kao osobni umjetnički izraz, prepuštajući formama da nastaju intuitivno, bez unaprijed zadanog plana. „Novi prostor, sve ostalo isto”, poručuje Martina Vrdoljak Ranilović, koja je svoj modni atelje sa zagrebačkog Zrinjevca preselila u Martićevu ulicu. Promijenila je adresu, ali ne i način rada: njezin je kreativni proces i dalje otvoren, intuitivan i teško ga je svesti na klasičan ritam modnih kolekcija.
Nova lokacija nalazi se nedaleko od ateljea Nataše Mihaljčišin, njezine nekadašnje kolegice iz dizajnerskog dvojca I-GLE, s kojom je godinama oblikovala prepoznatljiv autorski pristup odjeći. Danas svaka razvija vlastiti kreativni jezik, a Martinina nova adresa donosi priliku za nastavak rada u prostoru koji će pratiti njezin proces stvaranja. Umjesto zaokružene kolekcije s jasno određenom temom, početkom i krajem, Tina VR trenutačno razvija ideje koje se postupno mijenjaju, nadograđuju i poprimaju nove oblike. Dio zimske kolekcije već je u nastajanju, no ona ga ne doživljava kao konačnu cjelinu.
„Počnem i onda pustim da se kolekcija razvija i pretapa u nešto drugo. Imam neke temeljne komade koji će do kraja sezone možda postati nešto treće ili četvrto. Neke će se ideje povezati s onima od prije, a možda će se pojaviti i nešto sasvim novo”, objašnjava Martina, kojoj je važnije pratiti razvoj ideje nego unaprijed definirati njezin konačni izgled.
Jedan od motiva koji trenutačno zaokupljaju dizajnericu počeo se razvijati sasvim slučajno, još prije ljeta. Iz početnog impulsa postupno su se pojavile forme koje joj nalikuju na pticu, neobičnu ribu ili cvijet. Ni sama ih još ne želi čvrsto definirati jer se njihov oblik i značenje nastavljaju mijenjati tijekom rada.
„To je motiv koji se vrlo intuitivno razvijao u nešto što sam prepoznala kao pticu ili neku začudnu ribu. Možda bi mogao biti i cvijet. Još ga uvijek sama sebi interpretiram jer je proces u tijeku”, kaže mi.
Otvoreni proces važan je dio njezina autorskog pristupa
Martina zapravo dopušta da se motiv razvija kroz materijal, pokret ruke i niz spontanih odluka. Tek se naknadno počinju otkrivati asocijacije i poveznice koje određuju daljnji smjer rada.
„U posljednje vrijeme shvatila sam da se u svemu što radim pojavljuje arhitektonika kroz formu, ali da je ono što nastaje zapravo jako organsko, amorfno i podsjeća me na prirodne elemente. Sve češće radim rukama, prepustim se nekom impulsu i pustim da ruke i mozak, bez jasnog plana, stvore nešto novo”, opisuje svoj proces.
Rezultat su forme koje je podsjećaju na tokove rijeka, godove u kamenu i druge strukture iz prirode. U njima se susreću arhitektonska čvrstoća i organska nepredvidljivost, konstrukcija i spontanost. Odnos suprotnosti postaje polazište za daljnji razvoj odjeće. „Forma je arhitektonična, ali sve što na nju dolazi jako je prirodno. Onda to nekako pomiriš, intuitivno”, kaže dizajnerica.
Odjeća kao umjetnički medij
Takav pristup odjeću udaljava od ideje isključivo funkcionalnog predmeta ili sezonskog proizvoda. Za Martinu ona je medij kroz koji istražuje formu, volumen, teksturu i odnos tijela s prostorom. Njezine ideje ne moraju nužno nastati iz potrebe da se ispriča unaprijed zadana priča; često se značenje oblikuje usporedno s procesom stvaranja.
Arhitektonsko promišljanje siluete susreće se s organskim detaljima i intuitivnim intervencijama, a odjevni komad postaje prostor eksperimenta. Umjesto da svaku sezonu zatvori u jedinstvenu vizualnu cjelinu, dizajnerica ostavlja mogućnost da se pojedine ideje nastave razvijati, mijenjati i povezivati s novima.
Od brenda I-GLE do Varteksa i vlastitog ateljea
Martina Vrdoljak Ranilović jedno je od važnih imena domaćeg modnog dizajna. Široj publici poznata je i po radu u brendu I-GLE, koji je razvijala s Natašom Mihaljčišin. Njihov je zajednički rad obilježio autorski pristup odjeći u kojem su konstrukcija, promišljanje siluete i eksperimentiranje s formom imali važnu ulogu.
Nakon rada u I-GLE-u nastavila je razvijati vlastiti dizajnerski izraz, a profesionalni put vodio ju je i do Varteksa, gdje je djelovala kao kreativna direktorica. Iskustvo rada u modnoj industriji povezala je s vlastitim autorskim promišljanjem odjeće, koje se ne oslanja isključivo na trendove i sezonske zahtjeve, nego na istraživanje mogućnosti forme i materijala.
Preseljenje ateljea u Martićevu tako nije najava potpunog zaokreta, nego nastavak procesa koji se neprestano razvija. Nova adresa donosi promjenu prostora, ali kreativna polazišta ostaju ista: odjeća kao umjetnički medij, arhitektonska forma koja se susreće s organskim oblicima i stvaranje koje se ne planira do posljednjeg detalja, nego se razvija kroz intuiciju, eksperiment i otvorenost prema nepoznatom.