Sjeli smo i uz čašicu toplog napitka uslijedio je razgovor koji je potegao mnoga pitanja na površinu. Hoće li biti overdressed ako odjene crno-zlatnu toaletu u maniri dodjele Oscar-a ili će ostavljati dojam nemara ili ne poštivanja samog događaja pojavivši se u zelenoj maxi suknji kombiniranoj sa crnom satenskom majcom? Hm... Torbicu u nekoj žarkoj boji ili ipak klasičnu crnu clutch torbicu? Hm...

U vrijeme kada se u HNK dolazi u tenisicama, masne kose svezane u rep, gdje i sami glumci izgledaju kao da ih je poplava izbacila, postavlja se pitanje postoji li uopće dress code u današnjem vremenu i gdje  počinje kreativnost, a gdje pak nemar? I tko je tu lud na kraju krajeva?  Danas nam moda pruža jako veliki spektar i slobodu izražavanja sebe i svoje osobnosti. I koliko god moda bila idealna sfera života koja nam omogućava neograničenu kreativnost i prostor u kojem se može iskazati jedinstvenost svake pojedinačne osobe, ona nije moguća bez kritičkog osvrta prema istoj. Čak i onda kada postoje razlike u odnosu na trenutno prihvaćene normative.

Gdje leži granica kreativnosti i modnog nemara?

Osobno pozdravljamo svaki iskorak iz prosjeka, kao i hrabru kreativnost u iskazivanju osobnog stila i bijeg od kloniranog izgleda koji svakodnevno možemo vidjeti na našim ulicama. Moda je najslađa kada se krše pravila. Ali samo onda kada je to opravdano i u granicama zdravog razuma.  Sjećamo se, prije dvije godine smo kao gosti sudjelovali na istoj toj dodjeli hrvatskog glumišta, udobno smješteni u sjedala bodreći Vandu koja je tu večer i osvojila nagradu. Cijeli dojam nam je kvarila mala sitnica na glavi djevojke koja je sjedila u redu ispred nas, a to je ogroman cilindar sa perjanicom. Iako se ne može poreći kreativnost i osebujnost modnog izričaja dotične koja je u maniri Nine Violić nosila dimije kombinirane s tada ( a i sada ) vrlo popularnim borosanama u žarko crvenoj boji na točkice, ne možemo se oteti dojmu kako joj ipak styling nije na pravom mjestu u pravo vrijeme. Pogled, dva i primjećujemo da dotična kreativka nije jedina oko nas koja se trudila izgledati kao da se nije trudila. Bilo je i onih mnogo uspješnijih. Onih koji se zaista nisu trudili, pa su tako došli u trapericama i s majicom s kapuljačom. U HNK? 

Istina, sposobnost kombiniranja i korištenja jednog istog odjevnog predmeta na različite načine i u različitim situacijama s originalnim rezultatom  jest odlika inteligencije. No, ponekad se pitamo, kada je privlačenje pažnje ili pak komfor i udobnost  postalo jedini cilj i to pod svaku cijenu?

Postoji toliko mnogo načina odijevanja pri kojem se ne narušava udobnost ni kreativnost.  Bez selektivnosti i zdravog razuma u procjeni o smislenosti estetike i prihvaćanju svakog trenda riskiramo graničenje s ludošću koja nadilazi opću kulturu.  Hrvatska dodjela glumišta je miljama daleko od dodjele Oscara i sveopćeg glamura. Jednako tako ni s tim nemamo nikakvih problema, jer (budimo realni) uspoređivati ih nema smisla. No, ono na što možemo obratit pažnju je nešto što bi trebalo biti univerzalno i lišeno bilo kojih ograničenja i granica, a to je opća kultura. Uostalom, imamo toliko malo mjesta i prilika gdje se možemo dotjerati i zablistati u svojem najboljem ja.

Vanda će izgledati upravo tako. Dostojanstveno i prikladno samom događaju, s doziranim glamurom koji nam (moramo priznati) kronično fali u street style eri i glorificiranju nonšalantnosti  u kojoj živimo. U eri kada pretjerana „kreativnost“  i komfor nadilaze granice dobrog ukusa pod opravdanjem originalnosti i lažnog bunta ulazeći besramno u ona prva i zadnja četiri zida kulture, a to je kazalište.