Od McQueena do Mulberryja: London fashion week ponovno otkriva vlastiti modni DNK
-
Britanska prijestolnica ima dugu tradiciju predstavljanja novih modnih tendencija, nerijetko u svom prepoznatljivom, pomalo teatralnom stilu
-
Od Londona se zato uvijek očekuje posebna doza kreativnosti i to zahvaljujući dizajnerima koji se usuđuju otići korak dalje nego drugdje, ali i publici i tržištu koji takve eksperimente znaju prepoznati i podržati
-
Među brojnim imenima koja su se predstavila na ovogodišnjem London Fashion Weeku izdvojili smo one koji su napravili osobit iskorak i nametnuli se kao zvijezde tjedna mode koji završava sutra
London Fashion Week za proljeće/ljeto 2027. privodi se kraju, a ovogodišnje izdanje donijelo je ono što London najbolje zna – spoj tradicije i subkulture, povijesti i suvremenosti, luksuza i pomaknute svakodnevice. Desio sve veliki come back na londonsku modnu scenu, među kojima je najvažniji onaj kuće Alexander McQueen, ali i Christophera Kanea, koji je prvi put predstavio svoju kolekciju za Mulberry.
Alexander McQueen – veliki povratak kući
Povratak Alexandera McQueena u London bio je jedan od ključnih trenutaka cijelog tjedna. Kuća se na službeni raspored London Fashion Weeka vratila prvi put nakon 2001., a kolekciju je predstavio kreativni direktor Seán McGirr. Revija je održana u Undercroftu Lincoln's Inn Chapel, prostoru čija je gotička atmosfera dodatno naglasila karakter kolekcije.
McGirr je spojio dvije vrlo različite strane Londona: strogo krojeno, gotovo aristokratsko britansko odijevanje i energiju rave i klupske scene. Precizna krojena odijela, inspirirana Savile Rowom i krojačem Tommyjem Nutterom, susrela su se s kožom, korzetima, harnessima, sjajnim večernjim haljinama i izrazito naglašenim frizurama. U kolekciji se osjetio i utjecaj renesansne umjetnosti, posebno Piera della Francesce i njegove slike Krštenje Kristovo.
McGirr je dobro revitalizirao estetiku samog Leeja McQueena, odnosno njegove kodove prevodi u vlastiti jezik.
Mulberry by Christopher Kane – novi život britanske modne institucije
Drugi veliki trenutak bio je povratak Mulberryja na londonsku pistu i debi Christophera Kanea kao kreativnog direktora. Kolekcija nazvana Town, City, Country povezala je britansku tradiciju s Kaneovim prepoznatljivim osjećajem za provokaciju.
Koža je bila jedan od glavnih materijala: pojavile su se kratke kožne haljine, strukturirani komadi i modni dodaci, dok je prepoznatljivi Bayswater dobio nove interpretacije. Divne su bile torbe Axe i Chop te cipele s metalnim potpeticama posebnog oblika. Karakter kolekcije dodatno su definirali karirani uzorci i zagasite, gotovo grube boje.
Kane je pritom iskoristio Mulberryjev arhiv, ali ga nije tretirao kao nešto nedodirljivo. Njegova je ideja bila spojiti „establishment i subkulturu“, praktičnost i ekstravaganciju, što je vrlo londonski način razmišljanja o modi.
Simone Rocha – Caravaggio između raskoši i svakodnevice
Simone Rocha još je jednom pokazala kako povijesnu referencu pretvoriti u suvremenu odjeću. Za proljeće/ljeto 2027. inspirirala ju je gotovo nevjerojatna priča o ponovnom pronalasku Caravaggiove slike The Taking of Christ, koja je desetljećima bila pogrešno atribuirana i visjela u blagovaonici jedne isusovačke kuće u Dublinu.
Baršun, svilena organza, koža, taffeta i ručno oblikovane ruže kombinirani su s parkama, Harrington jaknama i drugim komadima koji pripadaju svakodnevnom odijevanju. Pomalo kontrast koji je ovdje lijepo pomiren. Atraktivne su bile velike siluete koje obavijaju tijelo poput skulpture, ali i haljine punih suknji i naglašenih volumena.
Rocha je pritom svoju estetiku donekle pročistila: umjesto velike narativne priče, kolekciju je gradila oko jedne povijesne epizode. Rezultat je bio vrlo prepoznatljiv, ali istodobno koncentriraniji pristup njezinu romantičnom modnom jeziku.
Erdem – moda kao transformacija identiteta
Erdem Moralıoğlu ponovno je posegnuo za povijesnom osobom kao polazištem kolekcije, ovog puta za Barbette, američkim trapezistom i performerom iz 1920-ih čiji je nastup počivao na transformaciji i igri identiteta.
Na pisti su se pojavili uski kostimi, ukrašeni bodiji, krojački komadi, kaputi nalik kostimima cirkuskog voditelja i slojeviti komadi koji su spajali izrazito ženstvene i tradicionalno muške elemente. Tijelo je bilo važan dio siluete, a krojenje je naglašavalo prijelaz između odjeće, kostima i performansa.
Erdem je tako svoju romantičnu estetiku pomaknuo prema teatralnijem i rodno fluidnijem teritoriju. Povijesna priča ovdje nije tek dekoracija, nego način da se propita kako se identitet oblikuje kroz odjeću, nastup i transformaciju.
Roksanda Ilinčić - posveta umjetnosti i arhitekturi
Roksanda Ilinčić predstavila je kolekciju za proljeće/ljeto 2027. u londonskom National Theatreu, potvrđujući još jednom koliko je njezin rad povezan s umjetnošću i arhitekturom. Ovoga puta inspiraciju je pronašla u radu švicarske tekstilne umjetnice Françoise Grossen i njezinim monumentalnim skulpturama od užadi, čvorova i pletenica.
Taj je motiv pretočila u ženstvene siluete, svilene haljine intenzivnih boja i upečatljive teksturalne detalje. Rezultat je spoj profinjene elegancije i gotovo sirove, rukotvorne estetike – upravo ona vrsta umjetničkog eksperimenta po kojem je londonska scena prepoznatljiva.
Ako se londonske revije promatraju zajedno, nekoliko se motiva jasno ponavlja. Prvi je povratak britanskom identitetu: McQueen se vratio u grad u kojem je nastao, Mulberry je dobio novog britanskog autora, a Burberry ponovno snažno gradi priču oko vlastitih klasika.
Drugi je sudar formalnog i subkulturnog. Krojačko odijelo više nije nužno simbol poslovne discipline – kod McQueena ulazi u prostor ravea, dok se kod Erdemova kostimska povijest susreće s modernim kodovima odijevanja. Kod Simone Roche svakodnevni anorak može postati dio vrlo luksuzne modne kompozicije.
Treći je povratak tijelu i oblikovanoj silueti. Nakon godina dominacije izrazito širokih i predimenzioniranih komada, londonske piste ponovno pokazuju zanimanje za strukiranje, precizno krojenje, korzete, uske haljine i siluete koje prate tijelo. Taj se smjer mogao vidjeti i kod drugih londonskih dizajnera, uključujući Marka Fasta, čija se kolekcija izravno vratila njegovoj prepoznatljivoj bodycon estetici. Večeras će tjedan mode zatvoriti Burberry, jedan od ključnih brendova Velike Britanije te dokaz kako tradicija živi i u suvremeno doba.