Nana Nadarević

Subota ujutro. Potpuno sam opuštena dok mi noge griju termo čarape, kosa je zavezana u čvor nasred glave, vruća kava se puši, a jutarnje svjetlo je idealno.
Svjetlo! Svjetlo je idealno!

Grabim mobitel i panično tražim prvu stvar koju ću fotkati za Instagram. Sumanuto se okrećem po stanu, ali ne nalazim ništa. Kako ništa? Mora biti nešto, moram iskoristiti ovo vrhunsko jutarnje svjetlo za fotku! Kad bih barem, poput svake blogerice koja drži do sebe, imala doma svježe ruže, vrhunski šampanjac ili aparat za capuccino – popularne Instagram rekvizite. Ne mogu slikati svoj uveli bosiljak, hladnjak pun domaćeg piva, a ni šalicu turske kave. 
O sudbo kleta, promaknut će mi ovaj trenutak, jer živim k'o karmelićanka.

Dok očajno jurim po stanu, napokon se javlja glas razuma koji mi poluludoj javlja „Slikaj srebrne cipele, one su fotogenične!“. Slavodobitno iznosim svoj omiljeni par koji sam, sudeći po izgledu, zadnji put nosila kad sam hranila svinje. Hvatam spužvicu i bezdušno ih ribam dok mi se srce para. Znam, znam, cure, mene ovo boli više nego vas. 
S cipelama u ruci ulazim u dnevni boravak gdje primjećujem kako savršeno jutarnje svjetlo nestaje dok sunce zalazi za oblake. Bijesna na sebe i vremenske prilike ne odustajem i odlučujem se za plan B – svjetlost stolne lampe.

Osmišljavam kompoziciju, a cipele namještam pola sata kako bi odale dojam nehajno odbačenih štikli nakon ludog noćnog provoda. Ne potpuno zadovoljna, ali već umorna, uzimam mobitel i dižem dečka iz kreveta. Pa netko mi mora držati lampu, zar ne? Oprostite, ali rasvjeta je k-lj-u-č-n-a za uspješnu Instagram fotku.

Dok mi stojimo nad cipelama, a nad njegovom glavom stoji tisuću upitnika i uskličnika, postajem Spielberg i dajem znak za akciju. Plešem svoj poznati Instagram ples nad rekvizitima dok njemu još snenom vičem više lijevo, više desno, gore, još gore, ne toliko gore!! Ruke i noge nam se isprepliću, sudaramo se glavama, krivim zglobove, a njemu izbijaju grašci znoja na čelu. Ovoliko poza nismo izmijenili od strastvenih početaka veze. Okidam fotku za fotkom, mijenjam kuteve kako bih napokon dobila jednu kojom sam zadovoljna. Zaustavljam snimanje i dajem mu znak da odloži lampu i udalji se, jer je sada potrebno ostaviti umjetnicu da stvara u miru. Olakšanje na njegovom licu je usporedivo s izrazom lica čovjeka koji je netom pušten s robije. Za njega je ovo oslobađajuća presuda.

Dobitna fotka prolazi kroz tisuću filtera, prilagodbi kontrasta, zasićenosti boje i svih ostalih blaženih Instagram alata koji naposljetku moj omiljeni par iz Borova pretvaraju u manolice. 

Nakon što je fotka dovedena do neprepoznatljivosti kreće najteži dio – pisanje komentara koji će je pratiti. Mora biti nešto upečatljivo, uz kišu hashtagova. Možda nešto vragolasto kao „Luda noć!“ ili patetično poput „Cipele koje vode kroz život“ ili možda neki dubokoumni citat povijesnog velikana, iako sumnjam da su Gandhi i Majka Tereza nosili fancy cipele. Što god da stavim popratit ću hashtagovima koje raja voli: #live #love #laugh #smile #friends #shoes #patike #ortopedija.

Nakon kratke molitve Instagram bogovima klikćem „share“.

Grč napokon popušta, objavila sam fotku, puls se vraća u normalu. Sjedam za stol, uzimam šalicu kave i otpijam gutljaj.  Na užas mojih okusnih pupoljaka usta mi ispuni ledena tekućina i budi me iz transa. Ona primamljivo vruća šalica kave pretvorila se u hladan tuš koji me iz virtualne dovodi u surovu stvarnost.

Što se upravo dogodilo? Zar sam zaista postala osoba koja je spremna mijenjati stvarnost za iluziju? Zadnji put sam bila ovako šokirana kad sam saznala da Brad Pitt ima pet banki.

Ne želim se lišiti svoje pogane jezičine i nekorektnog humora kako bih jeftinim trikovima podilazila masama (ipak je to posao naših političara).

Gledajući svoj raščupani objekt ljubavi kako dolazi sebi skrolajući Twitterom (ali to je materijal za drugu kolumnu) svečano obećajem sebi i njemu kako se ovakav debakl više neće ponoviti. Neću ga više uvlačiti u Instagram eskapade. Neću više trošiti naše dragocjeno vrijeme i još dragocjenije živce na trivijalne stvari. Neću dopustiti da me društveni mediji učine nedruštvenom osobom. I više nikad neću dopustiti da mi se ohladi kava.

Okupana ovom spoznajom grabim mobitel kako bih ga dramatično isključila i obilježila ovu životnu prekretnicu, ali jedan pogled na ekran je dovoljan. Lajkovi pristižu k'o ludi! O, Bože, koliko komentara! Koliko divnih ljudi voli mene i moje prekrasno retuširane cipele! Oh, (virtualni) živote lijep li si!

Tekst je preuzet iz novog broja našeg glossy magazina Budi.IN Chic uz koji na dar dobivate fantastično Catrice sjenilo.