S otvorenim i nasmijanim Tonijem susreli smo se u ateljeu Ivane Popović u Zagrebu nakon što su se slegli dojmovi njegove posljednje kolekcije za koju je dizajner pronašao inspiraciju u zlatnom periodu našeg Jadrana 50-tih i 60-tih godina prošlog stoljeća. Njegovi galebovi u retro-avangardnom stilu prošetali su pistom uz zvukove starih hrvatskih šlagera, a ubrzo su svojim dobrim raspoloženjem raspjevali i publiku. Dok smo razgledavali svilene košulje i kapetanske sakoe, Toni nam je za puni doživljaj pustio i vesele pjesme koje su svirale na njegovoj reviji. A svima poznati Titov brod "Galeb" odlično se uklopio u ovu morsku ljubavnu priču.

"Sjetio sam se tog broda, vidio sam slike gdje je on plovio sa Sofiom Loren, bile su čak i priče da mu je ona ljubavnica. U Hvaru su prodali Sunčani Hvar, sad je pretvoreno sve u lounge barove, nema više onog štiha, nema klapa nigdje. Kad sam bio mali bili su ti plesnjaci ispred hotela Slavije, gdje su plesali Nijemci i Česi, pa ona muzika. Sada toga više nema. Kako su stranci kupili hotele nigdje ne možeš čuti našu muziku. Ali i gostima to fali, oni čim negdje čuju našu glazbu odmah dolaze. Sad je sve neki elitni turizam. Ja volim konobe, vino, upravo ti plesnjaci su mi bili inspiracija 50-te i 60-te godine", objasnio je dizajner.

Glavna nagrada Manda za najboljeg dizajnera Toniju mnogo znači i potvrda je njegovog desetogodišnjeg rada. Razigrana kolekcija od najfinijeg materijala poput svile, pamuka i vune, probudila je sjećanja na zaboravljena, ali svima nama draga vremena.

Zbog mode i u sukob s policijom

Dizajner priprema i snimanje kataloga koje bi se trebalo odvijati upravo na starom "Galebu" koji se trenutno nalazi u Rijeci i treba biti preuređen u Titov muzej. Vizual za DFWZ Toni je također htio snimiti na tom brodu, no nažalost nije dobio dopuštenje. No snalažljivi dizajner se nije dao smesti. Zajedno s Erikom Kamenjaševićem, zaštitnim licem ove kampanje, kojeg je Toni pronašao ispred riječkog kluba "Palah", dizajner je potražio dobrodošlu alternativu.

"Onda smo tražili neki drugi brod. Nismo skužili da je to granični prijelaz. Mi smo tamo slikali, a onda se pojavila policija. Odmah su rekli da je to kažnjivo. Mi nismo ni shvatili jer sve to izgleda napušteno. Zamisli scenu, dolazi policajac koji vidi manekena koji je obučen 'ko kapetan, bos je i ima nalakirane nokte. Gleda nas onako, na čemu smo mi. Mi se zezali, a on ozbiljan, htio nas voditi u stanicu. Bio je totalni show", u smijehu Toni prepričava anegdotu koja je srećom završila bez kaznene prijave i s odličnim fotografijama.

Nakon napornog i "ilegalnog" rada na veseloj kolekciji, dizajner može zadovoljno odahnuti jer osim osvojene nagrade, pozitivne kritike potvrđuju ideju i realizaciju.

"Ma super mi je kolekcija, a kritike su odlične, posebno od kritičara do kojih mi je stalo. Kritike mi znače, ali samo od određenih osoba. Ne obazirem se na one koje dolaze od osoba koje nisu školovane. Mislim da ipak trebaš nešto završiti."Zaljubljen u Hvar i more

Zaljubljen u Hvar i more

Toni je rodom s Hvara, a tamo je 2003. otvorio svoj ekskluzivni butik koji radi tokom ljetnih mjeseci. Upravo tada dizajner sprema svoje kofere i sunčane ljetne dane provodi spajajući ugodno s korisnim – rad u svom butiku i uživanje u ljetnim radostima.

"Hvar je poseban, najljepši je grad, čak su mu to međunarodno i priznali", ponosno objašnjava dizajner.

Tokom ljetne sezone dizajner proda sve svoje komade, a u njegove najčešće goste ubrajaju se Francuzi, Norvežani, Šveđani, Belgijanci, Talijani, a rado svrate Srbi i bogati Rusi.

"Znam da je meni lakše što sam ja dole na Hvaru. Dizajner koji živi u Zagrebu i tu prodaje ne može živjeti od same prodaje. Recimo zimi meni dolaze moje stalne mušterije, zbog toga se toliko ni ne baziram na zimu. Ja živim od Hvara jer ljeti prodam sve. Dole je moj prostor kojeg sam sam uredio. Da recimo plaćam najam to se ne bi isplatilo, ovako je super. Ljeti je Ivana kod mene, a zimi sam ja kod nje."

Već dugi niz godina Toni ostvaruje poslovnu suradnju s dizajnericom i kiparicom Ivanom Popović, a kolege ujedno veže i prijateljstvo. Njegova odjeća u Zagrebu se upravo prodaje u ateljeu Popović u Ilici 55, a Ivana ljeti izlaže na Hvaru. Toni i Ivana upravo su se i upoznali u Hvaru 1998., i to u konobi Tonijeve tete. Dizajner je tu radio kao konobar prije nego je došao u Zagreb i 1999. upisao Tekstilno-tehnološki fakultet.

"Mislio sam ići na likovnu akademiju, no nisam predao ni mapu jer sam odlučio na kraju da ću ići na TTF. Slikari ni ne žive najbolje. No slikam i danas, sve slike u mojoj trgovini sam sam napravio. Čak se i one prodaju."

Dizajner trenutno završava fakultet na kojem mu je ostao još jedan težak ispit, a završnu kolekciju "Za tužne trenutke" Toni je već predstavio publici.

"Super mi je tema i profesori su oduševljeni. To još nikome nije palo na pamet. Obrađujem posmrtne običaje kroz kolekciju. Nitko još nije radio robu za sprovode, a ja sam se zapitao zašto ne. Ideja mi je jednostavno došla. Te godine mi je i nona umrla, i nekako sam bio u toj crnoj fazi" objasnio je inspiraciju za ovu avangardnu kolekciju Toni.

Dizajner naglašava kako je sve do otvaranja trgovine na fakultetu davao sve u roku, no posao ga je nažalost na neko vrijeme udaljio od fakulteta. Vrijeme je za povratak. Upravo završetak fakulteta ubraja se u njegove novogodišnje odluke.

"Diploma mi mnogo znači. Mislim da oko 80 posto naših dizajnera nema školu. Moram završiti. Naravno da je talent bitan, ali opet nismo za ludo išli na fakultet. Neki se primjerice dizajneri uopće ne razumiju u materijale, ja pazim strašno na materijale. Koristim svilu, pamuk, kašmir. A nekima uvale loš materijal, a kako će i znati kad nemaju pojma o materijalima."

Prihvatljive cijene i dizajnerski komadi na poklon

Toni na svoje kolekcije ne nabija visoke cijene. Naglašava kako mu je draže da svoju odjeću vidi na ljudima, nego da ona visi u butiku. Njegove traperice možete kupiti već za 500 do 1200 kn, a ni ostali komadi nisu pretjerano skupi. A ako se dizajneru svidite, možda nešto dobijete s popustom... ili na poklon.

"Kada su cijene u pitanju, ovisi kako komu. Nekom čak i poklonim kad vidim da mu dobro stoji. Meni je bitno da na nekom vidim svoje stvari. Kada vidim koliku cijenu nabijaju neki naši dizajneri, pa ja bi radije kupio nešto drugo."

To ne znači da dizajner koristi jeftine materijale. Dapače, Tonijeve kolekcije napravljene su od najfinijeg materijala koji jamče kvalitetu.

"Moji materijali su skupi. Ja ne znam kupiti jeftine, uvijek se zakačim za one skupe. Ali ja volim skupe, treba to izgledati. Pazim da kad ljudi operu moje komade, da je to isto kao i kad su ih kupili."

Dok se neke njegove kolege rado hvale koje poznate osobe odijevaju, Toni odmahuje glavom. Njemu to nije od velike važnosti i tek na naše uporno propitkivanje kroz smijeh govori kako je odjenuo John Malkovicha koji se jednog ljeta pojavio u njegovom butiku na Hvaru. Prije par godina još je kreirao miješane kolekcije i za muškarce i žene, no danas se bazira samo na muškim odjevnim predmetima. "Nažalost", rekle bi brojne ljubiteljice mode. No prave trendsetterice često ne mare što je Toni "muški dizajner".

"Krcato muških stvari pokupuju žene zato što je dosta strukirano i mali su brojevi. Mnogo žena kupi moju mušku robu. Meni osobno na ženama puno bolje stoje muške košulje nego ženske."

Potraga za manekenima preko Facebooka

Dizajner se u klišeje ne uklapa i kada je odabir manekena u pitanju. Rijetko kada angažira profesionalne manekene, a nije rijetkost da priđe muškarcima da cesti i zamoli ih da nose njegovu reviju. Tako je i otkrio neka lica koja danas imaju potpisane ugovore u agencijama. Kao veliki fan Facebooka, Toni često manekene traži i putem ove društvene mreže. Ponekad upit stavi na svoj status, dok nekad i sam pronađe nova lica.

"Ja ne uzimam profesionalne manekene, na reviji su bila samo dva prava. Svi drugi su s Facebooka. Rekao sam im da mogu nositi reviju ako donesu litru rakije i oni su me poslušali. Bilo nam je super. Dečki su bili odlični. Iz Osijeka je primjerice došao onaj dečko s dugom kosom. Kad sam ga vidimo na Faceu, rekao sam da obavezno on mora nositi moju reviju. Oduševio sam se njegovom prirodnom narančastom kosom. Ne sviđaju mi se ovi profesionalni, po meni ne znaju ni hodati, previše su ukočeni. Meni su trebali frajeri koji su trebali malo galebariti po pisti. Ova revija mi je najdraža do sada", oduševljeno je prepričavao iskustvo s 15. DFWZ-a.

Njegovi manekeni mogu odabrati kako žele biti plaćeni – uzeti honorar ili odabrati nešto iz Tonijeve kolekcije. Na taj način dobiju dizajnerski komad koji premašuje njihovu stvarnu zaradu. No dizajneru to nije važno. Nije sve čisti biznis.

Prezire klanove i svađe

Trenutno se Toni Rico ubraja u tim Dreft Fashion Week Zagreba, a do 2008. je izlagao na Cro a porteru. Naglašava kako se prebacio u novi tim jer mu je ugodnije raditi sa Suzy i Sarah Josipović. Oduševljen je novom promjenom prostora i vjeruje kako će s vremenom ova modna manifestacija biti sve bolja i bolja.  Kada je naša modna scena u pitanju, smeta mu stvaranje klanova i svađanje među dizajnerima. Ne voli pretvornost i tračanje iza leđa. Sam opušten, spontan i otvoren, ne voli uštogljenost i osobe koje glume glamur jer dizajner smatra da to kod nas zapravo ne postoji. Naglašava da bi se više pažnje trebalo posvetiti Modnom ormaru, modnom događaju studenata Tekstilno-tehnološkog fakulteta.

"Drago m je što se posljednjih godina sve pokrenulo. Smatram da bi sponzori trebali bolje reagirati. Ipak su u pitanju školovani ljudi. Žiri im je bio odličan, prostor je super. Ovi prošli pobjednici su bili savršeni. I da još napraviš haljine u nekom skupljem materiju, za što studenti nemaju sredstava, to bi izgledalo još bolje", prokomentirao je svoje mlađe kolege Toni.

Kada su rokovi u pitanju, vrckavi Toni je sve samo ne štreber koji sve radi po planu i programu. Mada sve stigne u zadanom terminu, vlada popriličan kaos. Pobjednička kolekcija primjerice je završena tek par minuta pred reviju.

"Šivala se još ujutro, pa je u krojačnici nestalo struje, te smo poludjeli. U backstageu ti mene pitaju jesam li imao fitting, a ja: 'koji fitting?! Meni tek stiže roba'. Krojačica je donijela neke stvari 15 minuta prije početka revije. Ali ja ti već unaprijed znam tko će što nositi. Vidim čovjeka i odmah znam što komu stoji."

Na pitanje o uzoru, Toni odmah spominje otkačenu Vivienne Westwood, no smatra da hrvatska modna publika još nije zrela za njen stil. Od hrvatskih dizajnera cijeni Ivanu Popović, Tea Perića i nezaobilaznog Ivicu Klarića.

"On je perfekcionist, radi konstrukcijski savršeno, kad trebaš odijelo za vjenčanje bez razmišljanja ideš kod njega", objašnjava Toni.

Kosa kao zaštitni znak

Toni je svoj nadimak ujedno iskoristio i kao svoje umjetničko ime. "Ricava" kosa nasljeđuje se generacijama u njegovoj obitelji, a Rico je ujedno i obiteljski nadimak. Svoje duge prepoznatljive kovrče dizajner je ošišao. Bilo je nakon deset godina vrijeme za promjenu, objašnjava Toni. Kad ne radi u svom butiku i pomaže svojoj obitelji, ljeti Toni voli "ići u ribe" i roniti. I naravno, izlaziti. A i u Zagrebu voli bančiti.

"Izlazim svugdje, nije mi bitno, mogu sve slušati, samo da je vina" u pravom dalmatinskom štihu objašnjava dizajner.

Upečatljivi događaji i spontana putovanja kao inspiracija

Kada je inspiracija za njegove kolekcije u pitanju, Toni objašnjava da je većinom dobiva iz događaja iz svakodnevnog života. Dok mu je za pobjedničku kolekciju poslužio Hvar i njegovo nekadašnje zlatno doba, inspiraciju često dobije na putovanjima koja su dizajnerova velika strast. U jednu od najupečatljivijih destinacija Toni ubraja Tajland, a u sjećanju mu je ostala najveća ulica prostitutki na svijetu gdje je ugledao ženu koja je imala natpis "Fuck today, pay tomorrow". Ovaj provokativni natpis ujedno je osvanuo i na majicama jedne njegove kolekcije.

"Tamo ne možeš razlikovati tko je žena, a tko Ladyboy, a oni čak i bolje izgledaju. Ja sam mislio da se to radi samo zbog seks turizma, no njima je to tamo treći spol. Primjerice vidio sam jednog kako sređen radi u ljekarni i u turističkoj agenciji. Tako da mi je kolekcija podosta bila inspirirana mojim iskustvom u Tajlandu. Pa su i manekenki bili našminkati, imali ispeglanu kosu, nalakirane nokte, od tada na svakoj reviji lakiram manekenima nokte, to mi je postao zaštitni znak" objašnjava dizajner inspiraciju koju je pronašao u Tajlandu. Trenutno dizajner mašta o ponovnom posjetu Tajlandu, no ovaj put bi i samo putovanje rado pretvorio u avanturu. Išao bi s vlakom.

"Budimpešta, Moskva, Vladivostok, pa preko Kine u Tajland, oko desetak dana. To mi je fora, vidiš sve, a i velika je promjena temperature. A vlakovi su ostali kakvi su bili, ogledala i baršun unutra. Totalna fora. Prođeš pola svijeta", oduševljeno je s nama podijelio svoj plan.

Ne sumnjamo da će Toni svoju želju i ostvariti, a na povratku će vjerojatno biti ispunjen dojmovima koje će pretočiti u novu zanimljivu kolekciju. Jedva čekamo! 

U galeriji detaljnije pogledajte Tonijeve kreacije...