Modni ormar – međunarodno priznata manifestacija

U međuvremenu se ova manifestacija pretvorila u kulturni događaj kojeg niti jedan istinski ljubitelj mode ne propušta. Na pisti Modnog ormara široj publici se predstavljaju mladi talentirani dizajneri koji redom nakon svoje pobjede budu prepoznati na hrvatskoj, ali i međunarodnoj modnoj sceni. Ispred strogog međunarodnog žirija, ove godine će stati 20 finalista.

„Iskreno ne bih htjela biti ovaj put u koži žirija jer imamo 20 izuzetno dobrih natjecatelja. Svatko od njih ima svoju priču i, moram priznati, da su odlični. Modni ormar je eksperimentalan, on je laboratorij u kojem studenti mogu raditi što žele, mogu si dati oduška i potpunu slobodu“, ukratko najavljuje novo izdanje Nina.

U nastavku naglašava kako nitko 2006., kad je održano prvo izdanje Modnog ormara, nije znao da će on potrajati i izrasti u priznatu modnu manifestaciju koju cijeni i prati strana modna scena. Nakon što je TTF predstavio radove svojih studenata 2006. u sklopu Fashion Weeka, Nina i njena ekipa su pomislili da je vrijeme da i sami organiziraju modnu manifestaciju. Inspiracija je pronađena u fashion awardu Mittelmoda, a koncept je prilagođen hrvatskim uvjetima. Prvi Modni ormar održan je u Kazalištu lutaka, a osmi će biti organiziran u Plesnom centru Zagreb.

„Radove studenata obrađuje selekcionarna komisija profesora s Tekstilno-tehnološkog fakulteta, a konačne finaliste ocjenjuje međunarodni žiri. Prije samih revija, studenti imaju i razgovore tijekom kojih žiriju moraju opravdati svoju kolekciju te prezentirati jedan sašiven model“, objašnjava Nina.

Studentima Modni ormar nije fakultetski projekt, seminar ili praksa koju moraju odraditi. Prijavljivanje na ovaj modni natječaj studenti rade u svoje slobodne vrijeme, a ta činjenica, kako Nina ističe, često iznenađuje strane goste. No, naše mlade dizajnerske nade ispunjene su entuzijazmom i željom za radom.

Osim studenata, svoje radove kroz Modni ormar predstavljaju i nekadašnji studenti, redom dizajneri koji su ostvarili karijeru u Hrvatskoj, ali i izvan nje. Upravo Modni ormar je manifestacija koja odaje počast hrvatskoj modnoj struci, njegovom dizajnu, kao i samom studiju. A Nina smatra da je fakultetsko obrazovanje u ovoj struci od velike važnosti.

„I u svijetu i kod nas postoje ljudi koji se rode s neospornim talentom i kojima škola u principu ne treba, ali takvih je uistinu jako malo. Škola ne daje recept kako ćeš raditi kao dizajner, ali ti daje abecedu. Pametnom studentu su vrata kod nas uvijek otvorena za individualne razgovore i savjetovanje. Pametan zna iskoristiti tu šansu. Smatram da dizajner mora znati šivati i drapirati. Ne znači da će on to u konačnici sam raditi, ali mora svojoj krojačici znati objasniti što želi. Skica i sašiven model, mogu biti dvije potpuno druge kreacije, ako nastane problem u komunikaciji“, ističe Nina.

„Kostimografija je ljubav mog života“

Nina je nakon završene Likovne akademije počela raditi u gimnaziji u Samoboru. Na poticaj kolegice, prijavljuje se na otvoreni natječaj na Tekstilno-tehnološkom fakultetu gdje je u međuvremenu podučavala brojne generacije uspješnih studenata.

„Kostimografija je bila ljubav mog života. Volim ju otkad znam za sebe. Oduvijek sam bila njome očarana. Ona je fascinantna, ali je ujedno i veoma teška. Morate ju istinski voljeti da bi se s njom dobro i kvalitetno bavili.“

Kraj 19. i početak 20. stoljeća Nina ističe kao najdraže modno razdoblje u modnoj povijesti. Osvojila ju je ženstvena moda, posebice razdoblje oko početka 20. stoljeća, period art decoa kad se žensko tijelo oslobađa korzeta i počinje se nositi laganija odjeća.

Smatra da hrvatska scena ima izvrsne kostimografe, no kao i na drugim poljima, nedostatak potrebnih financija ograničava kostimografe u radu. No, to je problem s kojim se bore i sami modni dizajneri.

„Dizajneri i studenti dizajna se u Hrvatskoj vrlo malo potiču od strane države. Smatram da bi veliku ulogu tu trebala odigrati Hrvatska gospodarska komora. Tužna je također činjenica da imamo brojne talentirane dizajnere koji ostvaruju međunarodni uspjeh, a za njih scena postaje zainteresirana tek kad se vrate u Hrvatsku s osvojenom nagradom“, objašnjava Nina.

U nastavku ističe kako se prije studentima nudilo mnogo više mogućnosti nakon završetka fakulteta.

„Ima nešto što odvaja današnje od prošlog vremena, kad se studij otvorio, a to je da se neizmjerno cijenila struka. Tada su tvornice po cijeloj Jugoslaviji zapošljavale studente koji su završili fakultet. No, danas nismo samo mi u krizi nego i ostatak svijeta. Kao drugo, danas se borimo s vjetrenjačama, ima nas, ali i nema previše, ovisno kako se gleda. Posla bi za studente bilo da postoji industrija koja je, nažalost, u međuvremenu uništena. Imali smo odličnu tekstilnu industriju s odličnim radnicima koja je, što je ono najvažnije, bila konkurentna. Meni je žao što tekstilne industrije više nema. Možemo se samo nadati da će biti bolje“, ističe.

Unatoč problemima s kojima se susreće struka, Nina je optimistična. Na to vjerojatno utječe i svakodnevni rad sa studentima koji se bore za svoje mjesto na modnoj sceni, koji osvajaju kreativnošću i entuzijazmom. A za njihov uspjeh djelom je zaslužan i dobar mentor koji zna usmjeriti, kritizirati i udijeliti potrebne savjete. A što Nina savjetuje svojim brucošima?

„Onog momenta kad su upisali ovaj fakultet moraju znati da više ne postoji sviđanje i ne sviđanje. Privatno se nekomu može svidjeti najveći kič, ali to je privatno. On mora znati da nešto njemu možda nije srcu drago, ali mora znati je li to dobar dizajn i zašto. Drugo im naglašavam da moraju štiti svoju struku, moraju se međusobno povezati i podržavati jer će ih ovo vrijeme proždrijeti. I upornost, bez toga se ništa ne može. Ako uistinu vole dizajn, moraju se s njim baviti 24 sata dnevno. On je posao, hobi i ljubav“, ističe za kraj Nina.