Ka Sandro je brend koji vas sigurno neće ostaviti ravnodušnim, a u najmanju ruku će vas nasmijati. Majice koje u sekundi Mišu Kovača pretvaraju u heavy metal bend ili Jelenu Rozgu u grunge legendu, još su jedna od umotvorina nove generacije koja zna iskoristiti pravi trenutak za plasiranje nečeg na tržište. Mi smo popričali s čovjekom koji se krije iza ovoga... Kasandro uopće nije tipični tridesetogodišnjak. I ne, nema veze s onom Kasandrom iz devedesetih, ali kaže da će i ona doći na red kao zvijezda njegovih majica, no kako je sve počelo...

- Mislio sam studirati na fakultetu, ali sam vidio da to nema previše smisla ako nemaš kombinaciju, volju ili želju za negdje se uhljebit pa sam odlučio studirat na drugi način. Na ovom faksu ne dobiješ nikakav papir i nikoga nije briga za tvoje zvanje, ali možeš učiti o onome što te zanima. Tako bi se moglo reći da sam student, deseta sam godina - nadam se uskoro diplomirati - ispričao nam je na početku. 

Naravno, na početku nas je odmah zanimalo od kud ideja za ove (presmiješne) majice.

- Disciplina koja mene uveseljava je ruganje - kaže Kasandro, pa dodaje da je još u srednjoškolskim danima bio veliki kolekcionar "majica na bendove". 

- Od Maidena, Sabbatha, Metallice, Gunsa, Pearl Jama i ostalih, a ako pamtite - takvi outfiti su bili sredstvo identifikacije. Metalci, pankeri, darkeri, rokeri, šminkeri. Za šminkere je takav stil odijevanja bio neprihvatljiv, i općenito si slušajući bilo kakvu glazbu bio marginaliziran iako je tada glazbenih fanatika bilo nemjerljivo više nego danas. I onda sada, sto godina nakon toga vidiš da svaki brend odjeće izbacuje linije tih istih majica, a svaki "fešn" lik koji drži do sebe to kupuje. Glazba je postala smiješna (čast iznimkama), tekstovi kriminalni, sve je postalo izvrnuto. Jedino su pjevačice postale zgodnije. Kao i glazbena, tako i modna industrija nema ništa novo za ponuditi pa je osuđena reciklirati trendove. Sve iz 70-ih i 80-ih je postalo hit. Tu su se na sceni isprofilirali neki dizajneri starog kova koji su zaposlili ove mlađe. Ti mlađi ne bi nikad ni postali dizajneri ili općenito umjetnici da nisu slušali dobru glazbu. I kako je ta stara muzika bolja nego ova danas, oni trbuhom za kruhom prostituiraju svoje mladenačke ideje i snove dajući napokon i šminkerima priliku da se osjećaju onako kako smo se mi osjećali prije.

Kaže da je on oduvijek htio imati majicu s Mineinim "Vrapcima i komarcima"... ali odakle? 

- Mogu reći da je ovo nekakav moj odgovor tom svjetskom modnom trendu. Kao što su Nadrealisti bili balkanski odgovor na Monty Python, a Novi val na britanski punk. I mi imamo nešto za ponuditi. Kao što su "dva čela" obradila Michaela Jacksona, tako Kasandro obrađuje "fešn". Kao što bi rekla Severina: "To je moja stvar". Ili je to pjesma od Bob Dylana možda...  - ispričao je. 

Ako vam do sada još nije jasno, ovaj put imamo posla s do sada možda naduhovitjim projektom u "modnoj industriji", a iza svega toga ipak stoji "Internet naš svagdašnji", pa smo paralelu povukli s Facebook grupom "Disu pare?" koja je na jednako duhovit način osvojila web.

- "Disu pare?" ja doživljavam kao alternativnu stvarnost. Meni je njihov pogled na recentne događaje najiskreniji, ili bolje rečeno - jedini iskren. Mediji diktiraju javno mijenje, a to je opasno. Mislim da "Disu pare?" ne možeš kupit ili im nametnuti neko mišljenje i viđenje stvari. Volio bih napraviti eksperiment u kojemu bi na primjer deset ljudi dvije godine pratilo novosti isključivo sa stranice "Disu pare?", onda ih ispitati o saznanjima - kaže. 

- Ako pogledate dizajnere koji rade za Kardashianke, Biebera, Westa i tu bandu, vidit ćete da svi oni manje više rade istu stvar kao i ja, a pokušaj njih pitati je li to "malo drugačija vrsta humora". Interno, među njima - najvjerojatnije to i je, ali zbog reputacije sebe i svojih dijela oni to doživljavaju jako ozbiljno. Yeezus brend, na što vas podsjeća, logo Bieberove turneje i ostali? Svi oni recikliraju jedno te istu formu. Moja forma je malo drugačija i ja se stvarno dobro zezam. Iznenadili biste se koliko se ljubitelja Ramonesa naljuti zbog toga što sam na cover Ramonesa stavio natpis Grdović, kao da se rugam s Joeyjem i bogohulim nad punk rock glazbom, a ne znaju da sam dobrano štovatelj lika i djela ove njujorške relikvije. A bogami i Grdovića, ja tu ne vidim ništa sporno. Pa nije Grdović na sceni 256 godina zato što ne valja. Izvođačica turbo folk glazbe u majici Ramones je puno veći kulturološki problem, a ona - ne valja.

Filozofija iza brenda? Kasandro nam je u svom stilu objasnio... Jednostavno...

- Kupi Kasandrovu robu. Ja radim s najkvalitetnijim majicama koje trenutno mogu nabaviti, a da ne koštaju previše. A tisak je vječan.

Planovi za budućnost?

- Nemam aposlutno nikakve planove, imam želje - a znamo da života nema bez želja. Jedna od želja je, što se ovih majica tiče, da obučem Massima Savića za jedan nastup. Dodatna vrijednost te želje bi bila da čujem njegovu izvedbu pjesme "Saturday night" od Misfitsa.

Za kraj je svima koji se još uvijek boje odvažiti na nešto ovakvo poručio: "Ako imaš neku foru koja te veseli, makar to bila i glupa interna zezancija - razmisli želiš li to podijeliti s mogućom publikom. Neke stvari su ipak svete, bez obzira kako se dobar proizvod može iz toga izroditi. - Ovo je pogrešno razmišljanje. Vlada kapitalizam. Ako će ti nešto pomoći da platiš račune za struju, pokušaj! Najgore što možeš izgubiti je svoje vrijeme. Oduzmi ono vrijeme koje trošiš na vampire oko sebe i ono posveti poslu. Vrijeme koje dijeliš s dragim ljudima nemoj nikad nikome davat ni za koje pare."

Majice možete potražiti na Facebook stranici Ka Sandro.