Spisateljica si, imaš svoju izdavačku kuću i još k tome i knjižaru u centru grada. Zvuči idealno. Kako to izgleda u stvarnom životu? Možeš li živjeti od toga?  Može li se danas u Hrvatskoj živjeti od toga?

Odgovor je: ne, ne i ne! Ne može se živjeti od pisanja knjiga, ne može se živjeti od izdavaštva, a još manje od knjižare: sve to samo lijepo zvuči, a u stvarnosti je poput balona od sapunice. Lijepo i – besplatno. U slučaju knjižare, još se i stvaraju dugovi.

Jednom si mi rekla da najviše voliš izdavati svoje knjige u svojoj izdavačkoj kući jer da nitko ne dizajnira tako lijepe naslovnice kao tvoj muž Boris. Kako se vas dvoje slažete u poslu s obzirom na to da zajedno radite?

Čim zajedno radimo, a oboje smo pomalo mizantropi, znači da se slažemo prilično dobro, premda to ne znači da se brzo i lako ne posvadimo.

Postala si mama prije koju godinu, kako ti ide majčinstvo? Jesi li stroga mama? Ne mogu te zamisliti baš jako strogu…. Tko ti najviše pomaže oko Antonije?

Ja sam mekana mama, kao zečji repić. Samo dijelim poklone i pusice, red jednog, red drugog. Srećom, Antonija zbog toga što joj stalno nešto kupujem nije razvila materijalistički odnos prema svijetu. Štedljiva je i brani mi da trošim. S njom je super otići u shopping, jer sigurno neću kupiti ništa. Oko nje mi najviše pomaže njezina istoimena baka, Antonija. Njih dvije fantastično se slažu, a dida Milan im je uvijek na raspolaganju.

Što pišeš? Koja je sljedeća knjiga koja će izaći?

Ne pišem ništa, jer se bavim promocijom i mogućim prijevodom moje “tekuće” knjige “Proust u Veneciji, Matoš u Mlecima”: to me iscrpljuje neizmjerno više nego samo pisanje te knjige.

Objavila si knjigu Demoni i novinari, kakve su reakcije tvojih kolega novinara bile na knjigu, s obzirom na to da si pisala o redakciji u kojoj si radila?

Reakcije su bile raznolike, od dobrodušnih do ogorčenih, ovisno o tome kako sam koga prikazala u knjizi. Danas kada listam tu knjigu, zabavlja me koliko je ona uistinu vjeran portret mojih teških vremena u jednoj nesretnoj redakciji.

Vodila si emisiju Peti dan, jesi li se pronašla u televizijskom format? Je li ti žao da to više ne radiš?

Čovjek se vrlo lako zavoli gledati na televiziji, tako da će mi Peti dan uvijek faliti, no najviše zato što sam je vodila dok sam bila trudna i stalno smo se šalili da ću roditi tijekom snimanja ….

Tko ti je od stranih pisaca koje si upoznala (čije si knjige objavljivala) ostao u najboljem sjećanju?

Orhan Pamuk, naravno, ali prije nego što je dobio Nobelovu nagradu. Nobelova nagrada ipak promijeni pisca. Mogu si misliti kako bih ja izgledala!

Što trenutno čitaš?

Čitam Zweigov “Jučerašnji svijet” o veselom životu u Beču na početku 20. stoljeća, prije nego što su svu vedrinu pomeli ratovi i s veseljem čekam film o Stefanu Zweigu (“Grand Budapest Hotel”), koji samo što nije počeo igrati.

Ajmo malo o modi, znam da voliš modu. Kupuješ li stihijski ili planirano?

Kupujem stihijski, ali rijetko. Najbolje je, kao što sam rekla, ići s djetetom kupovati, jer ona će uvijek reći “mama već imaš takvu haljinu” i spasiti me od najgorega, naime da zbog neke gluposti ne pokrijem financijski kraj mjeseca.

Uvijek si dotjerana i gotovo uvijek te se može vidjeti u visokim petama i haljinama. Jesu li haljine i cipele na visoku petu tvoji najdraži odjevni predmeti? Jesi li ikada u trapericama?

Volim jako i traperice, ali njih nosim u parkiće i na takva mjesta. Haljine su mi doista slabost i gotovo da ne izlazim iz njih. Kao što je nekome ugodno u trenirci, meni je u haljini. Štikle su pomalo na zalazu karijere, lakše mi je trčati bez visokih peta, ali i dalje ih rado nosim u posebnim prilikama.

Voliš li putovati?

Obožavam putovati i uvijek sam tužna kada shvatim da dulje vrijeme nisam nikamo otišla. Na žalost, nisam nikakav svjetski putnik. Najčešće me se može sresti kako sjedim u mom vrtu na zapadnom izlazu iz grada.

Koja ti je najdraža destinacija koju si ikada posjetila?

Osim Venecije, tu je i New Orleans, koji me iz nekog čudnovatog razloga podsjeća na Veneciju dok je bila “živa”, a ne samo kulisa za turiste.

Ima li neka destincija koju nisi posjetila, a voljela bi?

Egipat. Sicilija.