Mala povijest ženskog kupaćeg kostima
Kako i kada se pojavio prvi puta u povijesti?
Rimljanke su bile prve žene koje su prekrivale grudi i bokove na javnim kupalištima. Iako je njihova tadašnja verzija „kupaćeg kostima“ bila povezana maramama od lana i pamuka možemo reći da su upravo one osmislile preteču kupaćeg kostima. Nakon pada Rimskog carstva javna su kupališta zatvorena. Kasnije se u povijesti kupanje smatralo nezdravim tako da je kupaći kostim čekao svoj veliki povratak sve do sredine 17. stoljeća. Tada se pojavljuje ženski kupaći kostimi dugih rukava koji je bio načinjen od teško propusnih i tvrdih žutih tkanina koje bi se punile vodom i sakrivale oblik ženskog tijela.
Badići su nekoć imali utege
U ranom 18. stoljeću ženski kupaći kostim se sastoji od jaknica i kaputića načinjenih od lana uz koje obavezno, kao modni dodatak, ide i šešir načinjen od čipke. Sredinom stoljeća žene za kupanje nose duge haljine koje u svojim šavovima imaju ušivene utege kako se tkanina ne bi dizala u vodi.
Uhićena zbog izazovnog badića
Upravo njen kostim postao je najpoznatiji i najpopularniji kupaći kostim 1920-tih. Vremenom kupaći se kostim sve više „smanjivao“. Nakon Drugog svjetskog rata dolaze u modu dvodijelni kostimi kojima nedostaje dio između grudi i struka. Takav stil kupaćeg kostima dobio je ime Bikini Atoll, prema lokaciji na kojoj se testiralo nekoliko nuklearnih bombi. Kupaći kostim tog naziva navodno je imao eksplozivan učinak na gledatelje.
Tijekom 1950-ih smatralo se primjerenim da donji dio bikinija prekriva pupak, a u 60-im i na dalje se počeo smanjivati u svim smjerovima, tako da je ponekad skrivao samo najintimnije dijelove.
80-tih godina iz Brazila dolazi novi trend u kupaćim kostimima – tange, koje su bile inspirirane tradicionalnom odjećom amazonskih plemena.
Danas, bez obzira na cijelu povijest i izmjene krojeva kupaćih kostima, najpopularniji je jednodijelni kupaći kostim kojeg i sama najviše preferiram.
Kakve kostime vi najviše preferirate?