Lidija Skočibušić: Odjeća kao skulptura, daleko od trendova i usputnih tendencija...
- U Galeriji TTF izložba „Između konstrukcije i spontanosti” predstavlja pet godina autorskog rada dizajnerice koja odjeću promatra kao spoj funkcionalnosti, eksperimenta i umjetničkog izražavanja
- U njezinu svijetu krojeni su komadi nadograđeni naborima, nepravilnim volumenima i teksturama koje nastaju izravnom manipulacijom materijala
- Autorica ignorira trendove, njezine su modne aktivnosti oblikovane kroz ideju, način na koji razvija i otkriva sposobnosti materijala, tekstila, tkanine...
Što se događa kada odjeća prestane biti samo odjeća i postane objekt koji promatramo zbog njegova oblika, teksture i vizualnog karaktera? Odgovor nudi Lidija Skočibušić izložbom „Između konstrukcije i spontanosti”, koja je do 26. listopada otvorena u Galeriji TTF. Izložba okuplja radove nastale tijekom posljednjih pet godina, otkako dizajnerica samostalno razvija vlastiti brend Petar, a u središtu su joj dva pristupa oblikovanju: klasična konstrukcija i intuitivno stvaranje forme.
„Željela sam odjevne predmete prikazati izvan njihove uobičajene funkcije, na granici mode i umjetnosti, kao samostalne, u nekim slučajevima i apstraktne forme i objekte”, objašnjava Skočibušić.
Taj se pristup vidi i u samim izlošcima, među kojima prevladavaju monokromatski komadi. Oslobođeni suvišnih detalja, oni u prvi plan stavljaju siluetu, volumen i teksturu, dok povremeni koloristički akcenti unose dinamiku.
Proces stvaranja kreće iz dva smjera. U klasičnoj konstrukciji dizajnerica polazi od jasno definirane ideje koju razrađuje kroz kroj. Drugi je pristup slobodniji: forma se razvija tijekom samog rada, a konačni izgled nije uvijek unaprijed određen.
Tkanina se slaže, nabire, prošiva i nadograđuje na jednostavnu krojnu osnovu, ponekad prema principima origamija. U drugim slučajevima polazi od predimenzioniranih, gotovo geometrijskih komada koji se gužvanjem, vezanjem i termičkom obradom postupno pretvaraju u nove oblike. Tako nastaju odjevni predmeti u kojima se precizno krojeni dijelovi kombiniraju s onima oblikovanima spontano, bez strogo zadanih pravila.
„Materijal postaje aktivan dio procesa, a njegova tekstura i forma zajedno grade identitet odjevnog predmeta”, ističe dizajnerica.
Važna je i završna obrada. Kemijskim gužvanjem, silikonskim premazima i dodatnim prošivanjem Skočibušić mijenja karakter tkanine, njezinu površinu i sposobnost zadržavanja oblika.
U radu koristi pamuk, svilu, vunu, viskozu i lan, njihove mješavine, ali i inovativne sintetičke materijale čija svojstva omogućuju oblikovanje izraženih, postojanih struktura. Površina postaje gotovo reljefna, volumen dobiva vlastitu dinamiku, a odjevni predmet približava se skulpturi.
Iako istražuje granice mode i umjetnosti, Skočibušić ne odbacuje funkcionalnost odjeće. Naprotiv, ona ostaje njezina polazišna točka, ali nije i jedina svrha. Važno joj je da svaki komad ima vlastiti karakter, prepoznatljivu dizajnersku ideju i identitet koji nadilazi njegovu praktičnu namjenu.
„Odjeću doživljavam kao spoj dizajna, funkcionalnosti i umjetničkog izražavanja. U svom radu ne polazim od slijepog praćenja trendova, već od vlastitih ideja, istraživanja i eksperimentiranja s materijalima, tehnikama i formama”, kaže.
Nakon dvadeset godina rada kao modna dizajnerica u hrvatskim modnim kućama, među kojima su Undercovered, X-nation i Stolnik, Skočibušić danas razvija vlastiti brend Petar, uz naglasak na autorskom pristupu i kreativnoj slobodi.
U planu je nastavak razvoja kolekcija i istraživanja novih tehnika obrade tekstila, a dizajnericu u prosincu očekuje i predstavljanje rada na Biennalu hrvatskog dizajna. Izložba u Galeriji TTF tako nije samo pregled dosadašnjeg stvaralaštva, nego i uvid u proces u kojem se odjeća neprestano mijenja, istražuje i iznova definira.