Neobični  kišobrani zadnji su plod tvoje bujne mašte. Kako je došlo do ideje za ovaj proizvod?

Došla sam u tvornicu i imala ideju raditi neki print, a onda sam shvatila da kišobrani mogu biti 3D. Pošto sam kiparica - sve vidim u 3D formatu. U tvornici sam našla ostatke materijala koje bacaju i odlučila sam to iskoristiti. Trenutačno sam u fazi u kojoj hiperrecikliram.

Recikliranje je tvoj novi fokus?

Da, jako se brinem za reciklažu u zadnje vrijeme zato što sam shvatila da se toliko puno materijala baca i mi nemamo pojma gdje to završava. Tako sada imam suradnju s Borovom u sklopu koje recikliram medicinsku obuću, one medicinske klompe, a planiram napraviti i reciklirani tabure.

Što te toliko fascinira kod recikliranja, osim činjenice da time čuvamo okoliš?

Vivienne Westwood je rekla da je problem kod tekstilne industrije to što se haljine konstantno kupuju i bacaju, umjesto da dizajneri rade haljine koje možeš nositi godinama. Ja kao kiparica nemam dizajnerski način razmišljanja. Za mene moda kao i umjetnost mora biti bezvremenska. Kiparstvo je vječno, beskonačno, takva mora biti i odjeća koju radim. Svoju kiparsku filozofiju samo prenosim na modu. Primjerice, ako radim neku haljinu, ona mora ići i na mršavu ženu i na onu deblju, ona ti mora pristajati i ovom trenutku i onda kada ostaneš trudna. Volim vidjeti kada su žene zadovoljne, kada godinama nose moje stvari. Strašno me veseli kada vidim svoju odjeću na nekoj ženi pa onda i na njenom djetetu u, primjerice, hlačama koje sam sašila prije 15 godina.

Ne ignoriramo li na taj način trendove i uskraćujemo si trendi komade?

Trendovi ne postoje, samo su nametnuti od nekog ego tripera. Stalno se ponavlja jedno te isto, sve je postalo dosadno i glupo. Samo se popneš stepenicu više i vidiš koliko se tu još novih i drugačijih stvari da napraviti.

Ali netko će reći kako je sve već izmišljeno i kako moramo posegnuti za retro inspiracijom?

Kad imaš 47 godina kao i ja ili Vivienne i kada se odmakneš od svega toga, lude ideje ti padaju na glavu. Ja recimo ne kupujem modne časopise nego legnem i maštam ili se po noći budim i razmišljam o novim krojevima. Dobar dizajner mora se izmaknuti od svih utjecaja i raditi ne obazirući se na njih. Ako se ne odmakneš od svega, nikada nećeš biti vrhunski dizajner. Ne možeš kopirati druge i slijepo pratiti Vogue. To su mali umovi. No, kad se odmakneš i boriš s s nekim stvarima - možeš postati dobar dizajner. Ja se sada borim s tim da postoje krojevi od 36 do 46. Ja želim da moja haljina bude univerzalna i da je žena može nositi bez obzira na konfekcijski broj kojem pripada.

Spomenula si izraz "vrhunski dizajner", što za tebe znači taj pojam?

Vrhunski dizajner je onaj koji je u isto vrijeme ono što i pravi snažni umjetnik, kipar, slikar... Ono što uništi dizajnere su trendovi. To je jedna beštija koja se ugura s tobom, ali to treba odbaciti i shvatiti zašto si taj koji jesi, što hoćeš i slično. U svijetu dizajna svatko nešto voli, netko voli ovo, netko voli ono. Onda se uhvati toga i radi to 12 sati na dan dok ne uđeš u fundament toga. Ne treba brinuti oko toga hoće li se prodati. Sve se uvijek proda. Uostalom, nije stvar u novcima. Moji prijatelji kipari su svi bez love, ali su toliko puni sebe i toliko napaljeni na svoj rad.

Što te najviše smeta kod slijepog praćenja trendova?

To što je moda postala banaliziranje čovjeka. Zbog toga imamo krivi pogled na ženu. Žena mora biti mršava, mora nositi čipku, mora nositi haljinu od likre. Mene to ne zanima. Žene bi trebale razmišljati po principu: Boli me briga. Nosit ću svoju najdražu haljinu i neću je skidati sa sebe jer mi dobro stoji, jer je dobro skrojena i jer u njoj osjećam lijepo i svaki put kad je obučem naraste mi ego.

Sve je to lijepo u teoriji, ali jako puno žena je izrazito nezadovoljno svojim izgledom i kupnjom određene haljine koja na lutki stoji na određen način. Žena kao da se nada da će ujedno kupiti i taj ego koji spominješ, zar ne?

Da, ali pritom zaboravljaju da te lutke nisu napravljene u realnim proporcijama. Problem je u tome što žene nisu izgrađene kao ličnosti. Svaka žena koja posegne za mistifikacijom lutke ili reklame po nekoj logici, ne može biti izgrađena. Imamo stravično puno žena koje se ne mogu slizati sa svojim tijelom i zato nam se događaju rakovi i depresije, a tu je posebno problematično i nametanje krivih postupaka od strane roditelja. Utjecaj obitelj je iznimno važan i jako puno naših problema potječe od odgoja.

Koji savjet možete dati ženi koja se želi izgraditi?

Žena se može izgraditi tako da između ostalog kaže: Neću nositi otpad, nego ću si kupiti kvalitetnu stvar koju ću moći nositi pet, šest godina. Žena mora ući u svoj mozak i reći: Ovo mi se nosi, svaki put kad to obučem osjećat ću se najbolje. Možete pronaći najdraže komade u svemu, čak i donjem vešu. Jednostavno pronađete svoj najdraži komad i kažete: To sam ja u toj haljini.

Postoji li nešto što ti se posebno sviđa u modi, neki omiljeni komad odjeće?

Jako volim kazališne kostime jer je to namjenska odjeća koja se radi po mjeri. Pet žena radi ručni rad i kada glumica izađe na scenu pod onim svim svjetlima to izgleda sjajno. Moja baka i prabaka su bile šilice, one su u svaku svoju narudžbu utkale cijelu sebe i cijelu tu ženu za koju su radile. Divno je kada žena dobije dobro skrojenu haljinu. Kada bi svi počeli razmišljati na taj način, stvari bi se promijenile.

Kakva je žena koja nosi tvoj dizajn?

Imam svoj klub žena koje su mi vjerne i koje znaju što hoće. To su doktorice, psihijatrice, kustosice, općenito intelektualke koje ne žele biti hladno obučene u crno, žene koje imaju izgrađen karakter i koje žele karakter.

Koliko su odjeća i karakter povezani i kakvom su međuodnosu?

Jedno s drugim mora biti povezano. Nikada nećete namjenski ući u dućan i reći: Želim kupiti haljinu koja će mi podići karakter. Ti se zaljubiš u tu haljinu i ona se zaljubi u tebe. Ako slijepo pratiš trendove izgledat ćeš smiješno.

Budući planovi?

Reciklaža, radim na suncobranu koji se preklopi tako da može stati u torbu, čarobnu rukavicu od konoplje i tako, svašta nešto, a povezala sam se i s Oceanografskim institutom te sada radim zmajeve od pet metara koji će biti u obliku autohtonih riba koje će letjeti iznad naših svjetionika. To prije svega radim iz želje da pošaljem određenu poruku i da svratim pozornost na naše more i život u njemu.  

Više slika pogledaj u galeriji...