„Danas imamo najviše modnih priredbi koje se odvijaju u Zagrebu, ali i u drugim hrvatskim gradovima. U svijetu glavni gradovi imaju jednu središnju modnu manifestaciju, a Zagreb ih ima čak četiri koje uporno opstaju, a to su Perwoll Fashion.hr, Schwarzkopf Cro a Porter, Dreft Fashion Week Zagreb i Modni ormar. Po meni one su važne jer održavaju i dižu modnu tenziju u društvu, a s time pomažu i samom modnom dizajnu. To je prilično važno jer je modni dizajn ozbiljna profesija. Nema ništa loše u tome da se on podržava na više pozornica u više različitih termina. Pitanje je koliko sami dizajneri imaju od toga koristi. Mogu li oni živjeti i bez toga? To je otvoreno pitanje“, objašnjava Ana Lendvaj.

58 kolekcija u samo tri mjeseca

Ova sezona hrvatskih modnih tjedana trajala je 11 dana tijekom kojih su tri vodeće manifestacije, Perwoll Fashion.hr, Schwarzkopf Cro a Porter i Dreft Fashion Week Zagreb, predstavile čak 58 kolekcija pretežito hrvatskih dizajnera. Ispred nas je Perwoll Fashion.hr Cruise, a povratak s ljetovanja ujedno otvara novu modnu sezonu. No, nisu to jedine platforme. Modni ormar, koji se organizira jednom godišnje, nudi priliku studentima Tekstilno-tehnološkog fakulteta, da svoje kolekcije predstave javnosti, ali i stručnom žiriju. Osječki Fashion Incubator također podržava mlade nade, a splitska Montura nudi miks poznatih i manje poznatih imena. Kad se zbroje samo vodeće manifestacije, brojka je poprilično impresivna. Čini se da hrvatska javnost prati, voli i kupuje hrvatski dizajn. Ili?

„Uloga modnih manifestacija je da učine vidljiv dizajn i modnu scenu. Ponekad to ima efekta za dizajnere, ponekad nema. Koliko ja znam, oni tvrde da tog efekta ni nema. Međutim nemoguće je zaobići činjenicu da danas svatko zna za, primjerice, Aleksandru Dojčinović i da je njeno ime u medijima, a došlo je putem revija. Jasna je korist i dobit za modnu scenu“, smatra Ana Lendvaj.

Na čvrstim nogama stoji činjenica da hrvatski mediji iscrpno prate modne manifestacije, te su revije najbrži način da se nečije ime prenese u javnost i učini vidljivim i široj publici.  No, kad se ugase svijetla modne pozornice, splasne adrenalin, slegnu prvi dojmovi, nestane kamera i fotoaparata, što ostaje dizajneru? Nove narudžbe, širenje klijenata ili kreacije koje skupljaju prašinu?

Manifestacije promoviraju hrvatske modne brendove

Damir Begović i Domagoj Štimac mlade su nade hrvatske modne scene koji su svoju zajedničku debitantsku kolekciju predstavili u sklopu ovosezonskog Schwarzkopf Cro a Portera.

„Mislim da još uvijek nismo ni zbrojili sve troškove, ali svakako bih rekao da je to dvosjekli mač. Isplatilo se na više različitih načina, ali svaka medalja ima dvije strane. Revija nam je pomogla po pitanju širenja našeg brenda i upoznavanja s publikom. Što se tiče prodaje, baš i ne. Imamo osjećaj da je ljude strah jer smo mladi, na početku, jer su vjerni klijenti nekim markama i smatraju hrvatski dizajn nekreativnim i skupim. Mislim da je većinu strah riskirati. Puno toga odlučuje. Mislimo da je Hrvatska modno zasićena. S obzirom na veličinu Hrvatske, možda ipak imamo previše modnih tjedana“, komentirali su Damir i Domagoj.

Isplati li se ulaganje u revije?

No, problem prodaje kreacija predstavljenih na modnoj pisti nije samo prisutan kod mladih i neafirmiranih dizajnera. Dolazak popularnih highstreet brendova na hrvatsko tržište, recesija, ali i predrasude o visokim cijenama odjeće hrvatskih dizajnera, vodeći su uzroci zbog čega izostaje prodaja.

„Uvriježeno je mišljenje da je hrvatski dizajn skup. No, danas veliki dio hrvatskih dizajnera drži minimum cijena s kojima pokriva troškove i ne ostvaruje veliku dobit. Kriza je tu imala velikog utjecaja. Primjerice, nakon Nove godine u određenom periodu i oni najveći dizajneri znaju ne prodati ni jedan komad mjesečno, što je strašno. Smatram da njihove cijene nisu neprihvatljive, dapače. Uz to nude i razne mogućnosti otplate kao i popuste, znaju oni složiti dobar paket. Naravno da je dizajnerska odjeća skuplja od one masovne proizvodnje“, naglašava Ana Lendvaj.

Postavlja se jednostavna računica: ako prodaja ne ide po planu, isplati li se financijski ulagati u prezentiranje kolekcije putem revije? Rizik postoji koju god opciju odabrali. S jedne strane izostaje medijska pozornost koju modne manifestacije privlače, s druge pak tu je ušteda troškova koje revije iziskuju, a nisu za zanemariti. Na svakom pojedinom dizajneru je da procijeni koliko je njegov brend snažan, kako svojim imenom, tako i financijski te što si on može u trenutnoj situaciji priuštiti. To je riskantno vaganje koje može polučiti uspjehom, ali i nestankom sa scene.

Dok mlade nade pistu pretežito koriste za promociju brenda, brojna etablirana imena hrvatske modne scene već par sezona ne izlažu svoje kreacije na modnim manifestacijama ili to čine rijetko. A'marie, BiteMyStyle, Boudoir, Maks, Fjaba samo su neka od imena koja svoje kreacije prezentiraju putem lookbookova te se oslanjaju na postojeću i vjernu klijentelu.

Dizajner Ivan Alduk već par sezona ne izlaže na modnoj pisti (na kojoj je predstavio oko 20-tak revija) već svoj rad javnosti prezentira kroz kampanje.

„U pet godina aktivnog modnog djelovanja na hrvatskoj sceni, nažalost, ništa se nije promijenilo po pitanju modnih revija koje bi trebale biti poligon za promociju i sklapanje poslova. Pojam buyera je i dalje nepoznat većini, veliki broj evenata je uzrokovao da su izmiješane kruške i jabuke tj. da ni mediji, a jos manje krajnji kupci, ne separiraju dobre i loše dizajnere, kolekcije, evente... Sve je postalo isto. Kad uzmemo u obzir praktički nepostojanje modne kritike i modnih medija te veću zainteresiranost istih za 'upitne zvijezde' iz prvih redova koji podržavaju hrvatski dizajn kupnjom Gucci i Celine odjeće, postavlja se legitimno poslovno pitanje - zašto ulagati poveću novčanu svotu za modnu reviju koja vam ne donosi adekvatnu promociju i prodaju? Odgovor mog tima i mene na ovo pitanje je bio negativan, te smo odlučili drugim putem informirati svoje klijente o novostima na kojima radimo“, istaknuo je Ivan Alduk.

U nastavku Ivan Alduk objašnjava kako je uočio pozitivnu promjenu kad su financije u pitanju. Troškovi ulaganja u reviju su izbrisani, a njegov tim je ponudio adekvatan proizvod po prihvatljivoj cijeni. No, dizajner naglašava kako financije nisu jedini razlog trenutnog izostanka s modnih manifestacija. Zasićenje je igralo također veliku ulogu. Što nužno ne znači da se sa svojim brendom neće vratiti na modne piste – kad to bude ispravni poslovni potez.

„Revije kao prezentacija nečijeg kreativnog djelovanja je definitivno vrhunac gdje iznosite svoju priču pred medije, klijente i suradnike te si na taj način gradite krug ljubitelja vašeg rada. Na taj se način prezentirate javnosti, gradite brend, no vrlo često se zna dogoditi da poslovna i komercijalna strana ostanu zanemarene“, objasnio je Ivan.

Medije zanima više spektakl nego dizajn?

Da je modna scena postala show koji u prvi plan stavlja takozvane celebrityje, a u drugi ono što je važno, a to je modni dizajn, slaže se i Ana Lendvaj. Tijekom svoje bogate karijere pratila je razvoj, širenje i mijenjanje modne scene, te uočila da danas zvijezde žive putem mode privlačeći veliki dio medijske pažnje na sebe. Umjetnički aspekt mode pao je u drugi plan, stvorio iluziju da svatko može biti dizajner te razvodnio scenu za koju se, kako novinarka ističe, tijekom 80-tih smatralo da je umjetnost budućnosti.

„Prije se naglasak stavljao više na onaj umjetnički dio. Danas medije više ne zanima pravo značenje mode, nego više show i spektakl koji je oko te manifestacije. Mnogi danas koriste modu kako bi se kroz nju sami promovirali i dobili medijsku pozornost. Takav je duh vremena“, ističe Ana Lendvaj.

Ana smatra da je, uz financije, to jedan od glavnih razloga zbog čega pojedini dizajneri odustaju od revijalnog načina prezentiranja kolekcija.

„Činjenica je, da ako bi organizator do kraja htio biti u službi modnog dizajna, onda bi program bio kratak i ne bi trajao danima. No, postoji razlika i u dizajnu i ne smijemo sve što se izlaže međusobno uspoređivati. Nisam sigurna da bi naša scena izdržala još koju modnu manifestaciju, mislim da dolazi do točke zasićenja. Smatram da je to ujedno i veoma opasno za same dizajnere. Modni dizajn je ozbiljna profesija. Kako je mnogo manifestacija, javnost stječe dojam da je danas veoma lako biti dizajner. No, činjenica je da i mediji tu imaju svoj udio jer oni često proglašavaju one koji to ne zaslužuju modnim dizajnerima. Mislim da smo ispunili sve svoje granice kad je količina modnih manifestacija u pitanju. No, u životu, ali i na sceni, ništa nije trajno, sve se mijenja“, objašnjava Ana Lendvaj.

Nisu samo dizajneri i novinari uočili da je došlo do zasićenja. Dok se prije par sezona tražila ulaznice više, danas nije rijetkost da se ne ispune svi redovi na modnim manifestacijama. Unatoč tomu, vodeći modni događaji traju duže i dnevno prikazuju veći broj revija. Ako nedostaje potencijalnih kupaca i ujedno se smanjuje broj posjetitelja, očigledno je nastala rupa između ponude i potražnje.

„Iskreno, mislila sam da će veoma brzo doći do povezivanja i dogovora. Pametni svijet ide za onom Ne volimo se, ali ćemo stvoriti zajednički plan u ime zajedničke koristi, kao što to uostalom rade na svjetskoj sceni. Odličan primjer za to je svjetska korporacija LVMH koja u svom portfoliju sadržava preko 60 prestižnih brendova. Oni si sigurno nisu svi najbolji prijatelji. Tako bi po mome bilo najpametnije da se u Hrvatskoj udruže vodeći i stvore jednu manifestaciju. To je posebno shvatljivo s obzirom koliko smo malo tržište. Zašto se još nije dogodilo? Mislim da je razlog tomu što se ljudi boje rizika, a naravno, ne možemo izostaviti i naš mentalitet koji također igra ulogu“, za kraj ističe Ana Lendvaj.

Ne smijemo zanemariti promjene koje se odvijaju na hrvatskoj modnoj sceni. Rupa koja je nastala između manifestacija i krajnjeg kupca, najviše utječe na same dizajnere koji od svog rada žive i kad se ugase svijetla, a mediji svoje objektive usmjere negdje drugdje. Ako se rupa zanemari, mogla bi progutati više aktera na hrvatskoj modnoj sceni nego što se trenutno čini. Vrijeme je za izgradnju mostova koji će povezati proizvod i kupca. Onaj tko to uspije, organizator ili dizajner, on će i opstati. Kako taj most treba izgledati, na koncu je tajna poslovnog uspjeha kojeg svi priželjkuju. Danas više nego ikad.