Ponovno je otvoreno, danas već sezonski tradicionalno medijsko pitanje: Nije li Hrvatima previše imati tri modna događanja samo u Zagrebu? I najčešći odgovor je da. Previše nam je. Što će nama toliko toga?Kako bi najlakše našli odgovor pogledajmo stanje kod ostalih, u famoznom inozemstvu.

Primjerice, u Londonu svi znamo da postoji London Fashion Week, ali postoji i hrpa drugih modnih projekata koji se održavaju u isto vrijeme kada i ovaj za koji svi znamo. Zašto u isto vrijeme? Zato jer su svi oni koji nešto znače u svjetskoj modi tada tamo – naravno radi onog modnog tjedna za koji svi znamo. Oni manje poznati londonski modni projekti jednostavno koriste priliku. Ekipa s kojom mogu odraditi posao je u tom trenutku tamo, a već tjedan, dva kasnije je na nekom drugom važnom fashion week-u. Gledajući prema tome što mi ne bi imali tri? Hrvati modu vole što se najbolje vidi po posjećenosti sva tri modna događanja. Samim time pa što ih ne bi imali tri, pa i više.

Na jedan od tih sporednih modnih londonskih projekata bili smo pozvani i mi. Kako nam vrijeme revije nije odgovaralo odbili smo dolazak. Par tjedana kasnije shvatili smo da je jedna hrvatska modna marka sudjelovala na tom projektu. Doduše, to su neki naši mediji predstavili kao sudjelovanje na onom svima poznatom londonskom modnom tjednu. Namjerno ili zbog neinformiranosti, ne znamo.

Koja je razlika stranih modnih tjedana i hrvatskih?

Naša tri najveća projekta se za razliku od onih londonskih pak svi odvijaju u velikom vremenskom razmaku jedan od drugog. Iz pogleda da svaki ima vrijeme za sebe, medijski tjedan za sebe, svi celebovi su na raspolaganju itd. To je super stvar. No, s druge strane ni jedan, ni drugi, ni treći nemaju ono što, primjerice, londonski ima. Institucionalizirani kupci, općeprihvaćeno govoreći buyeri, su element koji London itekako ima, a Zagreb, nažalost, nema. Buyeri naše modne tjedne ne pohode pa ispada da su naši modni tjedni sami sebi svrha. Kod nas to otprilike ide ovako: red poznatih, red onih koji to žele biti, red modnih sladokusaca, red medija i red sponzora. Odgleda se revija. Žustro se diskutira što je bilo dobro, a što ne. Pa slijedi party u nekom finom klubu i tada je priči došao kraj.

Kako to izgleda drugdje: Uglavnom sve je isto, osim što oni imaju nekoliko redova buyera i vojsku agencija koji potom pokušavaju prodati prikazane kolekcije i na postotku, naravno, zaraditi. Upravo oni su nešto što nekom fashion week-u daje moć i prestiž. Jer upravo je ta organizacija uspjela ostvariti svoju svrhu. Ona je postala dijelom prodajnog lanca prikazane kolekcije.

Prije nekoliko dana čuli smo odgovor Suzi Josipović (organizatorice Dreft Fashion Week Zagreba) na pitanje imamo li previše modnih događanja? Odgovor je bio otprilike ovakav: "Jedan je fashion week, sve ostalo su lokalna događanja." Nažalost, se dijelom s gđom. Josipović trebamo složiti. Svima nam je jasno da su hrvatska modna događanja uglavnom lokalna ili rjeđe balkansko regionalnog karaktera. No, i Fashion week Zagreb je također takav. Jedan lokalni i u svjetskim razmjerima nevažan modni tjedan. Nadamo se da će jednog dana neko hrvatsko modno događanje stati uz bok najutjecajnijim svjetskim modnim tjednima.

Do čitanja...Vaš eNVy room