Postoje žene za koje čim ih vidite pomislite da su - muškarci! Annie Leibovitz je taj slučaj. Čak i kad samu sebe snima nagu u visokoj trudnoći, a s 51 godinom je i u rizičnoj dobi za trudnoću, taj dojam ostaje isti. Ali Leibovitz je žena rizika. I to sama na glas ističe. Najrazvikanija fotografkinja svijeta s kultnom je teoretičarkom fotografije Susan Sontag provela 15 godina života, do 2004. kad je Sontag umrla u 71. godini. Bila je 16 godina starija od Annie. Leibovitz je snimila mrtvu Sontag - najpotresniji je to memento u povijesti žensko-ženskih odnosa! Leibovitz je odavno upozorila svijet na svoju izvanrednu kreativnu snagu. Četrdeset je godina u fotografiji, a magazin Vanity Fair joj je drugi partner u životu. Zajedno su stvorili prototip magazinskih novina koje podjednako dodiruju tabloidni svijet i onaj vrijedan ozbiljnog poštovanja. Iz tog je melanža nastao magazin složen od pikantnih i intrigantnih tema pisanih poput napetice, kako bi se slika vremena i teme kojom se ono tumači, dala do kraja pošteno. Kamera Annie Leibovitz bila je važan partner u tome. Snimila je valjda sav poznati svijet. Objavila je brojne knjige, albume, monografije, temate. Zadnja joj je knjiga nazvana “sumo” izdanjem. Ta divovska knjiga bibliofilsko je izdanje njezina omiljenog izdavača, njemačkoga Taschena koji pamtimo i po golemoj knjizi kontrovezne Hitlerove suradnice i filmašice Leni Riefenstahl.

- Kad me je Benedikt Taschen pitao da napravimo tu knjigu, bilo je to kao da sam dobila Taschenova Oscara - izjavila je Annie. Knjiga je tek izašla, a sav se medijski svijet smjesta bacio na recenziranje. Londonski je Elle pisao: “Ovo nije knjiga za policu - otvorena na bilo kojoj stranici ona postaje umjetničko djelo u prostoriji. Oni pak koji se kunu u krilaticu “manje je više” ovaj put misle obratno... Snimajući cijeli svijet, od kraljice Elizabete II. do Lady GaGe, od Richarda Nixona do Tonyja Soprana, Annie je, kažu kritičari, kamerom zabilježila povijest pop-kulture koju je i sama stvarala.

Taschenovo izdanje teško je 25 kilograma, a čak i nije pretjerano veliko - formata je 50 sa 69 cm. Naravno da zahtijeva stalak i nosače... Knjiga dosad najbolje ilustrira fotografsku poetiku Annie Leibovitz u kojoj objekt povezuje s onim što ga u toj životnoj fazi sržno i do kraja određuje. Scarlett Johansson snima na plavoj plišanoj sofi, odjevenu u satenske gaćice i polegnutu na svilu s podstave ogrtača od jaguarova krzna. Muški dio svijeta upravo ju je u to vrijeme proglasio najerotičnijom ženom svijeta. Leibovitz je to i dokazala. Glasovita je njezina fotografija Whoopi Goldberg u kadi punoj mlijeka. Bette Midler, snimila je na krevetu od ruža, a da to, kao ni u slučaju Woopy, nije banalna dosjetka nego umjetnička slika. Rozarij na kojem Bette leži doživljavamo kao sam Bettin život...

Leibovitz posjeduje posebnu eleganciju zbog koje fotografije slavnih osoba nisu ni u tragovima tračerske. Kad slavnog atletičara Carla Lewisa snima u štiklama, to nije transvestitska podvala nego mala socio-filozofska rasprava. Posve izbijeljeno lice Meryl Streep, kamera Annie Leibovitz nam nudi u posve novim značenjima, kao da je riječ o sasvim drugoj osobi od one koju poznajemo. Nije to jedino poznato lice kojem Leibovitz pronalazi neotkrivene identitete! Zato je Leibovitz najveća. Superiornost je ključna riječ njezina uspjeha. Znajući to kaže:

- Teško je vjerovati da sam bila sramežljiva... Rođena je 1949. u Waterburyju u Connecticutu odakle se zbog tatine službe u ratnom zrakoplovstvu obitelj seljakala po Mississippiju, Teksasu, Aljasci, Filipinima. Ubacili bi je, kaže Annie, na stražnje sjedalo auta i odveli u novo mjesto. Godine 1967. otišla je u San Francisco Art Institute, namjeravajući studirati slikarstvo. No ništa od toga: otkrila je fotografiju, učila ju je u večernjoj školi! Kad je 1970. odnijela svoje fotografije Robertu Kingsburyju, art-direktoru Rolling Stonea, on ju je poslao da snimi portret Johna Lennona. Taj je portret Kingsbury objavio na naslovnici magazina. Panteon fotografije dosegla je već 1980. kad je nekoliko sati prije nego što je ubijen Johna Lennona snimila s Yoko Ono, golog u fetusnom položaju i u grčevitu zagrljaju, uz nju odjevenu. Poslije toga čekalo ju je još više od 30 godina rada, čekala ju je Susan Sontag, čekale su je nagrade, izložbe i silno poštovanje u svijetu boljem od onog isprazna glamura.