Dekanica TTF-a Anica Hursa Šajatović otkrila nam je što se dešava na faksu, od inovativnih projekata do revija i izložbi...
- Prva osoba fakulteta, na kojem stasaju naši tekstilni inženjeri, dizajneri, kreativci... jasno artikulira temeljnu ideju studija, spoj umjetničkog izraza i tehnološkog znanja
- Studentima se trude dokazati kako tekstil ne treba promatrati samo kao nešto što koristimo, nego kao nešto što može biti i umjetnički objekt, instalacija, nešto što nema nužno funkcionalnu svrhu, ali ima estetsku vrijednost
- Jedan od najboljih projekata TTF-a svakako je DIPMOD, modna revija diplomskih radova koja posljednjih godina postaje sve važnija na sceni, a tu je i značajna TTF Galerija
Moda je, očito, izrazito „moderna” i sveprisutna, njome se bave mediji, industrija, kultura i svakodnevni život, pri čemu se često doživljava kao brz i promjenjiv sustav trendova. Međutim, u pozadini takve percepcije nalazi se složen i dugotrajan proces obrazovanja, koji je ključan za razumijevanje mode kao kulturnog, povijesnog i tehničkog fenomena. Ne može se dovoljno naglasiti važnost sustavnog upoznavanja s poviješću oblikovanja, poviješću kostima, krojenja, tekstilnih tehnika, materijala, kao i suvremenih tehnologija koje oblikuju razvoj mode i odijevanja. Ta širina znanja omogućuje razumijevanje mode ne samo kao estetike trenutka, nego kao discipline koja se razvija kroz kontinuitet povijesnih stilova, društvenih promjena i tehnoloških inovacija. Od povijesnih sustava odijevanja do suvremenih digitalnih procesa, od ručnih tehnika do industrijske proizvodnje, moda se oblikuje kao interdisciplinarno područje u kojem se isprepliću umjetnost, dizajn i znanost.
U tom kontekstu posebno se ističe Sveučilište u Zagrebu Tekstilno-tehnološki fakultet kao vodeća institucija u ovom području u Hrvatskoj, koja sustavno obrazuje buduće dizajnere, tekstilne inženjere i stručnjake te djelatnike u širokom spektru modne i kreativne industrije. Na fakultetu svake godine diplomira oko tridesetak mladih autora koji ulaze u profesionalni svijet mode, dizajna i tekstila, pri čemu njihovo obrazovanje obuhvaća i kreativni i tehnološki aspekt proizvodnje.
Na taj način Tekstilno-tehnološki fakultet (TTF) ne djeluje samo kao obrazovna institucija, nego i kao ključni akter u oblikovanju suvremene modne scene, jer povezuje teorijsko znanje, praktične vještine i razumijevanje industrijskog i kulturnog konteksta u kojem se moda danas razvija.
Na čelu fakulteta nalazi se dekanica prof. dr. sc. Anica Hursa Šajatović, koja jasno artikulira temeljnu ideju studija, spoj umjetničkog izraza i tehnološkog znanja. „Naši studenti tekstilnog i modnog dizajna kroz studij stječu znanja o likovnoj umjetnosti, estetici i dizajnu, razvijaju vlastiti likovni izričaj, a na višim godinama konkretno se bave kreiranjem tekstila i odjeće. Ovisno o smjeru koji odaberu, mogu u potpunosti razviti svoju kreativnost“, ističe dekanica, naglašavajući kako se kreativnost sustavno nadograđuje razumijevanjem tekstilnih materijala i tehnoloških procesa proizvodnje tekstila i odjeće. Ova je činjenica, kako objašnjava, ključna za suvremeni dizajn: „Važno je da studenti upoznaju materijale i razumiju kako se ponašaju tijekom oblikovanja i u procesima proizvodnje. Tek tada mogu svoju ideju pretvoriti u konkretan proizvod, bilo da je riječ o tkanini, odjeći ili modnom dodatku.“
Takav pristup vidljiv je i u načinu na koji se organizira nastava, odnosno kroz radionice, eksperimentalni rad i kontinuiranu prezentaciju rezultata. Studenti prolaze cijeli proces, od ideje do realizacije i javne prezentacije, čime se već tijekom studija pripremaju za profesionalni kontekst. „Jako je važno da vide taj proces – kako od početne zamisli dolaze do gotovog proizvoda i kako ga prezentiraju javnosti“, naglašava dekanica, dodajući kako taj izlazak iz „četiri zida“ u galerijski prostor predstavlja ključan trenutak u njihovu profesionalnom razvoju.
U tom smislu tekstil se na fakultetu ne promatra isključivo kao uporabni materijal, nego kao medij koji može imati i umjetničku, konceptualnu vrijednost. „Studentima pokušavamo pokazati da tekstil ne treba promatrati samo kao nešto što koristimo, nego kao nešto što može biti i umjetnički objekt, instalacija, nešto što nema nužno funkcionalnu svrhu, ali ima estetsku vrijednost.“ Ta promjena perspektive otvara prostor projektima koji tekstil povezuju s arhitekturom, prostorom i suvremenom umjetnošću.
Istodobno, fakultet razvija snažne veze s industrijom, što dodatno naglašava praktičnu dimenziju obrazovanja. Kroz stručnu praksu koja se provodi u suradnji sa više od 80 poslodavaca s kojima Fakultet ima sklopljen sporazum, studenti stječu stručna znanja i povezuju ih sa teorijskim znanjima stečenim na fakultetu.
Važno je naglasiti i dugogodišnju suradnju sa Rgnc grupom u čijem sastavu djeluju tvrtke Regeneracija non-wovens i reGALERIJA. „Kroz suradnju s tvrtkom Regeneracija studenti imaju priliku pratiti cijeli proces nastanka tekstilnih proizvoda – od početne ideje i dizajna do realizacije tepiha i tapiserija. Takvi projekti jasno pokazuju kako se umjetnički koncept može prevesti u industrijski proizvod, ali i kako tekstil izlazi iz okvira odjeće i postaje dio interijera i arhitekture“, ističe dekanica.
Paralelno s time, fakultet razvija i snažnu istraživačku komponentu, osobito u području održivosti, koja se danas nameće kao jedno od ključnih pitanja suvremenog tekstila. U kontekstu činjenice da je tekstilna industrija među najvećim globalnim zagađivačima, nastava se sve više usmjerava prema kritičkom promišljanju proizvodnih i potrošačkih modela, otvarajući teme brze mode, recikliranja i odgovornog dizajna. Studenti se pritom ne zadržavaju na teorijskoj razini, nego kroz konkretne projekte razvijaju alternativne modele proizvodnje – od upcyclinga, u kojem postojeće materijale transformiraju u nove proizvode poput torbi, prsluka ili tekstilnih objekata, do eksperimentiranja s prirodnim bojilima i održivim procesima obrade.
Istodobno, znanstveni rad na fakultetu dodatno produbljuje ovu problematiku, osobito kroz istraživanja koja se bave mikroplastikom. Takvi projekti ukazuju na često nevidljive, ali dugoročno iznimno štetne posljedice tekstilne proizvodnje i uporabe, pozicionirajući tekstil ne samo kao estetski ili funkcionalni, nego i kao ekološki problem. Kroz spoj dizajnerske prakse i znanstvenog istraživanja, tekstil se na fakultetu redefinira kao polje u kojem se istodobno oblikuju materijal, značenje i odgovornost prema okolišu.
Takva širina djelovanja dodatno se očituje u interdisciplinarnim projektima koji povezuju više sastavnica Sveučilišta. „To su zajednički projekti sa sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu Muzičkom akademijom, Akademijom dramske umjetnosti, Akademijom likovnih umjetnosti i Arhitektonskim fakultetom, u kojima naši studenti sudjeluju u realizaciji opernih i scenskih produkcija. Riječ je o kompleksnim projektima koji uključuju izradu i više od stotinu kostima, zahtijevaju višemjesečni rad te obuhvaćaju istraživanje, dizajn i izvedbu u realnim produkcijskim uvjetima“, naglašava Hursa Šajatović.
Percepciju fakulteta u javnosti dodatno oblikuje rad prof. art. dr. sc. Jasminke Končić, koja stoji iza DIPMOD-a kao ključne platforme za prezentaciju diplomskih kolekcija, uz asistenta dr. sc. Duje Kodžomana. Zahvaljujući njihovom kontinuiranom radu, DIPMOD je postao događaj koji sustavno prate mediji i stručna scena, čime se studentski radovi pozicioniraju unutar šireg modnog i kulturnog konteksta.
DIPMOD nije tek završna prezentacija, nego proces kroz koji studenti artikuliraju vlastiti autorski identitet – od početne ideje, preko istraživanja i konceptualizacije, do konkretne realizacije kolekcije. U tom završnom radu jasno se vidi na koji način tijekom studija uče promišljati modu: ne kao niz trendova, nego kao sustav odluka koji uključuje izbor materijala, konstrukciju, narativ i vizualni jezik.
Kroz mentorski rad i kontinuirano razvijanje projekata studenti postupno definiraju vlastiti modni rukopis, uče kako prevesti apstraktnu ideju u nosivu ili konceptualnu formu te kako tu ideju komunicirati publici.
Ova revija je ujedno prijelazna točka između obrazovanja i profesionalnog djelovanja, trenutak u kojem se osobni dizajnerski identitet prvi put jasno pozicionira unutar javnog i medijskog prostora. Takvi projekti pokazuju kako fakultet djeluje na sjecištu obrazovanja i javnog prostora, oblikujući ne samo buduće stručnjake nego i širi diskurs o modi, u kojem se osobni izraz, istraživački pristup i društvena odgovornost isprepliću u jedinstvenu autorsku cjelinu.
Posebno važnu ulogu ima i TTF galerija, koja funkcionira kao produžetak nastavnog procesa, ali istodobno i kao prvi stvarni kontakt studenata s javnim prostorom umjetnosti i dizajna. U tom prijelazu iz nastavnog ateljea u galerijski kontekst studenti prvi put ulaze u situaciju u kojoj njihov rad nije samo evaluiran unutar akademskog okvira, nego i percipiran, interpretiran i valoriziran od strane šire publike – stručne i nestručne. To znači da se u galeriji ne uči samo izlagati rad, nego i razumjeti što znači biti izložen: kako se vlastiti dizajnerski ili umjetnički koncept čita izvana, kako se interpretira i kako komunicira u prostoru koji podrazumijeva kritički pogled.
U tom smislu TTF galerija postaje ključan edukativni instrument u kojem studenti razvijaju sposobnost artikulacije vlastitog modnog i umjetničkog identiteta. Oni uče kako prevesti ideju u prostornu instalaciju, kako strukturirati narativ kolekcije ili rada te kako vizualnim jezikom komunicirati koncept koji stoji iza materijala, forme i procesa. Taj proces podrazumijeva i suočavanje s javnošću – ne kao pasivnim promatračem, nego kao aktivnim interpretatorom, što značajno mijenja način na koji studenti promišljaju vlastiti rad.
Izložbeni program galerije oblikuju Lea Popinjač, Ivana Mrčela, Đurđica Kocijančić i Koraljka Kovač, koje svojim različitim profesionalnim i teorijskim pozadinama uspostavljaju višeslojni okvir čitanja tekstila i mode. Ivana Mrčela i Koraljka Kovač, kao umjetnice, u galerijski prostor unose eksperimentalne i konceptualne pristupe, u kojima tekstil postaje medij suvremene umjetničke prakse, često oslobođen funkcionalnosti i otvoren prema instalaciji, performativnosti i prostornom eksperimentu. Nasuprot tome, Đurđica Kocijančić, poznavateljica je povijesti odijevanja – od renesansnih i baroknih silueta do konstrukcije korzeta – u program unosi povijesnu i teorijsku dimenziju, omogućujući čitanje suvremenih radova kroz kontinuitet odjevne povijesti i promjene siluete, tijela i društvenih normi.
"Takva kombinacija suvremenog umjetničkog pristupa i povijesne ekspertize stvara specifičan prostor u kojem studenti ne samo da izlažu radove, nego uče kako se oni smještaju u širi kulturni i povijesni okvir. Izložbe tako obuhvaćaju širok raspon tema – od studentskih istraživačkih i eksperimentalnih projekata, preko radova koji istražuju biomaterijale i digitalnu fabrikaciju, do projekata održivog dizajna i suradnji s industrijom, uključujući realizacije tekstila i tepiha u suradnji s Regeneracijom. U svakom od tih slučajeva galerija ne funkcionira samo kao prostor prezentacije, nego kao mjesto artikulacije odnosa između ideje, materijala i publike", dodaje Hursa Šajatović.
Kroz taj proces studenti prvi put sustavno uče što znači javnost u dizajnerskom smislu, kako komunicirati vlastiti koncept, kako oblikovati narativ rada i kako vlastitu ideju učiniti čitljivom unutar umjetničko-modnog diskursa koji podrazumijeva istodobno estetsku, konceptualnu i komunikacijsku razinu. U tom kontinuiranom kretanju između ateljea, laboratorija, galerije i industrije, Tekstilno-tehnološki fakultet oblikuje specifičan model obrazovanja u kojem tekstil postaje mnogo više od materijala, postaje sredstvo istraživanja, umjetničkog izraza i promišljanja budućnosti dizajna.
„Treba naglasiti da djelatnici Tekstilno-tehnološkog fakulteta imaju bogato dugogodišnje iskustvo u prijavama i provedbi projekata te je tako Fakultet do danas sudjelovao u provedbi više od 140 nacionalnih (znanstvenih, stručnih, tehnologijskih, infrastrukturnih i razvojnih) i više od 50 međunarodnih projekata. U akademskoj godini 2025./2026. u okviru sklopljenog Programskog ugovora Sveučilišta u Zagrebu, na Fakultetu je ugovoreno osam novih Institucionalnih istraživačkih projekata financiranih iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), a trenutno se na Fakultetu provodi ukupno 27 projekata (17 nacionalnih i 10 međunarodnih)” ponosna je dekanica.
Institucionalni projekti tematski su vezani uz modu, održivi razvoj odjeće, upotrebu digitalnih tehnologija, umjetne inteligencije i biomaterijala kroz razvoj inovativnih rješenja u dizajnu, razvoju i proizvodnji odjeće, recikliranje i gospodarenje tekstilnim otpadom, primjenu zelenih tehnologija u ekološkom dizajnu i razvoju održivih tekstilnih materijala.
Fakultet je prepoznatljiv po inovacijama koje su osnova za prijenos znanja u gospodarstvo i temelj njegova razvoja. Djelatnici Fakulteta dobitnici su mnogih međunarodnih i domaćih priznanja i medalja za inovacije, a trenutno se provode 3 SPIN projekta koja su odobrena za financiranje u okviru poziva Jačanje strateških partnerstava za inovacije u procesu industrijske tranzicije.
„Od međunarodnih projekata koje treba istaknuti je projekt European Academy for Young Designers to Study Innovative Technologies in Digital Fashion Design (FashionTEX), financiran u okviru programa Kreativna Europa. FashionTex je trogodišnji projekt s ciljem podizanja stručnosti i edukacije studenata o digitalnoj modi na sveučilištima koja obrazuju modne dizajnere. U okviru projekta studenti su sudjelovali na radionicama i revijama te su svoje modele predstavili u Chemnizu i na hologram reviji u Amsterdamu prošle godine”, objasnila je Hursa Šajatović.
U provedbi je također i projekt financiran u okviru Interreg programa za Dunavsku regiju. Projekt Poboljšanje zelene proizvodnje i upotrebe tekstila i odjeće u Dunavskoj regiji (Green-Tex) ima za cilj jačanje transnacionalne suradnje i povećanje inovacija za održivi tekstilni sektor i na taj način učinit će dionike lanca vrijednosti otpornijima i konkurentnijima u prilagođavanju globalnim promjenama od tradicionalnog prema održivom kružnom gospodarstvu utemeljenom na praksi zelenog tekstila.
Djelatnici Tekstilno-tehnološkog fakulteta aktivno prate svjetske i europske trendove u području održivosti, digitalne mode i primjene umjetne inteligencije u tekstilnoj i odjevnoj industriji. Kroz suvremene nastavne sadržaje, istraživačke projekte i suradnju s industrijom razvijaju kompetencije usklađene s izazovima moderne proizvodnje i modnog dizajna. Poseban naglasak stavlja se na održive materijale i procese, digitalne tehnologije te inovativna rješenja koja povezuju kreativnost, tehnologiju i odgovorno poslovanje, zaključuje dekanica TTF-a.