Što je DominionArt u punom smislu tog projekta?

DominionArt je online magazin posvećen kulturi, znanosti i umjetnosti koji prati trendove u tehnologiji, kulturna događanja, kao i trendove ljepote, mode i zdravlja te unapređenja kvalitete života. Namjera je, kako meni tako i vrijednim ljudima koji su se uz mene pronašli u tom osebujnom projektu,  ugodno ispuniti vaše vrijeme i nagraditi vas fotografijama i tekstovima koji će vas kako poučiti, tako i zabaviti. Ali i na kraju emocionalno i intelektualno obogatiti. Stoga mi je drago kako su se uz DominionArt okupili  pametni i kreativni entuzijasti koji uz svoju stručnost i uživaju u onome što rade i voljni su taj užitak podijeliti s ostalima. Upravo to konstantno učenje nas čini uistinu bogatijima.

Tvoja je fotografija mračna, a modeli netipični. Odakle ljubav prema ovim pojmovima? Zapravo i nije. Moja fotografija je podosta komercijalna i teži ka barem tehničkom savršenstvu. Međutim, kada ne radim striktno za klijente nego za „svoju dušu“, motivi jesu možda malo i pomaknuti ili bar nadrealni. A mračno i netipično ovdje je tek točka gledišta koja se gubi čim su te iste fotografije prezentirane van ovog našeg psihološki ograničenog podneblja. 

Što za tebe znače pojmovi mračno, atipično i drugačije? Mračno i atipično je uglavnom ono što čuvamo sakriveno pod tepihom našeg nesvjesnog i zato je uvijek intrigantno. To je određeni „guilty pleasure” suočavanja, kako s vlastitim prikrivenim strahovima, tako i s estetskim normama van onih uobičajenih i globalno prihvaćenih. Iako je malo paradoksalno kada se stigma atipičnog i devijantnog nadjeva čak i samom pokušaju drugačijeg razmišljanja.

Što te toliko fascinira u gothicu kao glazbi, kulturi, subkulturi?

Prvenstveno ukupna bezvremenost i određena doza slobode u izražavanju i eksperimentiranju. Gotika, koliko god bila nekim ljudima opskurna ipak posjeduje i njeguje određenu, nerijetko i vrlo visoku estetiku i neizbježan seksepil. Bilo da se radi o modi, modnoj  ili umjetničkoj fotografiji, književnosti, glazbi ili čak i filmu. U samoj modi i modnoj fotografiji, upravo je gotički prizvuk gotovo evergrin. Kongenijalna moda brzo se mijenja i nešto što je trenutno hit već sutra postaje smiješno i dosadno, a privlačnost goth estetike ne blijedi protokom vremena. Osim ukoliko se ne radi o hibridu u kojem konvencionalna moda, što se sve češće događa, želi koketirati s nekom goth ili barem steampunk estetikom. To je estetika kojoj se uvijek mogu vraćati i iznova na njoj testirati nova tehnološka dostignuća u snimanju i pričanju priče pa kada uspoređujem stare fotografije s novima, nema opterećenja s modnim odstupanjima već je razlika samo u mom fotografskom sazrijevanju.

Kakvu priču nam pričaju tvoje fotografije?

Sve ovisi od fotografije do fotografije. Niti jedna serija fotografija nema identičnu priču ili zacrtani pravac i ovisi o željama klijenta ili mojoj trenutačnoj preokupaciji i inspiraciji. Inače ne bi nikada bilo nekog napretka da se stvari neprestano ponavljaju ili uporno stoje na istom mjestu.

S kakvim modelima najviše voliš raditi?

Volim raditi s opuštenim i profesionalnim ljudima. S ljudima kojim je stalo do te finalne fotografije i voljni su u nju uložiti svoje vrijeme i energiju. Upravo ta volja je ono što se primijeti na dobroj fotografiji i što, nažalost, obezvrjeđuje kompletan trud ukoliko je nedostaje. Bez obzira radi li se o modelima, klijentima ili pak suradnicima unutar timova s kojima radim, važno mi je da radim s ljudima kojima je stalo do onoga što zajedno pokušavamo stvoriti. Modna fotografija je timski rad. Fotograf je tu tek početna i krajnja točka koja zaokružuje rad svih ljudi koji se okupljaju od pojedinog projekta i ideje. I na fotografu je obaveza da rad svakog pojedinca u timu odlično prikaže. Stoga, ako imam dobar tim i dobre modele koji vole i vjeruju u ono što rade, tada posao postaje ugodna zabava. A onda je sasvim nebitno snimam li fotografije za naslovnicu glazbenog albuma, modni editorijal ili korporativne fotografije… Dobra „vibra“ tijekom snimanja uvijek rezultira i dobre fotografije!

Koje teme su najveći izvor tvoje inspiracije?

Ne pristupam temama  u „copy-paste“ maniri, pa da ih mogu imenovati s obzirom na reference i radove drugih umjetnika. Mislim da se svaki konceptualni fotograf čiji interesi sežu od portretiranja, preko reklamne, modne pa do pejzažne fotografije ne može smatrati tek – fotografom. Fotoaparat je baš kao i računalo uz Photoshop tu tek sekundarni alat koji bilježi njegovo viđenje stvari. Pa iako je za te alate  nužno uložiti mnogo rada i iskustva kako bi se i napokon približili nekom poželjnom tehničkom savršenstvu, onaj osnovni alat - skup je iskustava i imaginacije. Stoga mislim da pravi fotograf mora znati stati u cipele slikara, poznavaoca pop kulture, filma i književnosti, ali i fizike, tehnologije, sociologije pa i psihologije kako bi se na kraju to vizualno pripovijedanje što bolje smjestilo u svijesti promatrača s tendencijom da tu neko vrijeme i ostane. Stoga su moje najdraže teme upravo ljudi i pomalo subliminalno portretiranje njihova stanja svijesti.

Tvoj izričaj je zaista drugačiji od ostalih fotografa na ovim prostorima. Koliko je to svjesna intencija, a koliko jednostavno nešto što izvire iz tvoje osebujne prirode?

Mislim da tek kad moram napraviti komercijalno dosadnu fotografiju po zadanim sterilnim uvjetima, da je tek onda ona zapravo – svjesna. I naravno s namjerom da se zadovolje izričite želje klijenta. Jer fotografiranje nije jeftin „sport“, a računi se trebaju plaćati. Kad radim s „odvezanim rukama“ onda, bez obzira na sve, jednostavno slijedim kako svoju intuiciju, tako i onu podsvjesnu trenutnu inspiraciju i potencijalnu kemiju koja se stvara između kamere i modela. Čak i uz zacrtane ideje - tada su rezultati definitivno zanimljiviji, ali nerijetko i totalno nepredvidljivi.

Jesi li imao kakvih neugodnosti zbog svog izričaja koji je specifičan?

Tek neugodnosti tipa blokiranja Facebook računa zbog art aktova. Ne volim upropaštavati vlastite radove znakovima cenzure samo zato što netko ne nalazi ljepotu u ljudskom tijelu. Ali OK, njihova kuća - njihova pravila. Više problema mi zadaje dualnost rada između komercijalnog i art svijeta. Tako se „ozbiljni“ klijenti dok me guglaju znaju uplašiti mračnih korzetiranih fotografija dok ne naiđu i mainstream fotografije visoke mode, a alternativni dizajneri se pak uplaše te čistoće visoke mode dok ne pronađu moje alternativne radove. Pomalo je shizofreno nastojati spojiti dvije krajnosti ako od jedne pokušavaš preživjeti financijski, a druga te hrani duhovno.

Kako je uopće moguće opstati kako osebujan umjetnik na ovim prostorima?

Kako je uopće moguće opstati kao bilo kakav umjetnik na ovim prostorima?

Što sljedeće možemo očekivati od tebe?

Vrlo rado bih htio znati odgovor na ovo pitanje. Iako sam shvatio da su mi izložbe ovdje trenutno vrlo nezahvalan rizik na razini financijskog suicida, ipak bih htio vjerovati u frazu: očekujte neočekivano! Za sada me raduje balans između profesionalnih angažmana gdje je nužno brusiti stručnost i DominionArt editoriala u kojima s darovitim mladim dizajnerima pokušavamo pomicati granice klasične modne fotografije. Svašta se može izroditi između tog balansiranja među krajnostima. Vidjet ćemo.

Više slika pogleda u galeriji..