“Oduvijek sam htjela biti istetovirana. Čim sam postala punoljetna istetovirala sam se.  Htjela sam još i još boljih tetovaža”, prisjeća se Darja. Uz mnoge sate koje je provela crtajući, mnogo je i istraživala. Što je vise istraživala tetovaže, to je sve više shvaćala da tetovaža nije samo puki motiv, bio on iscrtan iz estetskih ili nekih intimnih razloga koji su obilježili osobu. Spoznala je da tetovaža nije samo dodatak, nego da može biti pravo umjetničko djelo, djelo koje je puno više od trivijalnog ukrašavanja tijela, kakvim ga smatraju neki.  “Tetovaža nije nekakav tipičan motiv. Sve je to puno dublje, dublje od onog što sam i ja sama vidjela na prvu. I to nije samo tako, kao kupiti mašinicu na eBayu i nekom nešto iscrtati. Da, naravno da to možeš napraviti, ali to nije OK, samo tako uzeti nečiju budućnost i našvrljati nešto na nekoga”, objašnjava Darja.

Inače, nikad nije mislila da je nešto kao naučništvo u nekom tattoo studiju moguće i da je to uopće nešto što bi mogla raditi. Ali cijela priča, krenula je prilično spontano, gotovo kao u filmu. Darja se došla tetovirati u Imaginarium, a kako je uz sebe imala mnoštvo svojih crteža, upitala je Filipa, vlasnika salona, njegovo profesionalno mišljenje.  To iskustvo opisuje kao iznimno stresno, ali ipak se odvažila na taj korak.  Jedna stvar vodila je drugoj, i nakon razgovora s ekipom salona, Darja je počela dolaziti u salon upijati sve tajne ovog zanata. No, nemojte misliti da je stvar tako jednostavna.  Početak svakog tattoo artista podrazumijeva mnoge sate crtanja i precrtavanja jednih te istih motiva, prvo na papiru, a onda na malo ozbiljnijem materijalu, kao što su recimo banane i naranče. Tu su i mnogi sati provedeni u obliku pozornog gledanja starijih tattoo artista kako rade, kako se crtež formira i kako im radi ruka, odnosno kako se sve to tehnički izvodi. “To je sve jako zanimljivo, gotovo nešto u što ne možeš prestati gledati”, kaže Darja.

Konačno, svaki mladi šegrt ili šegrtkinja, osim tehničkog aspekta, mora usvojiti još jako puno toga prije nego se približi koži klijenta. To su prvenstveno stvari vezane uz higijenu, sterilizaciju, pripremu kože I instrumenata, procesi kontaminacije. Također, mladi tattoo artisti moraju naučiti poštovati povijest tetoviranja. Masa mladih tattoo artista recimo ne zna da su na početku artisti sami lemili mašinice ili miješali boje. O svemu što naučiš, ovisi tvoja kasnije reputacija u ovoj branši, što je iznimno bitno. Na pitanje što mama kaže na sve ovo Darja kroz smijeh odgovara: "Ne mogu reći da je oduševljena.  Na početku je sigurno mislila da će mi ovo biti samo hobi, neka vrsta zezancije i druženja. Sigurno bi joj bilo draže da može reći ovo je moja kćer, ona radi u banci. Ali stvari se nisu tako odigrale”.

Ono što Darja ističe kao veliku prednost ovog posla i divnu stvar je što u njemu ima gotovo podjednak broj žena i muškaraca. “Kroz povijest je bilo više muškaraca koji su tetovirali, nego žena, ali danas više nema veze jesi li muško ili žensko. I nema onog: neću se ići tetovirati kod nje jer je žena. Bitno je naglasiti i to da se tetovirači međusobno poštuju bez obzira na spol”, objašnjava. Od stilova Darja preferira neotraditional jer zahtijeva veliku tehniku koju bi voljela postići jedan dan,a s druge strane daje i dovoljnu umjetničku satisfakciju jer zahtijeva mogućnost imaginacije.  A ta imaginacija i umjetnička satisfakcija koju Darja spominje je upravo ono zbog čega ovi, još uvijek nepotpuno prihvaćeni umjetnici, žive. “Dobiješ novce za svoj rad, ali najveća satisfakcija je da si napravio nešto svoje, nešto novo svojim rukama. Koji je točno učinak ako samo odrađuješ posao? Nisi napravio ništa. Ovako imaš fizički dokaz svog rada i uloženog truda”, zaključila je Darja.

Više o kulturi ukrašavanja tijela saznaj ovdje!

Više slika pogledaj u galeriji...