Ona je sretna žena! Zarazan osmijeh Antonije Blaće publika rado gleda bez obzira na čelu kojeg televizijskog showa stoji ova RTL-ova voditeljica koja broji 11. godinu staža na televiziji. Druga profesionalna ljubav joj je radio. Stoga je njezin dan, kako sama kaže, neuspješno balansiranje između profesionalnih i privatnih obaveza. Rođena Šibenčanka Hrvatskoj je postala poznata kao simpatična stanarka prve sezone Big Brothera, koja je u kući provela 91 dan, a već iduće godine preuzela je mjesto voditeljice showa. U slobodno vrijeme igra se s modom, putuje sa suprugom Hrvojem, a sad se priprema za novi projekt u kojemu će podržavati kandidate novog showa u borbi protiv suvišnih kilograma i mijenjanje životnih navika. Uskoro ćemo vas gledati u novom TV formatu, u kojemu se kandidati bore s viškom kilograma. To je vaš prvi projekt u kojemu ste preuzeli producentsku ulogu...

- Ne smijem vam otkrivati previše, ali svakako ću biti uz kandidate koji će se boriti protiv svojih loših životnih navika.

I vi ste se prije nekoliko godina prebacili na aktivno treniranje i zdravu prehranu. Koji je bio okidač za takvu odluku koji mnogi odgađaju?

- Prijateljica s kojom sam išla u shopping mi je rekla - bolje ništa ne kupuj u ovoj fazi. Otprilike tako. Pa sam si rekla: “Ok, vrijeme je da budem fit.” Nije to bilo ništa osobito strašno, nikakva posebna debljina, no svakako nisam bila u formi. Motivirala me ideja da pokušam doći do najbolje verzije sebe. A kako sve volim dijeliti sa svojom ekipom na društvenim mrežama, tako se udomaćio i #ljetobezparea.

Pretpostavljam da vam je suprug u tom smislu velika potpora. Koje ste navike ‘pokupili’ iz života profesionalnog sportaša?

- Ma njemu uopće nije jasno zašto se ja mučim s teretanam ako ne moram. On toliko trenira da si uopće ne mogu zamisliti koliki su to napori. Dva treninga dnevno plus teretana, bazen… Ja sam sretna ako četiri puta na tjedan po sat vremena provedem u teretani.

Kolege, publika, obožavatelji.. Svi zapravo hvale vašu liniju. Upravo ste na društvenim mrežama objašnjavali i približili svoje muke na treningu. Imate li cilj koji niste još ostvarili?

- Nemam konkretan cilj, ostvarila sam zapravo onaj najvažniji, a to je da mi je fizička aktivnost najnormalniji dio života. Znam kako je to kretati pa odustajati, pa te sve boli, pa ne vidiš rezultat, pa odjednom vidiš, pa odolijevanje svakodnevnim izazovima… Zato dijelim svoja iskustva, jer znam da je to teški smor i napor dok ne ovladaš tematikom. Imala sam i boljih izdanja nego sad, ali lagano se vraćam u formu i uživam u svakom utegu.

Mnogi su se, možda djelomično i pomodarski, počeli baviti trčanjem. Vi niste “zabrazdili” u tu aktivnost?

- Nikako da se trčanje i ja zavolimo. Volim otići na Sljeme, ali ne uspijevam se, a ni ne pokušavam, natjerati na trčanje. Djeluje strašno dosadno i monotono, ali pretpostavljam da bi mi trkači rekli da tako mislim jer nisam probala. Ja sam luda za utezima, ne bučicama, nego utezima, izbačajima, mrtvim dizanjima, šipkama... Naravno da netkomu tko to ne voli – to ne mogu niti objasniti. Ali za mene je velika sreća kad u čučnju dignem veliku kilažu utega.

Proljetos ste imali nešto dužu profesionalnu stanku zbog zdravstvenih problema. Vjerujem da ste se potpuno oporavili i savladali sve poteškoće. Kako ste se psihički nosili s tim periodom te što vas je guralo naprijed?

- Ma znate što, život mi nije bio ugrožen, operacija je prošla i meni je to daleka prošlost.

Uspješno mirite zavidnu karijeru s privatnim obavezama, premda je vaš suprug Hrvoje jedno vrijeme radio i živio u Italiji. Čemu vas je razdvojenost naučila?

- Opa, zavidna karijera. Hvala, hvala. Hrvoje od ove godine igra za Mladost pa smo konačno skupa. Udaljenost i svi popratni problem su nas naučili da drama nikad ništa nije riješila. A što se tiče usklađivanja obaveza, ja stvarno ne znam tko vam je rekao da sam to dobro uskladila. Imam osjećaj da stalno negdje jurim, kasnim i ne stižem. Čeznem za dobrom organizacijom svog vremena. Premda na kraju sve ispadne O.K., to je valjda moj hektični stil.

Jeste li dokučili tajnu uspješnog braka, ljubavi, muškarca...?

- Sve je stvar prioriteta. Igraš li za “mi” ili “ja” tim. “Mi” naravno nikad ne smije isključivati ovo “ja”. Razgovor jedan s drugim, a ne jedan protiv drugoga. Tako nekako ja to vidim.

Ne mogu odolijeti, a da vas ne pitam o prijateljstvu sa suprugovom vjenčanom kumom Janicom Kostelić? Kako se slažete s našom čuvenom sportašicom? Jeste li se odvažili na neko skijanje s njom?

- Nisam! Evo baš ste me iznenadili pitanjem, nije mi to nikad čak ni palo na pamet. Dali ste mi ideju. Samo mislim da bi često na stazi morala stati i osvrtati se gdje sam. Skijala sam kao mala doduše, čak sam i boardala kasnije, ali nekako se nisam baš zaljubila u zimske radosti, izvana mi je hladno, iznutra vruće, vuci opremu…. Prekomplicirano mi je... A što se Janice tiče - ona je predivna, Hrvoje i Janica dugo su prijatelji te mogu reći da je jedna od onih ljudi koji su pravi prijatelji.

Kada se dogodio fatalni klik Antonije s modom?

- Zar smo kliknuli moda i ja? Meni se čini da još nismo do kraja. Mama je uvijek imala stila i uvijek je dobro odjevena. Nisam to od nje naslijedila, meni je uvijek malo napor to žensko sređivanje i šminkanje. I feniranje. Ali obožavam neobične kombinacije za scenu. Ne sviđa mi se umjerenost na velikim showovima, ali privatno bih najradije imala deset pari traperica i deset bijelih majica. I deset savršenih kožnjaka. Modu više promatram, a manje sudjelujem ozbiljno. Razmišljam o jednom eksperimentu - da na sve evente dolazim u jednoj te istoj kombinaciji...

Pretjerujete li sa shoppingom ili kupujete ciljano?

- Napresvlačila sam se za sve te emisije kroz godine... Znala sam snimati i po tri emisije na dan. Vjerujte mi nakon takvog iskustva, zadnje na pameti mi je presvlačenje u kabinama.

Što vas čini sretnom?

- Sve. Tko sam, gdje sam, s kim sam, što se sve u životu može proživjeti, kava, knjiga, dobra stvar na radiju, kiša kad sam doma, sunce kad sam vani, proljeće, snijeg, dobre čizme, Čarli, obitelj, posao.

Koliko su vam značajna prijateljstva?

- Prijateljstva su, kako bi dobar stari klišej rekao, najvažnija. Kad se ljudi razumiju bez mnogo priče i kad se prihvaćaju bez obzira na razlike, to je to. Da se razumijemo, prijatelji su tu za konstruktivnu kritiku, ali kad je “stani pani situacija” i kad treba pomoći, svi su tu, nitko ne postavlja suvišna pitanja. E, to je onda pravo.

Vjerujete li u muško ženska prijateljstva ili su ona mit?

- Da. 

Družite li se još uvijek s prijateljima iz srednjoškolskih ili studentskih dana?

- Naravno. Imam svoje cure još iz Šibenika, “iz ulice”, osnovne škole. Moja najbolja “prija” iz srednje, s faksa, poslova raznih koje sam radila. Iz svake životne faze ostali su mi bliski prijatelji.

Kakvi ste bili u djetinjstvu? Što kažu roditelji, jeste li bili vrckava ili mirna djevojčica?

- Zvali su me papar. Do škole. Bila sam dosta živahna i prgava. Krezubica. Pentranje po stablima, igra, uvijek ranjenih nogu bili su moja furka.

S kim najviše razgovarate kad ste u životnom problemu? Je li obitelj prva kojoj ćete se obratiti za pomoć?

- Bliski smo, pričamo o svemu. Iako, volim svoje muke prožvakati sama. Kad prožvačem sama sa sobom, tek onda pričam ostalima. Ne uvijek, ali većinom. 

Po čemu ste tipična Dalmatinka?

- Možda na račun temperamenta. Ali, kažem, možda...

Intervju je preuzet iz novog broja Budi.IN Chica uz koji darujemo Argentum srebrni privjesak.