Mlada Beograđanka završila je Fakultet likovnih umjetnosti, odsjek slikarstvo, a nakon toga napokon je odlučila realizirati sve slike koje je do tada čuvala. 

- Prvu sam kolekciju predstavila još 2004. na beogradskom Tjednu mode. Moja ljubav prema umjetnosti i prema modi bila od početka jednaka, kao što je i sada. Samo što je sada situacija obrnuta - bavim se modom, a bilježim svoje umjetničke ideje i nadam se da ću se i tome uskoro posvetiti... obzirom na popularnost koju moda ima, često se zaboravlja da je kvalitetna moda zapravo primjenjena umjetnost - počinje dizajnerica. 

Samo jedan pogled na kolekciju i bit će vam jasno zašto nam je Ana zapela za oko. Njene su kreacije zaista drugačije od drugih, a veliki je kompliment da se uspjela istaknuti u moru jednakih. Posebno u današnje vrijeme kada je moda tako potrošna, a kvaliteta pala u drugi plan. Pa, od kuda inspiracija i kako zapravo teče njen kreativni proces...

- Ramišljam o paralelnim svjetovima, univerzumima i multiverzumima, o neotkrivenim dubinama oceana, još nepoznatim civilizacijama i novim znanstveni otkrićima koji ce promijeniti čovječanstvo. Volim čitati knige o Nikoli Tesli koje govore o njegovom procesu razmišljanja i kreiranja, također i o Marini Abramovič... Mislim da kada se vrijedno i iskreno radi na ideji čovijek se zatvara u svoj svijet ili se otvaraju vrata nekog drugog svijeta kako bi se ta ideja materijalizirala. U tome mi pomaže glazba koju volim, koja stvara potrebnu atmosferu. Skoro pune četiri godine sam slušala samo albume škotskog benda Cocteau Twins - uz njihove albume na primjer, nastale su skoro sve moje kolekcije... - ispričala nam je. 

Zanimljivo, iako njene kreacije privlače mnogo pažnje, Ana priznaje da njen modni izričaj i nije baš takav.

- Ne volim privlačiti pažnju pa moj ormar i nije zanimljiv kao kolekcije koje radim. Ali moram naglasiti da kada radim revije ne treba shvatiti ono sto se prezentira zdravo za gotovo. Uvijek se mogu izdvojiti komadi koji se mogu kombinirati na jeans, za svakodnevne ili specijalne prilike... Volim neobičan nakit i cipele. Tu sam najhrabrija - rekla nam je.

U svom ormanu ima dosta kaputa i blejzera s osobnim potpisom, dosta komada domaćih dizajnera koje cijeni, a najviše šarenih ABO cipela koje dizajnira njena sestra, kojoj se i sama nekada pridruži. Za ovim je cipelicama doslovno poludjela cijela regija. 

Ima, kaže, jedan tamno ljubičasti kaput koji je sebi sašila prije pet, šest godina, a i danas ga nosi, a trenutno joj se čini da joj je najomiljeniji svijetlo plavi blejzer s duplim reverom iz prošle ljetne kolekcije.

- Pošto spremam svoju liniju cipela, nakita i torbica za sada imam prototipe svoje linije nakita koje stalno nosim i kojima sam opsjednuta - priznaje Ana.

 Ni Ana, kao i brojni talentirani umjetnici, nije uvijek zadovoljna svojim radom.

- Do sada, mogu slobodno reći da sam ponosna na samo četiri kolekcije uključujući i posljednju. Kada u kreativnom i kvalitativnom smislu napravim pomak, tada sam zadovoljna. Kada znam da sam prešla neku prethodnu kreaciju za koju sam mislila da je neću skoro nadmašiti...  Kolekciju za proljeće/ljeto 2016. sam predstavila na reviji na London Fashion Weeku, zatim na Mercedes Benz Fashion Week Central Europe u Budimpešti i na kraju na beogradskom Tjednu mode. Sada s distance mogu reći da sam zadovoljna uspjehom i kvalitetom zadnje kolekcije - zaključuje. 

Fotografije zadnje kolekcije možete pogledati u galeriji, a pitali smo Anu da nam je ukratko opiše.

- Nazvala sam je "Cloud walker" ili "Nefelibata". Naletjela sam na riječ "Nefelibata" koja mi se dopala još više kada sam vidjela definiciju koja kaže "ona koja živi u oblacima i ne obazire se na norme društva u kojem živi" uz to je išao citat koji kaže "Who are you? - I am a nefelibata, I'm nothing like you." I, to je generalno definiralo ženu koja nosi garderobu s mojim potpisom, a posebno kolekciju na kojoj sam radila. Volim kič, uvijek mi je bio inspirativan pa sam ovaj put iskoristila nostalgičnost koju imaju stari gobleni, te sladunjave slike nekog savršenog svijeta koji se nalazi iza masivnih zlatnih okvira. Kako izgleda zakoraciti u taj svijet ili, kako bi bilo kada bi ljudi koji tamo žive zakoračili u naš svijet? Tako su neke haljine ručno rađene od goblena, "bockane" mjesecima, neke su rađene od starih goblena koje sam skupljala godinama, radila sam printove na tkaninama od skeniranih goblena, a sve to je kombinirano s elementima prestilizirane fetiš odjeće... i opet, dolazimo do kontradikcija koje su oduvijek prisutne i prepoznatljive za moju modu: sofisticirani kič, retro futurizam, etno glamur, urbana visoka moda, komična sofisticiranost....