Rijetko koji modni period u povijesti izaziva toliko negodovanja poput devedesetih - ere poliestera, kariranih košulja i obrva stanjenih skoro do nevidljivosti. Iako načelno skloni recikliranju modnih perioda (dvadesete, pedesete, sedamdesete, pa čak i kontroverzne osamdesete skoro sa svakom sezonom dobiju svoj hommage na modnim pistama), devedesete su dizajneri dugo izbjegavali u širokom luku, složni da se iz tog perioda rijetko što može dopasti modernom potrošaču. No, s promjenom garde na čelu Yves Saint Laurenta, i snažnim simpatijama glavnog dizajnera Hedija Slimanea prema grungeu i odijevanju ljubitelja tog glazbenog pravca, i ovaj modni pokret vratio se ne samo u ormare fashionistica, već i u oko modnih kritičara.

Povratak 90-ih polako je u pripremi već godinama - rasparane traperice, koje su unazad nekoliko sezona apsolutni hit, svoju popularnost također vuku iz grunge kulture, kao i motorističke čizme, široke veste i military jakne. Korak po korak, era se došuljala do street style zvijezda, koje su joj potom dale dodatni zalet posegnuvši duboko u skoro 30 godina staru modu kako bi vojim obožavateljima dale nešto novo, neviđeno i otkačeno. Oversized jakne sa prišivkama, uske ogrlice oko vrata koje podsjećaju na tetovaže, pa čak i bordo i smeđi ruževi za koje smo bili sigurni da ih više nećemo vidjeti, odjednom su preplavili Instagrame i blogove fashionistica. Uočivši u kojem je smjeru krenuo trend, velika dizajnerska imena brzo su se priklonila - Anya Hindmarch svoje, dotad besprijekorno elegantne torbice, odlučija je ukrasiti smajlijima, natipisima i naljepnicama, Marc Jacobs vratio se dizajnu iz dana kada su Kate Moss i Johnny Depp bili par, a sve beauty kuće nabrzinu su pripremile niz tamnih nijansi ruževa koje su se počele prodavati nevjerojatnom brzinom. Čak i androgini trend, koji postaje sve popularniji, svoje porijeklo vuče iz tog perioda - svojevrsni je naklon prvoj generaciji kompjuteraša, neopterećenoj odjećom i modom, koja je prve dane interneta provodila u trenirkama i širokim majicama. Moda kao najbrži način za prilagodbu novim trendovima pokrenula je pravu lavinu - svojom instantnom adaptacijom, očitom kroz sve veći broj stvari koje su trendsetterice počele kopati iz svojih tinejdžerskih godina ukazala je na pravi pokret, čiju je jačinu na početku bilo teško predvidjeti.

Zašto dvijetisućite nisu sposobne iznjedriti nikakav pažnje vrijedan trend?

Iz mode se brzo prelila u ostale umjetnosti - filmski studiji najavili su nova izdanja najvećih hitova iz 90-ih; Jurski park i Terminator dobili su nastavke, a njihov uspjeh u kinima pokazuje kako generacija sadašnjih 30-godišnjaka itekako osjeća nostalgiju za trenutcima iz djetinjstva koje su dugo smatrali nedovoljno kul. Vuk s Wall Streeta, čija se radnja uglavnom događa u tom periodu, bio je apsolutni hit, a televizijske kuće također su skočile u vagon sjećanja - nova sezona serije koja je obilježila 90-e, Dosjea X, iako objektivno ne pretjerano dobrom radnjom, privukla je ne samo stare fanove, već i niz novih gledatelja, koji su, u nedostatku boljeg suvremenog materijala odlučili svoju pop kulturu temeljiti na onoj staroj preko 20 godina. Prijatelji, po mnogima najbolja humoristična serija, također je spremila svoj revival, pokazujući kako glumci nikad nisu prestari za vratiti se u svoje najpoznatije uloge (a možda niti prebogati). Teško je ne zapitati se u čemu je trik - zašto dvijetisućite nisu sposobne iznjedriti nikakav pažnje vrijedan trend, pokret niti kulturu. Sociolozi su se u posljednje vrijeme počeli intenzivnije baviti ovim fenomenom, a njihovo mišljenje pomalo je tužno; smatraju kako su 90-e bile zadnji period kada su ljudi bili slobodni stvarati, zabavljati se i eksperimentirati, baviti se aktivnostima koje je moderan način života, usmjeren na zaradu, u potpunosti zatro. Glazba se danas većinom radi kako bi se dobro prodala - bavite li se slučajno nečim alternativnijim, šanse su da će vas svi veliki izdavači odbiti, te ćete put do potencijalnih fanova morati naći sami, kroz društvene mreže, ionako pretrpane količinom plaćenog materijala. Filmovi postaju mala igrališta za trpanje što većeg broja slavnih imena, a scenariji i režija blockbustera svedeni su na bombardiranje scenama akcije, seksa ili borbi čiji je jedini cilj šokirati gledatelje, dok nezavisna produkcija preživljava na malim filmskim festivalima.

U vrijeme kada nam je sve dostupno, većina ljudi preopterećena je količinom informacija, opinion makera i trendsettera te se u potrazi za nečim dobrim i kvalitetnim vraća u doba kada su bili sigurni u svoje ukuse. Napadni marketing, ali i onaj podli, prikriveni, temeljen na vašim informacijama i praćenju interesa na internetu, doveli su moderne generacije u stanje prezasićenosti i nepovjerenja - teško je pronaći medij, brend ili osobu kojoj današnji kupci doista vjeruju i u čije motive nemaju sumnji. Čak i modne blogerice, čija je prvotna vrijednost bila upravo u tome da iza sebe nisu imale mašineriju koja ih je financirala i gurala svoje proizvode, danas ne samo da potpisuju unosne ugovore sa slavnim modnim i kozmetičkim markama, već i primaju povelike novčane naknade za reklamiranje svega zamislivog - odjeće, restorana, hotela, pa čak i drugih kolega blogera koji se žele proslaviti. Slava kao takva postala je ultimativna vrijednost, a za nju postići nema prevelike cijene: kao u doba Marilyn Monroe, zvijezde se ne pronalaze, već se stvaraju, čemu svjedoči i niz reality celebritija, koji ne samo da su na svojoj izmišljenoj slavi izgradili carstva, već i televizijskim kućama donose nevjerojatne iznose svojim serijalima.

Naomi, Kate, Linda, Christy...

Devedesete su bile sušta suprotnost svemu ovome, a ljudi su, gledano iz ove perspektive, u svemu bili iskreniji - glazbi, modi, umjetnosti, životnim odabirima. Pogledate li modnu scenu, utjecaj 90-ih ne vidi se samo na dizajnerskoj odjeći i načinu šminkanja - supermodeli, klan koji su tada činile Naomi, Kate, Linda, Christy i kolegice, tek je sada dobio adekvatne nasljednike u sviti koja prati Kendall Jenner, Gigi Hadid, Karlie Kloss i Claru Delevingne. Ove djevojke nisu samo platna za plasiranje proizvoda, već prave modne sile - njihove odluke, odjeća i glazba koju slušaju pokreću milijune obožavatelja i obožavateljica diljem svijeta, a iako možda izgledom i građom nisu prikladne za svaki posao, njihova lica reklamiraju sve - od seksi donjeg rublja preko vrhunskog make upa do najluksuznijih brendova poput Chanela, načelno usmjerenih na potpuno različite ciljne skupine.

Tko nije volio Backstreet Boyse?

Najpopularniji bend među tinejdžerima, One Direction, nova je verzija boybendova devedesetih, koji su žarili i palili godinama - Backstreet Boysi, N*Sync, Take That - sve su ovo projekti čija se isplativost više puta pokazala. Čak i najkontroverznija među pop zvijezdama, Lady Gaga, i sama priznaje kako dio inspiracije za svoje kostime i nastupe crpi baš iz tog perioda, a moderna plesna glazba sve češće je zapravo reciklaža hitova i pjesmi iz 90-ih. No, najočitija manifestacija može se vidjeti u uličnoj modi - retro tenisice, poput Reebok Pump modela koji se “napuhivao” stiskanjem narančaste lopte, ili Adidas Gazellica koje su postale kolekcionarski komad, prati novi i uzlet Dr. Martens čizama, pripijenih trikoa, ruksaka i možda najbitnijeg odjevnog predmeta u 90-ima: Calvin Klein traperica i donjeg rublja. I dok je ova generacija odlučila kako će svoju kulturu preuzeti od one dva desetljeća starije, osuvremenjene verzije tadašnjih trendova ipak nas vesele: ako ništa drugo, čini se kako smo kao tinedjžeri bili puno više cool nego što smo ikad mislili.

Preuzeto iz magazina Budi.IN Chic koji možete pronaći na svim kioscima za 22 kune, a na dar dobivate wet n wild kozmetički proizvod.