Želite li čut nešto jezivo? Naravno da želite, a ja sam tu da vam ostvarim želje.

Izbora iz kategorije jezivo imamo na bacanje - Fiskalizacija 2.0, Grenland, cijene u dućanima i shrinkflacija, druženje ministra s osuđivanim nasilnikom koji je, nakon što je divljački pretukao curu, dobio kaznu od tisuću kuna… imamo još puno, ali sve ove jezive priče možete pročitat sami, dovoljno je da imate pristup internetu.

Današnja jeziva priča nije (bila) na internetu, a do mene je došla usmenom predajom - iz daleke Australije, u kojoj trenutno boravi moja prijateljica, što je isto jezivo jer je upravo na plaži, a mi ujutro odleđujemo auto i oporavljamo se od psihičkih posljedica uzrokovanih snijegom.

U Australiji je nekoliko puta godišnje, a tijekom prošlog boravka je imala sablastan razgovor s petnaestogodišnjom rođakinjom - koji nije trebao bit sablastan, ali tako su se posložile stvari.

Krenulo je nedužno, kad je petnaestogodišnjakinju pitala što sluša, odnosno koje su joj pjesme najdraže. Što točno sluša je nebitno i meni i vama, popis najdražih pjesama vjerojatno isto, a odgovor o pjesmama koje najviše voli bi vas, barem ako ste dovoljno stari, trebao zabrinut.

Vjerojatno očekujete da nastavak ide u smjeru pjesama o kurvama i drogama, ali smjer je još gori - ili barem jednako grozan.

Sjećate li se pjesama koje su vama bile najdraže kad ste imali 15? Ja ih se sjećam, a sjećam se i da sam ih uvijek sa sobom nosila na putu do škole - prvo u walkmanu, kasnije u discmanu, a u oba mi je uređaja najčešće društvo pratio Rob Thomas, odnosno grupa Matchbox 20. Svaku sam pjesmu preslušala barem tisuću puta, a albume najdražih izvođača sam dobivala nekoliko puta godišnje - jednom za rođendan, jednom za Božić i možda još jednom ili dvaput tijekom godine, kad sam ih kupovala džeparcem koji sam čuvala za posjet CD-shopu.

I dalje mi stoje na polici, i dalje ih slušam u autu - koji i dalje ima CD-player jer imam old-school auto, s naglaskom na old -  i dalje ih volim kao što sam ih voljela u školskim danima.

Albumi su se u to vrijeme, pogotovo ako si ih imao na kazeti, slušali od početka do kraja, a ako si htio opciju “repeat”, kazetu je trebalo prevrtit i pričekat da pjesma ponovno krene.

Ako me probudite usred noći, neću vam moć odgovorit na puno pitanja, ali uvijek ću moć otpjevat svaku pjesmu koja mi je u to vrijeme bila draga - čak i Tarkana, što nije potvrda dobrog glazbenog ukusa, ali o Tarkanima se ne raspravlja.

“Koja ti je najdraža pjesma?” - kad sam imala 15, nisam morala dugo razmišljat o odgovoru, nisam morala uopće.

“Matchbox 20, Bent” - i danas je u mojih top 5, s čim se vi ne morate složit, to je moja ljubav iz djetinjstva koja ne mora bit vaša.

Petnaestogodišnjakinja u Australiji razmišlja o pitanju - ne dugo, ali treba joj neko vrijeme za odgovor, što nije čudno jer današnji petnaestogodišnjaci na dlanu imaju količinu izbora za koju bi nama, u vrijeme walkmana i discmana, trebao četverosoban stan… ili cijeli stadion ispunjen policama.

Razmislila je, ima potpitanje, stiže jezivi dio.

“Misliš baš CIJELA pjesma?”

Kakva bi bila nego cijela, a moja prijateljica ne zna odgovorit na potpitanje jer je, kao i ja, iz vremena walkmana i discmana.

“Volim ovu pjesmu”, kaže petnaestogodišnjakinja, “ali samo ovaj dio s TikToka.”

Nabraja joj najdraže pjesme, uvijek uz opasku da većinu nikad nije čula u cijelosti, a ako je, i dalje joj je dobar samo dio - dio koji je viralan, dio koji je popularan na TikToku, ostalo je nepotrebna buka.

Većina njenih prijateljica iz razreda glazbu konzumira na isti način - pjesmom se smatra najbolji dio koji nekad traje 10 sekundi, nekad pola minute, a na ostalo ne treba gubit vrijeme. Da je ostatak pjesme vrijedan spomena, bio bi na TikToku, ali nije - s dobrim razlogom.

“Zašto da slušam dijelove koje ne znam?”, pita petnaestogodišnjakinja.

Feel old yet?

Kad bi petnaestogodišnjakinja čula da smo u njenim godinama slušali cijelu kazetu, od početka do kraja, vjerojatno bi se stresla na samu pomisao; kad bi čula da smo nekad kazetu vraćali unatrag koristeći olovku, ne bi se prestala trest danima.

Cijela pjesma? Uvijek, ali to je, očito, zastarjeli trend i gubljenje vremena, barem ako pitamo (neke) nove klince.

Novi klinci, zasad možda samo neki, ali vjerujem da je riječ o rastućem trendu, žele znati sve manje. Opet, ništa čudno, količina ponuđenih informacija je u galopirajućem rastu i od tebe traži da izbaciš maksimalnu količinu stvari koje smatraš gubitkom vremena - što ne bi bilo problematično da se stvarno izbacuju stvari koje ti samo troše vrijeme, ali među prvima su, očito, nastradale pjesme.

Ne glupi TikTok izazovi zbog kojih netko svako malo ozlijedi sebe ili druge - ili ubije sebe ili druge, što je sve češće među ponuđenim opcijama iz rubrike jezivih vijesti.

Ne “unboxing” uradci u kojima se svakodnevno raspakiravaju nove, često urnebesno skupe stvari koje se prezentiraju kao sasvim uobičajena, normalna pojava.

Ne skincare rutina trinaestogodišnjih djevojčica koje na lice stavljaju stvari za koje sam ja prvi put čula s 35 - i koje mi možda trebaju, ali nisu mi trebale u osnovnoj školi.

Od gomile nepotrebne buke koju proizvodi često nepotreban, a sve češće i opasan sadržaj, (neki) novi klinci su odlučili žrtvovat buku koja im trati “najviše” vremena - cijele pjesme, zašto bi se netko toliko razbacivao slobodnim minutama?

Ja sam, a vjerojatno ste i vi, za te minute živjela. Za pristup cijelim pjesmama sam čekala rođendan ili Božić, često i dežurajući pored radija u nadi da ću uspjet snimit onu koju još nemam na kazeti, a kad bih uspjela snimit samo pola, opet sam dežurala dok ju ne bih uspjela snimit od početka. Cijele pjesme su bile moja najvrjednija imovina - i jedini opravdani razlog da, u slučaju da pjesmu koju čekam najave na radiju, tijekom nedjeljnog ručka divljački iskočim iz stolice i otrčim u sobu u kojoj me čekala kazeta za snimanje.

Nisu (neki) novi klinci krivi, njima je borba za pjesmu - cijelu ili pola nje - potpuna nepoznanica u svijetu u kojem im je dostupno sve što požele.

Nama nije bilo, a ja sam, u vrijeme kad sam dežurala ispred radija, sanjala o danu kad ću imat pristup svim albumima koje želim poslušat.

Dan je došao već odavno, a s njim i neplanirana obijest mlađih generacija koje u teoriji imaju sve što požele, a u praksi sve manje strpljenja da u ičemu uživaju.

Cijela pjesma? U 2026.?

Gubitak vremena, kaže petnaestogodišnjakinja iz Australije, a većina njenih prijateljica će se složit - ne shvaćajući da usput gube nešto puno važnije.