U zadnjih desetak dana, na državnoj televiziji dogodile su se dvije situacije koje jasno signaliziraju kako žena u našem društvu, nakon što napuni određene godine, više ne treba niti postojati.

Prva je dobila nogu, i to u kulturnoj emisiji, zato jer je nekome prestara pa je shodno tome i zamijenjena nekom mlađom. Bez obzira što emisiju, koja je rado gledana, već godinama uspješno vodi. Jer naravno, zna se – baš u kulturi je od svega najvažniji fizički izgled.

Druga je pak u svom talk-showu obukla haljinu s dekolteom, koja joj, btw, fenomenalno stoji, ali ju je sutradan u medijima dočekala rafalna paljba moralnih vertikala s jasnom porukom „To za tvoje godine nikako nije primjereno!“ Jer zna se - njena je emisija crkvenog, a ne zabavnog karaktera.

Što me navodi na logički zaključak da kada žene pređe „određene godine“, ili više nije dovoljno lijepa, ili ako ponosno pokazuje svoju ljepotu, tada je svakako - neprimjerena.

U oba slučaja: više ne valja. Jer godine starosti očigledno definiraju njenu vrijednost.

Prije svega, zanima me koji su ti dušobrižnici koji za druge sve najbolje znaju? Koji spremno određuju sustav vrijednosti? Koji nameću svoje mišljenje i stavove uz jasno degradiranje?

Zašto ih smeta elokventna, pametna, britka žena, koja je usput uredna, čista, dotjerana – samo zato jer više nije svibanjski pupoljak? Zašto ona ne može imati svoje mjesto u javnom prostoru? Zašto ih smeta prelijepa, pronicljiva i zabavna žena, koja ponosno pokazuje svoju raskoš, a usput i odlično obavlja svoj posao? Zašto ne može biti i seksi i pametna, a da nije nužno u svojim dvadesetima?

Zašto tebe to uopće smeta? Zapitaj se.

Decidirano tvrdim da ono što te jako smeta, živcira ili iritira,čuči upravo u tebi. Sve što u tebi budi jaku reakciju, upravo je tvoja priča. I tema za suočavanje i rješavanje. Plodno tlo za  preispitivanje, a s time i za tvoj osobni rast.

Možda nisi u životu uspjela pa ti smeta tuđi uspjeh?

Možda sama sebi nisi lijepa, pa te živcira tuđa ljepota?

Možda sama sebi nisi dovoljna, pa ti nikada nijedna neće biti dovoljna?

Kad si OK sa samim sobom, drugi ti nisu prijetnja. Drugi te ne svrbe, ako ti samog sebe ne svrbiš. Stoga, lociraj gdje te svrbi, počeši se, ali druge pusti na miru.

S druge strane, što je s muškarcima?

On se može udebljati, ostarjeti, oćelaviti i sigurno neće biti meta medijskih naslova, a kamoli da će biti zamijenjen nekim mlađim i zgodnijim, po mogućnošću s lavljom grivom.

On može obući što hoće i kad to hoće i nikada ga nitko neće zbog toga razapeti na medijski stup srama. Proći će sasvim neopaženo jer je svima to društveno prihvatljivo.

Jer kod njega komentiramo ono što je REKAO, a kod nje kako je IZGLEDALA.

Takvo je cijelo naše društvo. I ljute me ova dvostruka mjerila.

Mjerila koja te navode na zaključak kako je fizička ljepota kod žene imperativ. Koji je neodrživ kada jednom zakoračiš u svoje pedesete. Jer čim u njih uđeš, automatski se anulira sve što si za svog radnog vijeka postigla, samo zato jer više nisi pupoljak.

Jer kada uđeš u „određene godine“, tada više ne smiješ biti seksi jer si NEPRIMJERENA.

Jer kada uđeš u „određene godine“, tada više nikome nisi ZANIMLJIVA.

Jer kada uđeš u „određene godine“, tada  je za tebe najbolje da si MRTVA?

Što jasno hoće reći da se trebaš bojati starosti.

BOJ SE! BUDI PRESTRAŠENA! SRAMI SE SVOJIH GODINA! Ma najbolje da lažeš o njima! Stisni se! Povuci! Sakrij! Imaš 55 i obukla si kratku suknju? Pokazala dekolte?! Kako te nije sram??? Zatvori se u kuću. Ne diši. Nestani. Ma, bolje da te nema. Zakopaj se živa. Jer draga moja, prošao ti je rok trajanja.

Jer jednom kada ostariš, više NISI DOVOLJNA. I tada postaješ ništa drugo nego ZAMJENJIVA. Bez obzira što si pametna, sposobna i svoja.

Ma nemoj?

Osobno smatram da svaka žena treba imati svoje mjesto u javnom prostoru dok god profesionalno obnaša svoju funkciju i odlično radi svoj posao. Pogotovo ako ima gledanost. I da, to znači da je jednako dobra, a nerijetko i bolja, od svojih muških kolega. Koji sigurno neće biti tako brzo biti zamijenjeni nekim mlađim i zgodnijim.

Ako je uz sve to još i dotjerana i zgodna, tim više je želim gledati na malim ekranima. Jer me njena ljepota ne smeta. Štoviše, njena me pojava istinski veseli. Bez obzira imala ona  trideset ili šezdeset, gledam je jer je K V A L I T E T N A.

A tebi, ako takva smeta, ugasi televizor i idi na Youtube. Sam biraj što ćeš i kada gledati.

Ono što te veseli gledaj, ono što te smeta - ignoriraj. Skrolaj. Šibaj dalje.

Ali ne zaboravi da je starenje zaobišlo samo one koji su mladi umrli.

Pa tako, ako ćeš u životu imati sreće, neće zaobići niti tebe. Stoga, budi čovjek, a ne dušobrižnik s početka ove priče.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva