So no one told you life was gonna be this way…

Ne znam što ste vi očekivali od početka jeseni, ali nismo baš lijepo krenuli. 

Danas je na snazi narančasti meteoalarm, a na snazi je i upozorenje zbog mogućeg potopa u dijelovima Hrvatske. 

U Hrvatskoj su, konkretno u Zagrebu, na snazi bande koje organizirano tuku gay populaciju, na snazi je i banda maloljetnika koja mlati druge maloljetnike, a na snazi je i, ne u Hrvatskoj nego u Ljubuškom, pobuna protiv Severininog koncerta jer nije u redu da netko tko se zalaže za pravo na pobačaj pjeva pred ljudima koji se s tim zalaganjem ne slažu.

U Americi je na snazi val otpuštanja zbog Charlieja Kirka - Jimmy Kimmel je prošli tjedan zaradio suspenziju koja je izazvala val bijesa i otkazivanja pretplate na Disney u čijem je vlasništvu postaja ABC, a ovaj tjedan su ju uklonili, kako kažu, “after thoughtful conversations.” Tako se to valjda kaže kad u par dana izgubiš skoro 4 milijarde dolara. 

Na snazi je tamo i Trumpova nova tvrdnja da paracetamol uzrokuje autizam, a dok to tvrdi, istovremeno ne uspijeva izgovorit “acetaminophen”, a za jučer je bio najavljen, za slučaj da ste propustili, službeni kraj svijeta - koji valjda kasni i možda nas u kasliću dočeka cedulja pa ga možemo podignut u narednih 5 dana. 

U svijetu je generalno na snazi ludilo svih veličina, boja i oblika - jedan od tih oblika ludila su sigurno i božićne dekoracije koje su u prodaji još od kraja kolovoza - a mi ćemo danas, odnosno ja ću, a vi možete sa mnom, probat zaobić ludilo i otić u neki ljepši, prijateljski nastrojeni svijet. 

Tu ćemo.

Prošli tjedan sam posjetila “The Friends Experience” u Londonu, putujuću izložbu koja vas vodi kroz set serije 'Prijatelji', a ovo je mali vodič za sve koji ju imaju na bucket listi - ili samo detaljni izvještaj, što vam je god zgodnije. 

Lokacija je Excel London, izložbeni i konferencijski centar na istoku grada smješten na stanici Custom House - ako imate uobičajeni turistički Oyster card koji pokriva prvu i drugu zonu, morate nešto sitno nadoplatit jer je Custom House u trećoj zoni, ali London već poprilično dugo za javni prijevoz ima opciju plaćanja karticom pa se ne morate previše mučit s logistikom. Ako nemate pojma o čemu pričam - prilikom napuštanja stanice ćete, umjesto Oystera, prislonit bankovnu karticu na automatu za izlaz, a prilikom povratka još jednom da možete uć. To je to - jednostavno, lagano, MOŽEMO!

Ako putujete iz centra, odnosno s Oxford Streeta, trebat će vam otprilike pola sata linijom Elizabeth line, ali tko zna odakle putujete, ja sigurno nemam pojma. U svakom slučaju, London je predivno povezan i vrlo jasan čak i ako presjedate, a jedina potencijalna komplikacija je ulazak u treću zonu - ali to je komplikacija koje smo se već riješili. 

Karta za ulazak na izložbu je između 20 i 32 funte ovisno o terminu koji odaberete, a mi smo odabrali petak u podne - web stranica na kojoj kupujete karte od vas traži da odaberete “slot” jer je broj ljudi u grupi ograničen, ali nas su pustili 45 minuta ranije jer smo, u panici da ne zakasnimo, došli puno prerano. 

Experience traje sat vremena, a prije nego što uđete, ljudi koji skeniraju karte će vam dat “ticket” za fotografiranje - na nekoliko lokacija postoje službeni fotografi kojima ga morate pokazat, a nakon što ga pokažete, napravit će vam sliku koju možete kupit na kraju izložbe. Što vjerojatno nećete napravit jer imate mobitel koji radi sasvim dobre fotke na kojima možete provjerit kako ste ispali, ali svejedno će od vas tražit da vas uslikaju, a vi ćete iz pristojnosti pristat i kasnije se uslikat sami. 

U našoj grupi je bilo desetak ljudi, a kad smo se skupili, odvedeni smo malu prostoriju u kojoj nas je pozdravila iznimno sretna voditeljica iza koje su se na televizoru vrtile scene iz 'Prijatelja' - što je bilo lijepo i simpatično, ali djelovalo je kao da će nas pratit s mikrofonom narednih sat vremena, a to je manje lijepo i simpatično.  

Nije nas pratila, njen posao je samo da lijepo dočeka posjetitelje i objasni im koncept, a nakon par uvodnih riječi, klizna vrata male sobe su otkrila prvu pravu prostoriju - opening credits. 

Naočale imam, za slučaj da vas smetaju, zbog jakog svjetla koje vas čeka u većini glavnih prostorija, pa ako imate osjetljive oči koje škilje već u zoru, nije ih loše imat pri ruci. 

Kod fontane vas čeka fotograf i djeluje kao da ćete morat projurit kroz izložbu i na svakoj lokaciji molit dozvolu da se povremeno uslikate sami, ali sve je zapravo vrlo opušteno. Kad vas uslika službeni fotograf, na kauču se možete zadržat koliko god želite, a moguće je i da možete malo odspavat. 

Grupa se u ovom trenutku prirodno raspada, svatko ide svojim ritmom, nema plana, we don’t even have a PLA.

Do glavnih prostorija vas vode hodnici ispunjeni najpoznatijim citatima i detaljima iz serije, a jedan od najvažnijih hodnika je…

Pismo koje je Rachel napisala ima 18 stranica - front AND back - a vi imate dovoljno vremena da ga detaljno pročitate i probate ne zaspat dok to radite. 

Kad ste gotovi, imate dovoljno informacija da odgovorite na pitanje na koje je morao odgovorit i Ross.

It… does?

Nakon pisma idemo u London. 

Ne samo turistički, nego i na svadbu, a svadbu ne možemo imat bez crkve… mislim, možemo u stvarnom životu, ali za ovu svadbu nam treba oltar. 

I, Ross, take thee, Rachel… tu nema fotografa, što je čudno za jednu svadbu, ali vjerojatno ste s nekim tko će vas rado uslikat - ako niste, u blizini je uvijek netko iz grupe tko će vam sigurno uskočit u pomoć, a vi ćete mu sigurno nekad vratit uslugu. Ovo je zapravo dobro mjesto za zaprosit djevojku koja voli 'Friends' - pod uvjetom da istovremeno ne prezire javne prosidbe. 

Nakon Londona i svadbe idemo u goste kod Joeya i Chandlera.

Odmah u kuhinju, jasno, nemojte da se subotom bezveze kleči po trgovima, a kasnije možete i sjest u La-Z-Boy i odmorit dušu.

Naslon za noge ne možete izbacit kao u seriji, što je šteta, ali valjda bi ljudi prebrzo potrgali fotelju. 

Možete i igrat foosball, to se u ovom stanu podrazumijeva. 

Podrazumijeva se i da jedva čekate otić u bolji stan, a on je, jasno, odmah preko puta.

Čista je kuhinja, naravno, Monica clean, a imate i ljubičasta vrata kroz čiju špijunku možete bacit oko na susjedni stan. 

Imamo i pogled kroz prozor, samo fali ugly naked guy. 

Naravno, nekad treba i izać iz stana, a na putu do Central Perka vas čeka gospođa purica. 

I izjava gospođe Rachel zbog koje je u četvrtoj sezoni izgubila bolji stan.

U Central Perku možete popit kavu, odnosno glumit da pijete kavu…

…a možete i kaznit prolaznike pjesmom Smelly cat, nije kao da ćete ih ikad više vidjet. 

Nakon Central Perka vas čeka pravi kafić u kojem možete popit pravu kavu i malo odmorit…

Možda i nešto pojest, po mogućnosti ovako…

…a ako vam nije do odmora, možete nastavit razgledavanje trgića na kojem stoji Phoebein taksi okružen s još citata. 

Izložba završava fizičkim radom na stubištu, kako i priliči. 

Smijete vikat “pivot, pivoooot!” koliko god želite, nitko vas neće čudno gledat.

Još jedan pogled na Central Perk…

…i možemo ić potrošit novce u Friends gift shop. 

Nama je za sve ovo trebalo vrlo opuštenih 45 minuta - doduše, nismo pročitali cijelo pismo jer da jesmo, možda bi još uvijek spavali na kauču. 

Izložba je dostupna i u New Yorku, Parizu, Sydneyu, São Paulu i uskoro u Las Vegasu, a u Londonu je otvorena do 4.1.2026. - do tad su dostupne karte, ali kasnije će vjerojatno otvorit još datuma… osim ako neće, ali sigurno nekad hoće.  

Ako vam je London već u planu, ubacite ju u raspored, a ako nije, natjerajte nekog da ide s vama - povratnih karata ima za 30-ak eura, što naravno nije finalna cifra i raste kad uračunate transfer s aerodroma, hotel, neizbježni shopping i sve ostale usputne troškove, ali bolje je potrošit novac na London i 'Friends' nego na Dubai fritule koje samo što nisu krenule, a dvije porcije koštaju kao povratna karta. 

Thank you for coming to my Friends talk, javite ako vam trebaju dodatne informacije prije nego što ih zaboravim.