Hodaš s njim godinama, planiraš brak, sanjaš djecu, a možda jednog dana, i unuke. Ulažeš svoje vrijeme. Daješ sebe. Trošiš živce, boriš se, svađaš. Vičeš i stišavaš. Toleriraš i dogovaraš. I tako prođe neko vrijeme, godina ili možda osam, i odjednom GOTOVO. Piši kući propalo. 

Ili možda sve ovo PLUS vjenčanje u crkvi ili kod matičara. I svadba od samo 565 uzvanika i uplakana baba (od sriće, naravno) jer si se konačno udala. I onda uskoro i  dvoje djece, prvi dan vrtića pa škole, pa prva menstruacija i oni grozni prištići. I vi sve to zajedno gledate i proživljavate, ali se ipak nekako udaljavate. I sve češće spavate nezagrljeni, dupetima okrenuti. A poljubac prije spavanja ne da je past tense, već pluskvamperfekt.

Svi dobro znamo da razlog za prekid ili razvod ne mora nužno biti treća osoba. Iako bi slobodno rekla da je tada prekid  gorak, ali je nekako i lagan, jer barem znaš da mu nema povratka. Premda postoje osobe koje bi nevjeru bez problema oprostile, no ja ne spadam u tu kategoriju. Ni pod razno. Iako "nikad ne reci nikad", stoga mi je bolje da smjesta zašutim po ovom pitanju.

Ili ste se možda jedno drugog zasitili. Možda je nestalo strasti, a obje ste lijeni, tromi i nemotivirani da biste se s mjesta pomakli. Pa ste jednostavno digli ruke i odustali. Možda si ti odrasla, a on je ostao isti. Ili vice versa. Možda niste kompatibilni, niti ste to ikada i bili, ali ste to tek sada shvatili. A možda su ipak u šumi. Bilo kako bilo, gotovo je. 

I što sad s tim?

Mislim da prije svega ne bi smjela razmišljati kako si izgubila najbolje godine, jer sigurno si nešto naučila ili dobila. Naučila si kako živjeti s nekim i dijeliti svakodnevicu. Dobila si životno iskustvo i možda spoznala kako sve to ipak nije tvoja priča i da ti je daleko bolje kad si solo igračica. Ali, boli, znam. Boli ko sam vrag. Tijelo se grči, želudac se stišće, srce se lomi. Jer prekid je i fizička bol. Jednom sam negdje pročitala da boli jednako kao kad se narkoman skida s heroina. Ne bi išla toliko daleko, ali mislim da je usporedba donekle opravdana. Pogotovo ako si ga baš onako jako i predano voljela. 

No, u svakom slučaju, život ide dalje, pa moraš i ti. Stoga, koji bi bili nužni koraci? 

IZBACI EMOCIJE. Plači, ženo. Ma isplači dušu. Vrišti. Lomi. Divljaj. Urlaj. Uzmi vremena koliko god ti treba. Kako Severina pjeva u onoj poznatoj "Al' odbolovat ću te ja, s čašom tuge u rukama…" Stoga, neka boli, jer i treba te boljeti. I sigurno je mudrije s boli se suočiti, nego je gurati pod tepih. I praviti se da si dobro. Jer nisi. Budi ljuta, budi tužna, budi bijesna, budi luda. Ali budi svoja. I samoj sebi dosljedna. 

NE SLUŠAJ NIKOGA. Ljudi obično žele dobro, ali ne zaboravi da oni ne znaju kako je tebi iznutra. I onda obično krenu sa savjetima što bi bilo za tebe najbolje. Od toga: vrati mu se pa i dalje se volite…. nemoj mu se vratiti, nije on za tebe… Pa sve do one slavne klin se klinom izbija… Za Boga miloga, ne slušaj nikoga! Put u pakao popločan je dobrim namjerama - sjeti se.

PODSJETI SE. Pregledaj one zajedničke fotografije, i sto puta zaredom ako treba. Da, onu na kojoj ste vas dvoje s onim glupim šeširima u rižinim poljima i onu kišnu na kojoj se ljubite ispred Eiffelovog ili se krivite ispod osunčanog Pisinog tornja. Znam da zvuči krajnje mazohistički, ali ovo je potrebno da se oprostiš. Da te opet prožme ona ugoda, ljepota i toplina, zbog koje si uostalom i s njim bila. Da se prisjetiš zbog čega si ga toliko jako voljela. I onda odluči. Hoćeš li te fotografije spremiti ispod kreveta i zadržati ih u svom srcu kao lijepu uspomenu ili ćeš ih baciti u koš za smeće i poslati u lijepu materinu. Ovo će ovisiti o razlogu prekida, ali to sada nije tema. 

PRIČAJ. Komuniciraj. Gnjavi svoje najbliže. Rodbinu, prijatelje, susjede. U koga god imaš povjerenja. Vrti jednu te istu spiku. Ponavljaj jedne te iste monologe, budi dosadna kao papiga. Sve dok ona jedna prija koja ima muda, ne lupi šakom o stol i kaže "DOSTA! Sad si već, sestro slatka, naporna!" A ti je ovog puta za promjenu - poslušaj.

POGLEDAJ SE. Stani ispred ogledala i konačno se pogledaj. Odozdo prema dolje, pa odozdo prema gore. Da, to si ti. Ta s oronulim crnim podočnjacima. Izgriženim borama od isplakanih suza. Pojedenim noktima od malih milijun živčanih slomova. Nerijetko i vidno mršavija. Ili možda deblja, ovisno o tome kako se nosiš s emocijama. Pogledaj se, još jednom. Ali bez kritiziranja. Budi blaga prema sebi. I konačno si u bradu prišapni  "Vrijeme je…" A ako se i dalje ne čuješ, zvekni si šamarčinu ili dvadeset i dvije, jer je krajnje vrijeme za promjene.

POČASTI SE. Kaže se da žena nakon prekida prvo ode na frizuru. Napravi šiške ili se obrij na nulericu. Što god te veseli. Počasti se masažom, odi na manikuru, kupi nove šuze, ma ustvari, kupi na karticu onu preskupu haljinu iz izloga za koju nemaš para. Počasti se. Ugodi si. Razmazi se. Plakat ćeš kasnije, kad kartica sjedne. No to sada neka te ne brine.

POKRENI SE. Diži dobre hormone u tijelu: treniraj, šeći, isteži se. Pomakni dupe. Izlazi i pleši. Flertuj. Ljubi se. Ali nipošto ne ulazi u nove veze. Zašto? Zato jer si još uvijek s*ebana. I vjeruj mi, nisi spremna. I nije fer da iskoristiš neko dobro srce samo da bi nahranila svoj ego. Rebound nije rješenje. Budi solo neko vrijeme. Dobro će ti doći da se prisjetiš tko si i što si. I kada konačno sebi dođeš, tek tada spremno u nove ljubavne pobjede.

PRIHVATI. Nakon što su se konačno emocije smirile, pokušaj trezveno razumjeti zašto je gotovo i prihvati to. Ne analiziraj previše, ali racionaliziraj činjenično stanje i svaki put kad ti dođe da napraviš sranje (čitaj: nazvati Bivšeg u supijanom ili poslati poruku u prepijanom stanju), zastani. Sjeti se: da je valjalo, trajalo bi. Ne boj se da ćeš vječno ostati solo, s pet mačaka okružena, a ako i ostaneš , pa što ima veze – bolje biti s mačkom, nego s budalom.

ZAHVALI.  Zahvali Bogu, Svemiru, Životu - jer je gotovo! S razlogom je bilo i s razlogom je završilo. Vjeruj da uvijek dolazi bolje. I svaki put kada posumnjaš da Život ne radi za tebe, sjeti se da se sve slaže, samo i isključivo, za tvoju najvišu korist. Vjeruj u to, koliko god trenutno bila slijepa ili možda nespremna vidjeti da je sve upravo onako kako i treba biti.

OTVORI SE. Ne zatvaraj se u kuću i ono daleko važnije - ne zatvaraj svoje srce. Svaka veza je rizik. Uvijek netko može biti povrijeđen. Ti ili on. On ili ti. Može, ali ne mora. Ali to ne znači da ne trebaš riskirati. Jer tko zna, možda je upravo taj sljedeći, onaj pravi. Uz kojeg ćeš konačno biti svoja, sretna i ispunjena. I paralelno zahvalna jer si onoga od prije zauvijek izgubila.