Znate onaj osjećaj kad gledate film ili seriju, pa se dogodi nešto na što okrenete očima jer je glupo, nemoguće, pretjerano i nikad se ne bi dogodilo u stvarnom životu? Tipa kad u Dawson’s creeku srednjoškolce glume ljudi koji imaju 35, ili kad se ženi na vratima neočekivano pojavi čovjek iz snova, a ona taman ima svježe obrijane noge i spareni donji veš, ili kad svaka CIA ili FBI agentica na posao dolazi u štiklama i onda trči za teroristom kao da je to najnormalnija stvar na svijetu… e točno to je Hrvatska, samo što se ovo naše glupo, nemoguće i pretjerano nitko ne bi usudio stavit u seriju koja nije sci-fi. 

Imamo premijera koji na 42 kune za HGK reagira kao Paris HIlton, sa “stop being poor”, rektora koji seksualnog predatora nagrađuje počasnom titulom, Keruma koji se ne boji na televiziji ispričat kako se “normalno” namještaju natječaji, lika iz HGK koji za svoja primanja od 56 tisuća kuna kaže “možda to se nekom čini puno” (meni se čini kao 112 tisuća boca), prstohvat likova koji u 2021. skupljaju potpise da žena ne smije sama odlučivat što će sa svojim tijelom (možda da i njima damo počasnu titulu), šačicu krezubih mozgova koji će za silovanje prije okrivit retrogradni Merkur nego professora emeritusa - pardon, htjela sam napisat silovatelja ali dogodio se autocorRektor, čovjeka kojem zbog otvaranja teretane uz 30000 kuna kazne prijeti i 2 godine zatvora (da je bar usput pokosio par Talijana gliserom, možda bi se pronašle olakotne okolnosti), kafiće koji ne smiju radit kavu ali pekare smiju, teretane koje se ne smiju otvorit zbog potencijalnog širenja zaraze dok u toplicama svi smiju gologuzi sjedit jedni pored drugih, plus, imamo i čovjeka koji je ubio četvero ljudi, pa sebe, a rijetko tko se na njega uspije jako naljutit jer je rijetko tko ostao neošamaren hrapavim dlanom hrvatske korupcije. E da, još jedna stvar, na Facebooku sve jače divlja hrvatska inačica grupe “Birds aren’t real” i zabranjen je pristup svim ljudima koji se prezivaju Golub, Ptičar, Kokot i slično jer ih se smatra špijunima, I shit you not. 

I to sve je samo prošlotjedni rezime - skup bolesnih priča koje su prebizarne čak i za korejske filmove, ali nisu ništa neuobičajeno za “previously on Croatian horror story.”

Fale mi dani kad je doktor Pernar Cevitaminović bio najbizarnija pojava na sceni, to želim reć. 

Fale mi i dani kad je siječanj bio rezerviran za priče o hladnoći, dijetama i novogodišnjim odlukama, a početak veljače za Valentinovo - i komentare da je Valentinovo glupo i nepotrebno.

Za točno 11 dana je btw, taj “glupi i nepotrebni” dan posvećen ljubavi, cvijeću i poklonima, što znači da je službeno počeo period kad nije pristojno prekinut odnos sa curom/dečkom/mužem/vrećicom čipsa.

Službeno je počeo i period kad 90 posto žena govori da ne želi nikakav poklon ni znak pažnje, što u minimalno 80 posto slučajeva znači da ga zapravo želi - ovo je ujedno i jedini primjer kad žena koja kaže “ne želim ništa” to nužno ne misli, za slučaj da se netko ponadao rektorovoj nagradi. 

Počeo je i period kad u moj inbox stižu apeli muškaraca koji me mole da napišem vodič “što kupiti ženi za Valentinovo”, što uvijek preskočim iz jednog jednostavnog razloga - jer ne znam. 

Nemam pojma. 

Znam što NE poklonit ženi za Valentinovo. Ovo tu.

Ili ovo.

To je, btw, komentar na moju prošlotjednu kolumnu o tome zašto žene “kasne” s prijavom seksualnog uznemiravanja. 

Nemam vodič jer nemam pojma što žene žele za Valentinovo - znam što JA želim za Valentinovo, ali ja sam jedna od onih užasnih žena koje namjerno ne žele reć što žele, nego očekuju da se to ZNA i OSJEĆA, a zapravo potajno jedva čekam da to ne dobijem zato da mogu prigovarat jer se to “trebalo znat i osjećat.” Iako zapravo stvarno ne želim ništa. Ali istovremeno i želim. (Welcome to Hell).

Prije nego što se netko naljuti na mene i poželi mi javit da sam odvratna - znam, upravo sam detaljno objasnila da jesam, odite se derat na Keruma ili nekog drugog tko vam radi veću štetu.

Nemam vodič za idealne poklone za Valentinovo jer je svaka žena drugačija, ali imam vodič za male znakove pažnje koje želi svaka žena, a rijetko koja u kolekciji ima sve s popisa. 

Jedanaest dana do Valentinova, jedanaest “znakova pažnje” koji su idealni za svaku ženu.

1. Iste pare za isti posao

Da je Hrvatska gospodarska komora muškog roda, članarina bi bila minimalno 20 posto veća, što je glupa usporedba, ali glupo je i da sam ja za isti posao bila plaćena 50 posto manje od svog muškog kolege jer se znalo da šef jednostavno preferira muške zaposlenike. Ako već postoji razlika u plaći, trebala bi bit u korist žene zbog svih tampona koje kupimo tijekom života. “Šta se nisi pobunila?” Jesam, što me dovodi do još jednog poklona.

2. Da PMS prestane bit primarno obrazloženje za žensko nezadovoljstvo

Kad sam se napokon pobunila zbog 50 posto manje plaće od kolege koji je, između ostalog, redovito uspijevao ZASPAT na smjenu koja je počinjala u 2 popodne, uz “slobodno daj otkaz ako ti se ne sviđa” sam od nadređenog dobila i pitanje jesam li u PMS-u. Od znakova pažnje za Valentinovo bi bilo lijepo da ukinemo PMS kao prvo logično objašnjenje za žensko nezadovoljstvo. Nisam nezadovoljna manjom plaćom jer mi se bliži menga, nezadovoljna sam jer mi je šef kreten u svakoj fazi ciklusa.

3. Da stvari prestanu koštat više jer su “ženske”

Žilet od roze plastike je skuplji od istog žileta od plave plastike, što načelno nije veliki problem jer samo možeš kupit onaj “muški” i uštedit novac potreban za sponzoriranje Hrvatske gospodarske komore - problem je što i ostali istovjetni kozmetički proizvodi često koštaju više u ženskoj verziji (oko 13 posto, kažu statistike), a prosječnoj ženi se ne da prat s gelom 8u1 s mirisom “ledena pećina.”

4. Da se muškarcima prestane čestitat kad rade kućanske poslove

Žena koja kuha, čisti, pere i brine o djetetu je “samo normalna žena koja radi svoj posao” - muškarcu se dodjeljuje status heroja koji volonterski POMAŽE oko kuhanja, čišćenja i vlastitog djeteta. Ne u modernim kućanstvima, naravno, ali Hrvatska i “moderno” nisu nužno jednojajčani blizanci. 

5. Da se za loše vozače prestane govorit da voze “kao žena”

Statistički gledano, muškarci izazivaju više nesreća sa smrtnim posljedicama, plus, kad ste se zadnji put izgubili putem jer žena nije htjela uključit GPS ili tražit upute? Politički korektnije je reć “voziš kao Horvatinčić.”

6. Da se ženama dopusti da NE žele bit majke 

Bez da ih se smatra čudnima, sebičnima i ostali deserti s interneta. “Ali djeca su kruna života” - nope, djeca su drago kamenje na kruni života, a svaka žena si smije odabrat kakvu krunu želi. U ovaj buketić lijepo paše i cvijet “neudana žena nije nužno neispunjena”, a kad već dodajemo cvijeće, možemo stavit i “žene koje ne vole kuhat nisu roba s greškom.”

7. Da se u reklamama za deterdžent za suđe pojavljuju i muškarci

Ne kao neupućeni promatrači koji sa strane piju sok dok žena proživljava katarzu jer je NAPOKON pronašla nešto što učinkovito uklanja tvrdokorne mrlje, nego s rukama u sudoperu. E i još besplatni jedan znak pažnje - da prva reakcija na nered u kući ne bude “ona je loša domaćica”, a “on jadan živi u neredu.”

8. Da brak nije dvostruki standard

Lista “najpoželjnijh neženja” zvuči svečano i glamurozno - ženski ekvivalent baš i ne. Neoženjenog muškarca se voli pohvalit jer je “slobodnog duha i ne pristaje na kompromise, kao ni George Clooney” - neudanu ženu se pita zašto se jadna nije uspjela snać, što s njom nije u redu i je li sigurna da nije preizbirljiva.

9. Da izraz “ambiciozna” prestane zvučat prljavo

“Mlad i ambiciozan” zvuči pohvalno, “mlada i ambiciozna” se iz nekog razloga često izgovara s prizvukom oralnog seksa. Tako to barem izgovaraju ljudi koji vjeruju da iza svakog uspješnog muškarca stoji puno faktora, a iza uspješne žene - ku*ac. Zato profesori misle da smiju dirat studentice i da im nitko neće prigovorit.

10. Da se prestane govorit da nešto nije damski

“Nije damski da psuješ”, “nije damski da piješ iz boce”, “nije damski da se ovako oblačiš”, “nije damski da ovako sjediš” - pritom se rijetko tko sjeti nabrojat sve stvari iz kategorije “nije džentlmenski.” Tipa, diranje žena koje nisu htjele bit dirane i slični akademski sportovi.

11. Da nam se po defaultu vjeruje kad nekog prijavimo

Bez da nas se prvo pita što smo imale na sebi, jesmo li bile dovoljno jasne kad smo vikale NE i zašto smo hodale same po mraku. Da nas se ne pita zašto nas je netko silovao ili prebio, dok se zlostavljaču poklanja set nepresušnih olakotnih okolnosti (i rektorova nagrada). I da se ljudima koji govore “pa šta je očekivala tako oskudno odjevena” zabrani pristup plažama. E i još jedna sitnica za kraj - da se “prebio sam ženu” bude veći prijestup od “otvorio sam teretanu kad nisam smio.

Jedanaest dana do Valentinova, jedanaest znakova pažnje koje svaka žena cijeni, a rijetko koja ih može skupit sve - i barem pola njih se trenutno ne dostavlja u Hrvatsku jer nema dovoljno interesa.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva