Nevjerojatno je, sigurno ćete se složit, da se u tjednu u kojem smo imali Coldplay incident i prizor Maje Šuput koja na jahti ljubi Gospodina savršenog i dalje najviše pisalo o Vlatki Pokos.

Znam, vi ionako ništa od toga ne čitate, ja isto čitam samo o temama koje se tiču astrofizike i Mozarta, ali svejedno ne možemo pobjeć od činjenice da je Vlatka Pokos ovih dana s trona skinula i Maju i Šimu i Coldplay, pa čak i Thompsona.

Za slučaj da ste propustili, gospođa Pokos je prošli tjedan u medijima završila zbog nemile situacije u jednom splitskom kafiću u kojem je iz principa vratila bočicu vode od 5 eura, a na Instagramu se požalila na “krkansko” ponašanje vlasnika koji joj je predložio da šuti jer ionako nikad ništa ne plaća sama. Usput je u smjesu za pitu od prigovora dodala i “500 tisuća maloumnih idiota će urlikati fašistički pozdrav, ali se ne znaju izboriti za vlastita elementarna ljudska prava” - misleći pritom na Hrvate koji ne glasaju.

Čekajte, vjerojatno vam je sad već teško, evo malo Lacrimose iz Mozartovog Rekvijema da vas centrira.

Lacrimosa dies illa
Qua resurget ex favilla
Judicandus homo reus

All better? Odlično.

Vlatku Pokos se - neću pisat samo “Vlatka” jer se ne znamo, a to je već zamjerila vlasniku kafića - po običaju napalo, vrijeđalo i omalovažavalo, brojale su se cipele, torbe i haljine, ali na to smo već dovoljno navikli pa jedva i upada u oči.

Ono što je upalo u oči - a uskoro će upast i na sud - je objava njene bivše prijateljice koja je, valjda isto iz principa, odlučila podijeliti svoje nemilo iskustvo s prijateljicom koja to (valjda) više nije.

Pa kaže (uz priloženu fotografiju):

“Voda od pet eura je skupa kad se plaća iz vlastitog novčanika, a kad je pored nje muškarac zaštitnik, onda je cijena vode nepoznanica. Fotografija iz priloga je stara par godina, mjesto radnje restoran Takenoko, za stolom su tri prijateljice, od kojih jedna ima rođendan.” (Vlatka Pokos ima rođendan, jasno). “Ako mislite da je večeru platila slavljenica, u krivu ste. Večeru smo platile nas dvije, jer slavljenica nikada nema novaca u novčaniku. Naša slavljenica je cijeli život u nekom dugu. Dok sam bila puno mlađa i naivna, dala sam joj svoju Diners karticu na koju je kupila YSL torbu od 2000 eura, koju je otplaćivala osam godina.”

Opet vam je teško, jel da? Možda pomogne Carl Orff.

O Fortuna
velut luna
statu variabilis

Vlatka (Pokos) je ispravila netočan navod uz input da večeru nije platila ni njena prijateljica, nego njezin imućni suprug, usput je prijavila i da je sama platila ručak koji je pojela dan nakon online incidenta - i najavila tužbu, što je možda loša vijest i za nju i za bivšu prijateljicu, ali odlična vijest za nas jer… besplatna zabava, a i da Maja Šuput malo odmori.

Nema više pravih godišnjih doba, kažu ljudi, sve se poremetilo, a poremetila se očito i sezona kiselih krastavaca umjesto koje imamo mali hrvatski Bridgerton… ili mali Krim team 2, što god vam je draže.

O tome tko laže, a tko govori istinu ne znam pisat jer, vjerojatno kao ni vi, nemam pojma što se događalo, kako se događalo, kome se događalo i za čije novce.

O tome što mislim o Vlatki Pokos znam pisat, a mislim da je Vlatka Pokos, kad se sve zbroji, oduzme i stavi na papir - zapostavljeno nacionalno blago.

Zaboravila sam vas oporavit nekom kvalitetnom skladbom, evo jedne koja savršeno paše:

Imao si
Nisi znao
Kako sjaji dijamant.

That’s right, Vjekoslava Amadeus Huljić.

Vlatka Pokos je dijamant čiji sjaj mnogi ne znaju prepoznat, a ja ću vam na ovu odvratno vruću srijedu pomoć da to osvijestite.

Tko nam je kao narodu dao toliko darova koliko nam je dala jedna Vlatka Pokos?

Imali smo Sedmu noć u kojoj je bila lijepa, elokventna voditeljica u prekrasnim haljinama.

Dobili smo i “Na modrom nebu iznad Zagreba”, što je jedan od najvećih hrvatskih glazbenih darova, a onda smo dobili i već dugo živim ja bez tvojih mirisa “Metak” i “Ja ne tražim ništa” (ou-ou).

Darove smo dobili i u emisiji Dan iz snova (daruje vam Nova) - ili ste već zaboravili na emisiju u kojoj su ljudi u jednom danu trebali potrošiti milijun kuna? Eto, sad ste se sjetili.

Dar smo dobili i na izboru za Miss Hrvatske u vidu crne haljine s dubokim dekolteom - koja je rezultirala otkazom na HRT-u - a dobili smo i dar zvan “shopping je najbolja terapija” na plakatu na kojem je, sigurno se sjećate, pozirala gola s torbicom koja prekriva ono što inače prekriva grudnjak.

Dobili smo i vezu s Dikanom, vjenčanje s Dikanom, razvod od Dikana i Dikanovo bacanje prstena na nacionalnoj televiziji - što je ružno, ali nije naše ružno i dobili smo.

Dobili smo selidbu u Kanadu uz obećanje “I will not be back”, dobili smo i povratak, novi posao u Splitu i relativno brzi odlazak u Irsku.

Ples sa zvijezdama smo isto dobili, doduše samo na kratko, a dobili smo ranije i pokušaj prijavljivanja na Doru koji nije prošao, uz obrazloženje: “Marija Nemčić me osobno šikanira.”

Dobili smo i razne osvrte na život i rad u Hrvatskoj.

“Ja u Hrvatskoj nemam konkurencije što se tiče vođenja glamuroznih projekata. Neke voditeljice ne bi mogle biti ni hostese.”

“Ja sam na neki način prerasla Hrvatsku.”

“Mala lekcija o glamuru i prezentnosti na sceni… za scenu si rođen… ili nisi.”

Dobili smo i osvrte na influencere - u aoristu, no less.

“Bacih oko na neke od njih i ostadoh preneražena količinom budalaština, psovki i jeftine patetike! Doista, strašno! Neke od tih maloumnih spodoba raspravljaju i o vrlo ozbiljnom temama, poput abortusa!” 

I još malo.

"Imam potrebu uključiti se u raspravu o tzv. influencerima, o kojima, odmah ću to jasno reći, mislim sve najgore iz nekoliko razloga. Poštujem ljude koji imaju talent, iskustvo i znanje koje mogu podijeliti sa svijetom pa pritom nešto i zaraditi, zašto ne? Međutim, influenceri su uglavnom ljudi koji ne posjeduju nijednu navedenu kvalitetu. Koncept u kojem si netko, počesto vrlo mlad, neobrazovan i bez iskustva, umišlja da kroz život treba prolaziti i 'uspjeti' poput bijednog parazita je bolestan. Za većinu tih 'velevažnih osoba' ne bismo nikad čuli, da povremeno ne završe u medijima.”

Sad će netko zločest reć da ti ne treba talent da se skineš za plakat, a ja si idem napravit kavu dok netko zločest to govori. Netko drugi jednako zločest će možda reć da svatko ima pravo sponzorirat vlastitu financijsku slobodu na način na koji mu to odgovara, ali ja to neću čut jer već radim kavu u drugoj prostoriji.

I možda najmanje važno, ali svejedno predivno - dobili smo naslove “Prekinuli Vlatka Pokos i Većeslav Holjevac”, što nije predivno zbog prekida jer se ne veselimo tuđoj nevolji, nego zato što nismo ni sanjali da ćemo čitat o nečijoj vezi s čovjekom koji se zove kao avenija.

Pauza za Schuberta.

In einem Bächlein helle,
Da schoß in froher Eil
Die launische Forelle
Vorüber wie ein Pfeil.

Ovo je, btw, pjesma “Die Forelle” koja mnogima od nas svira kad veš mašina završi program, što ja možda ne bih smjela znat kao neobrazovana, maloumna influencerska spodoba, ali Guglala sam u gužvi na aveniji Većeslava Holjevca. (Nisam, naučila me mama, isto kao i Mozartov Rekvijem i Carmina Buranu).

Vama se možda čini da o Vlatki Pokos ne mislim ništa dobro - možda i sve najgore - i da je ovaj popis darova sarkastičnog, posprdnog i omalovažavajućeg karaktera, ali nije.

Vlatka Pokos je - kao što je i sama dovoljno puta naglasila - lijepa, pametna i sposobna žena koju bi u nekoj drugoj državi sasvim sigurno cijenili više nego što su ju cijenili u Hrvatskoj.

Možda nije najmudrija kad je u pitanju komunikacija s javnosti putem društvenih mreža i vjerojatno bi bilo pametnije da za svaki drugi neuspjeh objašnjenje ne pronalazi u ideji koja, često uz vještu pomoć medija, zvuči kao “profesorica iz fizike ima pik na mene”, ali opet, u nekim drugim zemljama bi možda samo imala ugled osobe bez dlake na jeziku koja se ne boji izgovorit svoju, a često i tuđu istinu.

Boca vode od 5 eura STVARNO je preskupa i može bit neopravdano skupa čak i osobi sa Saint Laurent torbom (plaćenom na rate ili odjednom), Hrvati STVARNO slabo glasaju i još se slabije bore za sebe, Hrvatska je u odnosu na Kanadu STVARNO otužna, talent i rad se kod nas STVARNO teško bore protiv pogodovanja, uhljebljivanja i nepotizma, a neke voditeljice STVARNO ne bi mogle biti ni hostese.

Vlatka Pokos većinu vremena ne govori ništa netočno, ništa što većina nas već nije izgovorila na kavi s prijateljima - nije čak ni po pitanju influencera skroz pogriješila, samo je 88 posto u krivu - ali sve je većinu vremena krivo intonirano i iz “krivih usta”, što internet ne oprašta.

“Kog briga što ona ima za reć, udala se za bogatog, starijeg muškarca.”

“Voli skupe torbe, ali eno kaže ex-prija da jednu otplaćuje osam godina.”

“Voli živjet iznad svojih mogućnosti i glumit da je penthouse, a zapravo je suteren.”

Veliki su to i neoprostivi grijesi, isti oni koji su primjenjivi na svakog drugog susjeda s kojim dijelimo stubište, a nekad i na nas.

Grad je prepun torbi plaćenih na rate (ili u kešu na istanbulskom Bazaaru) obješenih na ramenima žena koje bi se rado bogato udale - iz ljubavi prema čovjeku ili novcu, not our business - a prepun je i muškaraca koji kupuju atraktivne aute iako si ih ne mogu priuštit i svih ostalih vizualnih penthouseova koji su u financijskoj naravi suteren.

Ako isto vrijedi i za Vlatku Pokos, što ja ne znam jer nemam uvid u njene osobne račune, to i dalje ne znači da su stvari koje govori po defaultu netočne - krivo intonirane možda jesu, preagresivne za moj ukus sigurno, ali nužno netočne nisu.

To što MI - vi i ja, jel - na njene izjave reagiramo pitanjem “zašto opet, brate Vlatka, što ti to treba” ne znači da ih ne smije dijelit.

Vlatka Pokos smije što hoće, a iako se u zadnje vrijeme čini da joj se svaki pokušaj vrati duplim šamarom, nitko ne može poreć da je riječ o osobi koja prije svega ima muda - što možda nije damski odabir riječi, ali nije ni damski reć da su ljudi maloumne spodobe pa dame nekad ipak posegnu za tom opcijom.

Vlatka Pokos smije što hoće, što joj je vjerojatno kroz život oduzelo puno prilika, donijelo puno neprilika i nekad učinilo personom non grata, ali barem nije persona non muda. Znam da je ovo treš, izvinite, presjeći ćemo Beethovenom (odnosno Schillerom, you uneducated fools).

Freude, schöner Götterfunken
Tochter aus Elysium
Wir betreten feuertrunken
Himmlische, dein Heiligtum!

Vlatka Pokos smije što hoće, traži najbolje za sebe i ne ispričava se zbog toga - što je nama možda smiješno ili tužno ili “jao JA to nikad ne bih tako” - ali Vlatka Pokos ne živi za nas, nego za sebe.

“I za tuđe pare!” - pojma nemam, none of my business dok god nisu iz državnog proračuna, ali čini mi se da se zapravo cijeli život bori za priliku da radi… za svoje pare.

I može nam bit iritantna svojom pojavom i izjavama, ali to ne znači da je uvijek u krivu - Vlatka Pokos je osoba s idealima, željama i pozdravima koji možda nisu uvijek u kategoriji realnog i izvedivog, a nekad i graniče sa suludim, ali nitko ne može reć da se ne bori.

Možda nije jednostavna, možda je i teške naravi, možda stvarno nikad ne nosi novčanik i možda nije idealna prijateljica, a čak i ako sve ovo stoji - so fucking what? U životu se jedino mora umrijet i platit HRT-ovu pristojbu, porezi su koliko čujem samo sugestija, a svatko valjda sam može odabrat hoće li ili neće prijateljevat i jest večeru s nekim - i posuđivat novac za torbe.

I iako je internet pun ljudi koji tvrde da bi bilo bolje da ju što manje čujemo i vidimo, ja mislim da bismo ju trebali čut i vidjet što češće.

Hear me out, čujte me van.

Zabavna je - nemojte lagat da vas barem malo ne zabavlja, smijete i dalje istovremeno voljet Mozarta.

Privlači pozornost - nema prostorije s Vlatkom Pokos u kojoj ljudi barem poskrivećki ne bace oko.

Elokventna je, dobro izgleda i ne šuti kad ju nešto muči - da smo pametni, što nismo, netko bi joj dao sat vremena tjedno na televiziji i samo ju pustio da priča… ili pjeva, daj Bože sreće i zdravlja.

Urbi et Diorbi with Vlatka Pokos, MOLIM VAS omogućite nam - zaslužila je jer sigurno ima puno više za ponudit nego što joj se priznalo i dozvolilo, a zaslužili smo i mi.

Win-win, give us the precious.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva