U vrijeme fake newsa morate pažljivo odabrati kome vjerovati, sad je to bitnije nego ikad
Nikad u životu nisam toliko gledala televiziju u točno određeno vrijeme koliko je gledam otkad je počeo život u doba korone. Svako jutro u 9.00h , skupimo se ispred Tv-a, moja mama (rizična skupina), muž i ja (nadajmo se još uvijek nerizična skupina ) i naše tri djevojčice (kako se za sad čini, djeca nisu meta ovog virusa). Iako njih tri uglavnom u ovoj izolaciji ne prestaju skakat i vrištat, što zbog veselja što zbog toga što smo već peti tjedan doma (prije ovoga imali smo kozice), u tom trenutku kao da i one shvaćaju ozbiljnost situacije i puste nas da u miru odgledamo još jednu press konferenciju Stožera za civilnu zaštitu. Kad se pojavi prof. Markotić moja mama obavezno dodatno utiša sve oko sebe: „Tiho, tiho, sad će ona fina gospođa.“ Kad se pojavi ministar Beroš i s blagim i staloženim glasom kojim bi valjda smirio i lavove, kaže koliko imamo oboljelih i kakav je život korone u Hrvatskoj, ja svaki put odahnem.
Ne želim ni pomisliti kako bi to izgledalo da je netko drugi na njihovim pozicijama. Netko manje stručan. Netko kome ne možemo vjerovati. Primjećujem da nisam jedina koja hvali komunikaciju i učinkovitost Stožera dosad, tim više me u očaj bacaju sve one sulude lančane poruke koje danima primam u aplikacijama za komunikaciju ili čitam na društvenim mrežama. Znate o čemu govorim? Sigurno ste primili barem jednu poruku u kojoj bratić Plenkovićevog rođaka zna vozača ministra zdravstva pa vam javlja prije svih da se od sutra zatvaraju granice. Ili možda onu u kojoj vas tajno obavještavaju da će u trgovinama nestati toalet papira pa vam preporučuju da što prije nakupujete sve što postoji. I sama sam dobila niz istih poruka u više whatsapp grupa u kojima sudjelujem. Prvo sam se smijala a onda mi je naglo pozlilo kad sam shvatila da neki ozbiljni ljudi u čiji sam zdrav razum bila uvjerena podliježu najglupljim i najjeftinijim lažnim vijestima. U posljednji tjedan dana, whatsapp poruke su poprimile posve novo značenje.
Dijelila se glasovna poruka neke liječnice Ane koja nas plaši kako su doktori na Zaraznoj premoreni i kako je zaražen i teško obolio i jedan mlađi pacijent (ovu su priču prenijeli i neki mediji koji navodno znaju ime i prezime liječnice ali je zato ministar Beroš demantirao navode o mladom teško oboljelom pacijentu na respiratoru), zatim se na društvenim mrežama pojavila poruka nečijeg prijatelja iz Italije koji nam javlja da se ibuprofen ne smije piti ako se zarazite koronom (nakon par dana potvrdio je to i šef WHO-a, iako još uvijek ne postoje znanstveni dokazi). A onda je vrhunac bio kad se neki dan dijelila poruka Unicefa, pazi sad, u fontu Comic Sans, o tome kakvu higijenu voditi i kako virus ne podnosi visoke temperature i još neke upute koje nemaju veze s vezom. Pravi UNICEF momentalno je demantirao takvu poruku i ispravno objavio na svojim kanalima: UNICEF ne šalje poruke preko aplikacija za dijeljenje, i tako poentirao na svim ovim spamovima koje ste primili preko nekih od aplikacija za dopisivanje.
ZAPAMTITE; NITI JEDAN OZBILJAN IZVOR NE ŠALJE PORUKE PREKO WHATSAPPA. Zašto? Jednostavno, whatsapp, messenger, ig direct i ostali, nisu službeni kanali komunikacije. Panika i strah, prijatelja dva, zavladala su digitalnim mrežama a sve što se još donekle držalo pod kontrolom prije života s koronom, eskaliralo je do neviđenih granica. U jednu ruku posve je razumljiv strah i nemojte misliti da se i ja ne bojim, sve što znamo i vidimo o ovom novom virusu ne zvuči dobro i posve je normalno pitati se što će se dogoditi sljedeće. Baš zato važno je razlučiti između vjerodostojnih informacija i onih koje samo stvaraju bezrazložnu paniku. Posve je jasno da je situacija nepredvidiva i da se stvari mijenjaju iz dana u dan zato je još važnije znati kome vjerovati. Nisu ni nacionalni mediji uvijek cvijeće ali moram priznati da se za sad stvarno dobro drže, barem kad je prenošenje pravovremenih i istinitih informacija u pitanju. Neki dan je također preko neslužbenih kanala procurila informacija o karanteni koju uvodi grad Zagreb. Kako se ustanovilo kasnije, bio je to samo prijedlog službi grada Zagreba koji je prihvaćen tek četiri dana kasnije. No, što se dogodilo? Većina ljudi nije pročitala točku 2 u kojoj se kaže da je to upravo to, samo prijedlog. Nastala je potpuna panika i na mrežama se proširila vijest o karanteni koja kreće sutra. Uzalud su oni malo oprezniji s takvim informacijama objašnjavali o čemu je riječ, svjedočila sam takvim svađama i blokiranjima na društvenim mrežama da se bojim tko će s kim uopće nakon ovoga svega razgovarati.
Gledala sam neki dan intervju Christian Amanpour s jednim od najvećih mislilaca današnjice Yuvalom Hararijem na CNN-u u kojem i on tvrdi da je najgora stvar trenutno u svijetu nejedinstvo i nedostatak suradnje i koordinacije među zemljama, nedostatak povjerenja između država i vlada. To je rezultat epidemije lažnih vijesti, tvrdi on, i pogoršanja međunarodnih odnosa. Lažne vijesti problem su 21. stoljeća s kojim se moramo naučiti nositi. One dovode do panike, stvaranju opće histerije, kažnjive su zakonom, a mogu dovesti i do nepotrebnog linča. Ne znam jeste li vidjeli fotku koja se dijeli na facebooku u kojoj neki stanar proziva svog susjeda studenta jer se vratio iz Slovenije, živi sam i umjesto da pita susjeda treba li mu pomoć on ga proziva i poziva na linč jer kako će on sam u trgovinu pa ga zato treba što prije prijaviti?!
Što je najvažnije u ovoj krizi? Morate odabrati kome vjerovati. Morate pronaći sami za sebe vjerodostojne izvore. Ja sam na primjer otpočetka pratila statuse i tekstove našeg poznatog znanstvenika i epidemiologa Igora Rudana. On se već tjednima vraški trudi približiti znanstvene spoznaje o COVIDU-19 svima. I on je već na izmaku snaga s objašnjavanjem i napadima koje doživljava od laika da mu se iskreno divim na volji i trudu. Za sad nemamo zašto nevjerovati i Stožeru za civilnu zaštitu, sve što su dosad ti ljudi poduzeli čini se razumno i pravovremeno. Naravno, uvijek postoji mogućnost da se i tu razočaramo. No, to vam ne daje pravo da sudjelujete u širenju lažnih vijesti. Provjerite svaku informaciju koja dolazi do vas a počinje sa: „susjed od tetke radi u zavodu…,“ ili „čitao sam da je sve ovo zavjera farmaceutske industrije…“. Situacija se iz dana u dan mijenja a uz sve o čemu trebamo brinuti, histeriji nema mjesta. Budite pametni, ostanite doma i pokušajte filtrirati informacije! Barem dok ne dobijemo drukčije upute.