Budalo!

Ni manje ni više, nego baš budalom me je nazvala jedna od tri milosrdne gospođe kojima se nije svidjela snimka plesa na mom storyju. „Neodgovorni, pijani kreteni“, bio je sljedeći nadahnuti navod, a onda se sjetiš da imaš opciju block. Ljudi će i dalje misliti što će misliti, ali barem te neće zlostavljati svojim nepromišljanjem. 

Jer o čemu se radi? Plesali smo na otvorenom i zapravo poštujuću distancu. Instruktor je pokazivao korake, nama okrenut leđima, a ljudi su ga pokušavali pratiti, svatko sam za sebe jer ti i treba prostor za ponavljanje koraka. Svi su bili opušteni i zabavljali su se, a to je posebno važno u ovom ludom vremenu. I da... nisu se ponašali kao razulareni 22-godišnjaci koji plaze jedno po drugome u nekom klubu u 3 ujutro. Samo su plesali. I smijali se. I valjda je samo taj prikaz zabave, uz tvrdoglavu neinformiranost, u nekome proizveo potrebu da me nazove budalom.

Naravno, već sam se navikao da baš sve što objavim može izazvati lavinu nevjerojatnih reakcija. Razlikuju su samo postoci takvih reakcija. Ako napišem da uživam u suncu, neki će me optužiti da vrijeđam Mjesec. Ako napišem da smo se svjesno odlučili na jedno dijete, mnogi će misliti da osuđujem one koji imaju više. Ali vaša djeca su vaša stvar. Ne pada mi na pamet petljati se u vašu obitelj, pa ne zovem se Željka. A ako blokiram osobe koje vrijeđaju (čak i kada se slažu sa mnom), onda će me optužiti za cenzuru. Uvijek, uvijek, svaka objava izazove reakcije da se zabrinem za te ljude. I nije problem što se ne slažemo, to je čak i poželjno. Problem je što se uopće ne razumijemo. A naravno, problem je i što mnogi uopće ne razlikuju neslaganje i nerazumijevanje pa imaju potrebu 6 puta objasniti što oni zapravo misle jer pogrešno smatraju da ćeš se složiti s njima ako shvatiš što zapravo misle. Jer te bi gospođe, koje uopće nisu shvatile da je solo ples na otvorenom zapravo u skladu s preporukama, valjda najsretnije bile da smo opet u lockdownu, u more ulazimo s maskama na licu, a mi smo odlučili plesati. I doslovno i metaforički, sa sobom i s virusom. Jer to je zdravije za društveni imunitet. 

Naravno, neću otići ni u dijametralno suprotnom smjeru pa tvrditi da je virus izmišljotina Billa Gatesa koji nas želi porobiti. Niti mogu imati ikakvo mišljenje o cjepivu koje još nije ni izmišljeno. Jednostavno ne mogu imati stav o nečemu čega još nema. Slažem se da ima mnogo grešaka, nelogičnosti i gluposti oko korone, i na lokalnom i na globalnom nivou. Ali jednostavno ne mogu vjerovati da se radi o globalnoj zavjeri. 

Moja ideja smislenog ponašanja je negdje u sredini. Naravno da ne smijemo ignorirati virus, ali nam se svakodnevica ne smije svesti na tapkanje oko virusa. Mislim da je smisleno modificirati dio ponašanja, ali cijeli život nam se ne smije svesti na raspravu o virusu. Problem je ako kave počinjete i završavate s vijestima o virusu. Nije glavni problem što vam mediji svakog dana serviraju 260 vijesti o virusu, već je problem što vi klikate na njih. Ako prestanete klikati, oni će prestati pisati o tome. 

I trebamo biti prilagodljivi, kao nikada dosad. Nemogućnost stvaranja dugoročnih planova zapravo nas tjera na uživanje u onome što možemo kontrolirati – svoj unutarnji svijet i dio neposrednog vanjskog svijeta. Tako ćemo vratiti bar dio osjećaja kontrole. Sada je idealno vrijeme za biti sada i ovdje. Ako nas je išta moglo nagovoriti da se više fokusiramo na sadašnjost umjesto da smišljamo crne scenarije o budućnosti, sada je to vrijeme. Svakog trenutka iznad nas leti ona ptica iz Huxleyjeva Otoka i vrišti: Ovdje i sada, ovdje i sada, ovdje i sada!!! 

Jer ako smo fokusirani na sebe i ako smo zadovoljni sobom i neposrednim svijetom oko sebe, ipak ćemo lakše podnijeti toksičnu neizvjesnost u zraku. Kada se sve mijenja oko nas i ne znamo u kojem će se smjeru nastaviti mijenjati, posebno je važno osloniti se na ono čisto i nepromijenjivo u nama i oko nas. U ovim trenucima jedan san kojeg možemo realizirati vrijedi više od ne znam kakvih tisuća u banci. Jedno pravo prijateljstvo ima veću vrijednost od neke nekretnine. Jer nekretnina može zagrliti vaš ego, a prijatelj će znati zagrijati srce, što nam je u ovakvoj situaciji osjetno važnije.

Sada je vrijeme za taj dio borbe jer se bitka preselila na psihološku i sociološku ravan, a ne samo medicisku i ekonomsku. Čak štoviše, da su u Stožeru odmah angažirali društvene znanstvenike, možda ne bi dolazilo do takvih apsurda da se kao pura dreku čude što se ljudi, vidi čuda, ponašaju kao ljudi. Jer oni se i dalje čude što se pripiti 22-godišnjak ponaša kao što se inače ponašaju pripiti 22-godišnjaci i uzaludno ih pozivaju na veću odgovornost. Oni se i dalje čude što se ljudi na svadbama, za ne povjerovati, ponašaju kao ljudi na svadbama!? Kao da dvogodišnjaku daš čekić i onda ga okriviš što se udario njime. 

I zato je vrijeme da slušate razumni dio uputa, ali i da sami preuzmete kontrolu i kreirate razumnu koreografiju plesa s koronom. Nema smisla histerizirati ako ljudi solo plešu na otvorenom, ali nema smisla ni plaziti po 100 ljudi u nekom klubu. Razumno ponašanje je negdje u sredini. A zapravo je idealno vrijeme za pobrinuti se da tvoja sredina, tvoja jezgra bude usidrenija u neku zdravu luku. Kada je toliko neizvjesnih oluja vani, unutarnje luke nikada nisu bile potrebnije. Sretno!

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva