Srdačan pozdrav, opet je srijeda, vrijeme leti čak i kad stoji.

Nadam se da ste proslavili Uskrs u miru, s dragim ljudima, pa makar i preko Skypea, nadam se da se ste dio normalne većine koja zna da ne morate fizički doć pred Kristovu zgradu da bi odradili molitvu, nadam se da vam nitko na Uskrs nije priklještio ruku vratima.

I najnajnajviše od svega, nadam se da nemate izrast.

Je li ovo uvod u Kiselu gospođu tjedna? Je. Molim vas da velikim aplauzom pozdravite Anju.

To je taj girl power koji volimo u 2020. - prozivanje žena jer u karanteni imaju izrast, vesele čestitke.

Uglavnom, nadam se da ste dobro, da ste psihički stabilni, optimistični i ostale kronike iz Narnije. 

Teško je ovih dana ostat normalan, pod uvjetom da vam je to uopće bila defaultna postavka. 

Je li ovo uvod u najbolju stvar koju sam ovih dana pročitala na Facebooku? 

Je. Kaže ovako:

“Zašto se ljudi ne bi družili u prirodi, poznato je da je sunce dezinficijens?”

Sunce je dezinficijens, Bože, priklješti nas vratima i budi precizan.

Čovjek se inače od ovakvih stvari odmara odlaskom na kavu - što sad ne možemo - ili gledanjem kroz prozor - što isto ne možemo jer je kroz prozor u nedjelju sunce i 26 stupnjeva, a u utorak pada snijeg. 

Kako ostati normalan?

Svatko ima svoju metodu. 

Neki rade na sebi.

Neki rade u Holdingu.

Neki ne rade na sebi.

Neki ne rade u Holdingu. 

Neki rade u Holdingu a ne rade u Holdingu.

Je li ovo uvod u današnju temu? Je. 

Ne Holding, nego serije. 

Često me pitate - ne onako kako lažu na Instagramu nego stvarno - da vam preporučim neke serije.

I nikad mi se ne da jer je to nezahvalan zadatak.

Bojim se da ću vam preporučit nešto što vam ne valja i da ćete se ljutit na mene zbog potraćenog vremena.

Svejedno, danas sam odlučila probat.

Na početku sam ih na popis stavila preko 60, ali skratila sam jer se to nikom ne da - ni meni pisat, ni vama čitat.

“Pa KOLIKO serija ti gledaš?!?” - sve, odgovor je SVE.

Stephen King godišnje pročita oko 80 knjiga jer svaki slobodan trenutak nastoji posvetit čitanju - ja imam sličan odnos sa serijama.

Neki ljudi vikendom izlaze, ja sam najčešće doma, zalijepljena za televizor, jer želim i volim.

Bože kakav iznimno dugačak uvod, Andrea.

Uglavnom, serije. 

Probat ću ih opisat onako kako ih opisujem svojoj frendici - s dobrim i lošim stranama.

Neke ste već gledali, neke ćete vidjet na popisu i okrenut očima, za neke nećete moć vjerovat da nisu na popisu… i sve je to ok. Ovo nije službeni vodič za život i neću se sramit ubacit serije koje su treš jer nemam potrebu bit velika u očima ekipe koja se “kuži.” I naravno, uvijek postoji šansa da ćete mi htjet poslat šljokice u koverti jer sam vam preporučila nešto što vam je grozno.

Ljudi smo, različiti smo, važno je da nitko nikom ne pričepi ruku vratima i sve je ok.

Molim vas aplauz za Andreu koja je napravila još jedan mini uvod nakon što je odradila predugačak uvod.

KRENI već jednom.

E ne mogu, zaboravila sam još jednu stvar koju ćete me pitat: “Gdje da to pogledam?”

Kako koju. Neke su na streaming servisima. Neke nisu. Te neke koje nisu možeš gledat na druge načine. Ne smijem ti napisat na koje, ali Google smije. 

Neće bit spoilera jer nisam smeće od osobe, a za svaku seriju predlažem da pogledate trailer jer činjenica da je meni nešto dobro ne mora značit ništa za vas. 

Još ostaje pitanje kategorizacije - neću po žanrovima, nego po osjećaju.

Kad me ljudi pitaju za preporuku serije, prvo ih pitam “kako se želiš osjećat?”

Jel ovo bio TREĆI uvod, Andrea? Je. Ali sad smo spremni.

Kako se želiš osjećat?

“Želim da mi je toplo oko srca”

“Love” 

Mnogima će ovo bit dosadna serija, ali ovo je onaj tip dosade koji djeluje umirujuće. Slatko, nenapadno, bez previše truda da ti se dopadne. Glavni glumac nije pretjerano atraktivan, što ne bi trebao bit problem u društvu koje voli reć da je vanjština sporedna, testirajte sami.

“Modern love”

Prema istoimenoj kolumni u New York Timesu - serija o pravim ljubavnim pričama pravih ljudi u New Yorku. Svaka epizoda je priča za sebe, plakanje je dobrodošlo i sigurno je za gledanje s mamom. Samo nemojte očekivat “Friends” i sve će bit super.

“The Marvelous Miss Maisel”

Slatko, simpatično, onda ti s vremenom možda postane dosadno i predvidivo ali božemoj, niste u braku, možeš prestat kad god želiš. Boje su lijepe, atmosfera također, ja se nisam navukla, ali nije loše gledat dok peglaš. 

“Easy”

Slično kao Modern love, ali malo manje vedro. Lako moguće da će ti bit jako, jako dosadno, pogotovo ako ne voliš stvari koje mirišu na Woodya Allena. Ja volim, a Easy mi je jedna od dražih serija u zadnje vrijeme jer se ne trudi dokazat ikome da ju mora gledat.

“30 Rock”

Ako volite Tinu Fey, SNL i neugodan cringe humor, ovo je serija koju ćete htjet polizat. Zbog ovih stvari će nekima 30 Rock bit užasan i to je sasvim ok. Šteta, ali sasvim ok. Alec Baldwin je unutra, a on ne bi bio negdje gdje ne valja. 

“Ubreakable Kimmy Schmidt”

Ovo nije toliko preporuka, koliko upozorenje ako jako volite 30 Rock tražite još malo sličnog. Ovo je… malo… slično… jer je radila Tina Fey. Isto je treš, ali onaj čudni treš u kojem Alec Baldwin ne bi htio sudjelovat. I dalje nije loše, ali nije ni ljubav.

“Crazy ex-girlfriend”

Odvjetnica u New Yorku. Koja se preselila u Kaliforniju zbog bivšeg. Koji to ne zna. Onda skužiš da je serija mjuzikl i da su pjesme loše. Onda skužiš da su namjerno loše jer je sve treš. Onda je kao 30 Rock za siromašne u glazbenoj varijanti. Onda je odjednom ipak ozbiljna serija o duševnim poremećajima. Onda opet nije. I tako je prošao još jedan vikend u karanteni. 

“Bonfire of destiny”

Da, ona serija koju nitko normalan nije počeo gledat jer se zove najgluplje na svijetu - e, ja jesam. Nije spektakl, ali ako želiš par neizvedivih ljubavnih priča koje većinom završe sretno, to je to. Kratko, slatko, malo se isplačeš na kraju i gotovo. Plus, na francuskom je, što je uvijek korisno. 

“Love is blind”

Nisam gledala nijedan reality show preko 10 godina pa nemam s čim usporedit, ali Love is blind je spektakl za osjetila. Da bi testirali je li ljubav slijepa, potpuni stranci izlaze na spojeve bez da se ikad vide - i biraju osobu s kojom će stupit u brak. Pozdrav svima koji će radije čitat Harukija Murakamija, vi ostali pogledajte trailer jer ne mogu objasnit koliko je Love is blind spektakularno najbolje-najgori.

Tu bi sad još trebalo dodat Friends, Seks i grad i ostale očite stvari, ali neću - to ste ili gledali, ili imate odličan razlog zašto niste. Idemo dalje.

“Želim dramu i smrt”

“You”

Jedna od onih serija koje počneš gledat jer svi govore da je super, pa se malo razočaraš. Ne jako, ali malo da. Pametno (i na momente lijeno) napisana priča o psihopatu koji samo pokušava imat curu, ne nužno živu. U prvoj sezoni bi vam mogla na živce ić glavna glumica čiji dijalozi ponekad izgledaju kao Krim Team 2, ali u drugoj sezoni su to ispravili. Ja sam se jedva natjerala da gledam, sad jedva čekam novu sezonu.

“La Casa de Papel”

Nevjerojatno dobro i zanimljivo napisana radnja - pod uvjetom da ne postavljate podpitanja tipa “kako” i “zašto.” Ali ovo nije serija za analiziranje i ispitivanje što je moguće, a što nije, nego bajka o pljački punoj nemogućih obrata. Likovi su napravljeni tako da se u njih možeš zaljubit, neke možeš mrzit jednako kao kolegu s posla koji fućka dok radi, PLUS ponavljaš španjolski dok ju gledaš. Najbolji dio - ubacili su ozbiljne ljubavne priče do kojih ti je stalo. Pogledaj trailer? Por supuesto que si.

“How to get away with murder”

Šest sezona, oko 45 minuta po epizodi - u neka normalnija vremena bi ovo zvučalo kao previše angažmana, ali sad je idealno. Ako izdržiš prvu sezonu - koja je na momente super, a na momente za otić oprat kosu i ne stisnut pauzu - postaje jako zanimljivo i otvara se prostor za ovisnost. Većinom napeto, povremeno pretjerano, ali Viola Davis je nagrada zbog koje pretrpiš i kad stvari nisu idealne.

“Banshee”

Nasilje, seks, Amiši, ruska mafija, frizer-transvestit-haker-ninja i povremeni incest. Ovo su ili odlične vijesti ili najgore vijesti, ovisi s koje strane gledate. Meni je jedna od najdražih serija i svatko kome sam ju preporučila je zadovoljan. Kažu da nije za žene, što je možda točno, a možda seksizam. Rekla bi pogledaj trailer, ali možda bolje pogledaj prvu epizodu jer je trailer bezveze. 

“The Sinner”

Prva sezona, s Jessicom Biel. Odlično, napeto, s daškom poremećenog. Druga sezona je kao čaša vode kad nisi žedan - meni, vama možda bude super, ali prvu u svakom slučaju toplo preporučam. Isto vrijedi i za prvu sezonu serije True Detective.

“Mr. Mercedes”

Stephen King je odlično napisao trilogiju Mr.Mercedes, a za sve kojima se ne da čitat, serija je jednako dobro odradila posao. Po meni daleko najbolja serija napravljena po Kingu. 

“Westworld”

Tematski park u kojem žive umjetni ljudi (neću reć roboti), kojima možeš radit šta god želiš ako platiš. A onda se priča malo zakomplicira. Moguće je da će vam tijekom druge sezone u jednom trenutku postat malo dosadno ili naporno za pratit kompleksnu (i povremeno traljavu) radnju, ali isplati se izdržat do treće.

“Why women kill”

Jedna kuća, tri odvojene priče iz tri različita desetljeća - i žene koje ubijaju, ali s dobrim razlogom. E i načelno je komedija, čisto ako vam ubojstva inače nisu draga tema u serijama. Jedna samostojeća sezona nakon koje se ne osjećaš iskorišteno.

“Erased”

Apsolutni spektakl ako volite mangu, Japan i putovanje kroz vrijeme. Priča o klincu koji otputuje u prošlost da bi spriječio ubojstvo mame i troje klinaca iz razreda. Nije za ljude koji vole bit na mobitelu dok gledaju jer je na japanskom, ali radnja je toliko dobra da želiš isključit mobitel. Nemojte da vas odbije činjenica da su nositelji radnje većinom osnovnoškolci - to su japanski osnovnoškolci, dakle glumi su doktorirali.

Od očitih dodataka ćemo ovdje ubacit i Chernobyl, GOT, Breaking bad i sigurno još par super stvari koje sam zaboravila. Ozark nisam zabravila, samo mi nije sjeo kad sam ga počela gledat, što ne znači da jednom neće.

“Želim dramu i smrt, ali prema istinitoj priči”

“Dirty John”

Topla ljudska priča o psihopatu, ovaj put prema istinitom događaju. Da je fikcija, bilo bi samo ok, ali “ovo se stvarno dogodilo” dodaje dimenziju zbog koje ne želiš prestat gledat. Glumi ona glumica i onaj glumac (tako bi rekla i frendici), idealna serija za žene koje misle da je udaja garancija sreće. Jedna sezona, ne traži previše koncentracije ni truda, lako se gleda. Za slučaj da vas serija jako zaintrigira, kasnije možete pogledat i dokumentarac.

“The Act”

Zamisli da teško bolesna, mentalno zaostala djevojčica osuđena na život u kolicima jedan dan ubije mamu koja se o njoj brine cijeli život… i onda saznaš da djevojčica nije ni mentalno zaostala, ni teško bolesna, ni nepokretna… ni djevojčica. Mama ju je cijeli život samo uvjeravala da je bolesna i prisiljavala da glumi zaostalost. Guglajte ime Gypsy Rose Blanchard - The Act je serija bazirana na njenom životu i stvarima koje su je natjerale da ubije mamu.

“Don’t fuck with cats”

Najbolesnija i jedna od najzanimljivije napravljenih true crime serija u dugo vremena. Nije za opušteno subotnje popodne uz limunadu ni za ljude koji sanjaju sve što vide na televizoru. Moguće je da ćete htjet ostat doma dugo vremena kad vidite tko sve diše na ovom planetu.

“Tiger King”

Da vam netko kaže da u Americi postoji lik koji se bavi tigrovima… i ujedno je gej… i country pjevač… i imao je dva muža odjednom…  koji zapravo nisu gej… ali su bili s njim jer ih je potkupljivao crackom… i sad je u zatvoru jer je pokušao ubit ženu koja se isto bavi tigrovima… nakon što ju je godinama maltretirao i slao joj zmije poštom… a ta žena je vjerojatno ubila svog muža i bacila ga tigrovima… biste li vjerovali da je skoro sve od ovog tek prva epizoda? Tiger King, za sve ljude koji misle da su njihovi susjedi čudni.

Od ostalih naslova koje vrijedi pogledat ću dodat i The Guru, Abducted in plain sight i The devil next door. Mnogo dobro, mnogo poremećeno. E i The Spy, istinita priča u kojoj glumi predsjednik Svemira, Sacha Barron Cohen.

“Želim osjećat da je knjiga bila bolja”

“Outsider”

Ljudi kažu da je super, što je, Stephen King je često super, ali onda se u jednoj epizodi pojavi čudovište koje se zove “El Cuco” i otišla sam si napravit tost u kuhinju. Svejedno, nije potraćeno vrijeme i generalno je zabavno, El Cuco na stranu. 

“The Stanger”

Mini serija prema knjizi Harlana Cobena koja zvuči kao “moram gledat”, a onda kad kreneš, shvatiš da možda i ne moraš. Ali svejedno nije za bacit. Priča je napeta, pod uvjetom da ti je stalo do priče, a čak i kad ti nije stalo, možeš malo bit na Instagramu dok ne dođeš do napetijeg dijela. I takve serije trebaju postojat. 

“Sharp objects”

Slow-burn serija, sve ide polako, nezainteresirano, lijeno… u knjizi vjerojatno funkcionira super, u seriji mi se samo čini da Amy Adams fali željeza u krvi. Svejedno, serija ima kvalitetnu glavu i kvalitetan rep, tako da je i dalje za preporučit. Ne nužno za preporučit da te razvedri.

“Želim osjećat da su u moje vrijeme tinejdžeri bili jednostavniji ljudi”

“Elite”

Dawson’s Creek, ali ga je radila ekipa s Pornhuba. Privatna škola i razmaženi klinci koji svaki životni događaj obilježe tulumom. Netko ima rođendan - tulum. Kraj školske godine - tulum. Netko je umro - tulum u bazenu. Jedan od likova je gej-Musliman-diler, najbolja učenica u rezredu je u vezi s bratom (POLUbratom!) , a na svakom tulumu nekog ili prebiju, ili ubiju. Ovako na papiru izgleda kao najveće smeće koje možete zamislit, što vjerojatno i je - ali svejedno ne možeš prestat gledat. Na španjolskom, tako da je edukativnog karaktera. NIKAKO ne gledat s mamom. Nunca!

“Sex education”

Ako možete preživjet činjenicu da Agentica Scully glumi seksualnu terapeutkinju koja sa svojim tinejdžerskim sinom otvoreno priča o “mah-stah-bation”, moglo bi vam bit super. Prva sezona je… čudna, hrpa srednjoškolaca koji su opsjednuti seksom ali svemu pristupaju kao zreli 40-godišnjaci, što bi mnogima moglo ić na živce… ali onda ti prestane ić na živce, postane super i u drugoj sezoni se ljutiš na sebe jer ti je ikad palo na pamet da serija ne valja. Ili to, ili ti nikad neće valjat, ali mislim da hoće. 

“Baby”

Rekla bi da je kao Elite, ali manje eksplicitno jer nema 50 sisa po sekundi, ali s druge strane, radnja prati dvije učenice privatne talijanske škole koje su odlučile bit prostitutke. Po istinitom događaju, kažu. Mi smo stvarno bili generacija anđela, kad malo bolje pogledaš.

“Derry Girls”

Devedeset posto ljudi se neće ni potrudit, a i oni koji se potrude bi se mogli razočarat, ali meni je Derry girls fantastična serija. Doduše, fantastična kad si već pogledao 50 boljih, ali svejedno.

“I am not okay with this”

Odlična serija za pogledat u jedno popodne i nakon toga zaboravit da se ikad dogodila. Stranger things meets Carrie (ne Bradshaw, nego Stephen King). E i Stranger things moram preporučit, ali realno, to svi znaju pa ne moram.

“Pretty little liars”

Ako volite gledat lijepe (23-godišnje) srednjoškolke koje kroz 7 sezona bježe od misterioznog ubojice i svejedno za skoro svaki školski sat imaju novu jaknu, ovo je super. Zabavno, nepredvidivo, učenica i profesor su zajedno ali ne smeta ti jer su prekrasan par… često pretjerano, često infantilno - slično kao Kućanice, ali u srednjoj školi. Serija uz koju se možete odlično zabavit ako stvari (i sebe) ne shvaćate preozbiljno.

“Želim da me netko podsjeti da su plastične operacije sranje”

“Big little lies”

Odlični glumci, pametno strukturirana radnja koja se ne žuri. Jedino što meni smeta je lice Nicole Kidman - ne mogu se fokusirat na priču jer joj brojim fillere. Plastika na stranu, dobra serija za pogledat, pogotovo ako vam ne smeta osjećaj anksioznosti koji se događa dok se radnja polako otvara. Plus, Aleksandar Skarsgard je unutra.

“What if”

Renee Zellweger je bogata luđakinja koja će uložit u startup mlade žene - ako joj smije spavat s mužem. Ostalo sam zaboravila jer nije pretjerano zanimljivo. Ono što JE zanimljivo je sama pojava Renee Zellweger. Većina ljudi s kojom sam pričala se slaže - kad je Renee u kadru, drogira te svojom pojavom i praktički ti ne treba radnja. (A ni brojanje fillera nije za bacit). Preporučam da pogledate, teško je objasnit zašto, ali ova serija je super čak i kad baš i nije super.

“Želim da me malo strah, ali da i dalje mogu ić na wc po noći”

“American Horror Story”

Ako volite poremećeno (a pogledali ste cijeli Nad lipom 35), AHS je predivno iskustvo. Svaka sezona je zasebna bolesna priča s novim likovima koje ponekad glume likovi iz prošlih sezona. Prva sezona nije reprezentativna, zato radije predlažem da za prvi dojam odaberete sezonu broj 2 - The Asylum. Moguće je da vam neće sjest, ali ako vam sjedne… sjest će kao nutela na palačinku.

“Haunting of Hill House”

Nije najstrašnija horor serija koju ćete ikad pogledat, ali bude vam drago što jeste. Ne Tiger king-drago, ali svejedno drago.

“Castle Rock”

Ako ste pročitali većinu Kingovih knjiga, bit ćete presretni jer se na svakom koraku pojavljuju mali detalji koji će promaknuti neupućenom promatraču. To je ujedno i problem ove serije - neupućeni promatrači ostaju zakinuti za najbolje skrivene momente u seriji. Priča je ok, druga sezona je bolja od prve, Bill Skarsgard je prekrasan, osim ako vam je odvratan, onda jbg. The Outsider je bolji.

“Black Mirror”

Neću opisivat Black Mirror, to je kao da opisuješ Josipu Lisac. Ne može se. Ili ćete pogledat, ili nećete.

“Twin Peaks”

Ovo možeš ili voljet ili mrzit, ali mislim da nikako ne može bit izgubljeno vrijeme. Toliko smirujuća, a toliko uznemirujuća serija, skoro kao ljeto za Uskrs, Božić dva dana kasnije.

“Želim se osjećat nedefinirano”

“Horrace and Pete”

Ako na dovoljno dugo možete potisnut činjenicu da je Louis C.K. seksualni prijestupnik, ova serija bi vam mogla bit super. Ne da se prepričat u par rečenica, ne da se prepričat ni u traileru, mogu samo reć da se tijekom 10 epizoda emotivno vežeš za Stevea Buscemija, a to je umjetnost. Neće se svidjet ljudima koji obožavaju How I met your mother. 

“Fleabag”

Odvratno i predivno i degutantno i romantično i odbojno i dirljivo i pametno i glupo. Jedna od onih serija koja te na prvu ne zove da ju kreneš gledat, ali kreneš jer su pobrali sve najbolje Emmye - i onda ti je sve jasno (ili ti ništa nije jasno). Stravično dobro, na trenutke nelagodno za gledat, ali ne želiš prestat.

“Maniac”

Ako želite konstantno ne shvaćat šta se događa i svejedno uživat u procesu, ovo je idealna serija. Podsjeća na jako dugačku epizodu Black Mirrora, Ema Stone je super kao i uvijek (osim ako ju ne volite), Jonah Hill je odličan, ne samo kao glumac, nego kao podsjetnik da svi možemo smršavit ako se potrudimo.

“Rotten”

Ako niste znali da postoji avokado-mafija koja se bavi otmicama uzgajivača i da ogromna količina češnjaka u teglici zapravo dolazi iz ilegalnih punionica u kineskim zatvorima, ova doku-serija će vas to naučit. Jako zanimljivo, pod uvjetom da volite skupljat informacije o kojima nitko ne želi pričat na kavi. Svaka epizoda obrađuje jednu temu, ne morate gledat ono što vas ne zanima.

“Salad Fingers”

Jedan od najboljih crtića ikad ikad ikad… ako volite pomaknute crtiće. Na Youtubeu je, besplatno. To i Happy Tree Friends. Nije za gledanje s djecom, osim ako imate jako čudnu djecu, onda je.

Jesmo napokon gotovi? Jesmo - odlično sam skratila popis sa 60 na skoro 50, veoma bravo.

“Zašto nisi spomenula Peaky Blinders?”

Jer sam dvaput probala krenut i ne mogu, ne zanima me. Možda jednom pogledam.

“A Lucifer?”

Jer imam osjećaj da je basic smeće koje se pokušava izvuć zgodnim glavnim glumcem koji (meni) nije zgodan. 

“Dracula?”

Jer sam pogledala 2 i pol epizode i želim tužit Netflix za potraćeno vrijeme.

A Alma?

Almu sam ostavila za kraj. 

Jel ovo uvod u još jednu gomilu teksta?

Nije, ovo je kraj. Alma - klasik, idealan ako želite osjetit svaku dlaku na tijelu.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva