Za novac je osim upravljanja tzv. budžetiranjem, dugoročno važno i nešto drugo, o čemu se premalo govori, a to je naša neto vrijednost. Na tome nam treba biti fokus i o tome je važno dugoročno i strateški razmišljati.

Neto vrijednost podrazumijeva razliku između svega onog što posjedujemo (naše imovine – tu su npr. stan/kuća, auto, vikendica, razne stvari, dionice, eventualno i vlastita firma, bilo kakav oblik intelektualnog vlasništva itd,) i onog što dugujemo (tu su razna zaduženja, krediti, minusi, rate po kreditnim karticama…).

Naravno važno je da je vrijednost imovine veća od iznosa duga i tada je naša neto vrijednost u određenom iznosu pozitivna. Sve dok je ona pozitivna mi zapravo ni nismo u dugu računovodstveno gledano (imovina minus dug je tada pozitivan iznos), jer teoretski možemo u svakom trenutku prodati svu imovinu i vratiti sva dugovanja. Dakle, ako imamo dvosoban stan i on vrijedi 100.000 eura, a po svim aspektima dužni smo još 70.000 eura, naša trenutačna neto vrijednost je 30.000 eura.

Bogatstvo pak s druge strane kojem mnogi teže je broj dana koliko možemo živjeti ako rasprodamo sve što imamo (svu tu imovinu) i podmirimo sve dugove i nastavimo živjeti željenim životnim stilom (trošimo dnevno i mjesečno koliko smo navikli). Za prethodni slučaj, ako je vaša neto vrijednost 30.000 eura, a mjesečno trošite 1500 eura za život kakav želite, tada tako možete nastaviti još 20 mjeseci - dakle ni dvije godine.

Nakon ovog „a-ha!“ trenutka, kad smo shvatili koliko jesmo ili nismo baš bogati, podsjetimo se da je najvažnije u svakom trenutku znati da naša vlastita vrijednost nije isto što i neto vrijednost. Bez obzira na stanje na računu, mi vrijedimo samim tim što postojimo i što smo tu. Vrijedimo i zaslužujemo.

Životno putovanje i uspjeh nisu linearni, bit će uspona i padova, zato je bitno redovno se podsjećati da mi nismo naše okolnosti i da, ako doživimo neuspjeh nismo neuspješni te da isto tako, ako zapadnemo u dugove nismo zato ovakva ili onakva osoba, nego smo se našli u određenoj situaciji iz koje se uvijek uz pomoć znanja, pomoći drugih ljudi i poduzimanja adekvatne akcije možemo izvući.

Cijeli sustav je ionako postavljen tako da vlastitu vrijednost neprestano dokazujemo nečim izvana, prvo ocjenama u školi, pa kasnije raznim uspjesima te radom i zauzetošću do kompletnog iscrpljivanja koje često dovodi do izgaranja, burnouta. To je „u gužvi sam, nemam vremena, radim dakle vrijedim“ stav pa sve skupa nije ni lako ni jednostavno promijeniti.

Da se vratimo na samu neto vrijednost.

Postavi što više zdravih temelja – izvora imovine s jedne strane. Idealno imovinu koja će stvarati novu imovinu. To je ono kad se kaže novac stvara novi novac.

Možeš li iznajmljivati dio vremena kad to ne koristiš nešto što već imaš ili si naslijedila?

Možeš li od hobija napraviti biznis ili samo nešto dodatno zaraditi sa strane?

Možeš li napisati neku kuharicu ili knjigu? Baš sam prijateljici neki dan rekla da sve što je naučila od bake, recepte i dio dalmatinske tradicije i običaja, pokuša prenijeti u kuharicu, zašto ne?

Što sve znaš i voliš raditi? Je li moguće da kreiraš novi/dodatni izvor prihoda? Posebno onaj prihod koji će te usrećiti jer sretan novac = sretna ti.

To su zdravi temelji neto vrijednosti – kreiranje više izvora prihoda i vrsta imovine.

S druge strane za dobro svakodnevno upravljanje novcem pobrini se da uvijek imaš pristup gotovini za slučaj hitnih i neplaniranih situacija. To je ono što sam pisala u prošloj kolumni o tome kako doći do novca za 3 do 6 mjeseci troškova.

Što se samih dugova tiče, moram priznati financije su mi bile užasno dosadne i nerazumljive na fakultetu, a studirala sam ekonomiju, no imali smo jednog odličnog profesora i zapamtila sam jednu rečenicu iz njegovog kolegija – koristi tuđi novac da kreiraš svoju imovinu. Što nas je time htio naučiti?

Da dug sam po sebi nije loš. Ako tuđim novcem, dakle dugom kreiramo novu imovinu koja će donositi novi novac (npr. dignemo kredit kupimo mali stan i njega iznajmljujemo). To je tzv. dobar dug. A tzv. loš dug je kad se zadužimo za prekomjernu potrošnju iznad vlastitih mogućnosti, npr. uzmemo gotovinski kredit po vrlo nepovoljnoj kamati (jeste primijetili da su za ovakve kredite kamate najveće) i platimo dizajnerske cipele i odjeću. Mada, dalo bi se diskutirati jesu li jedne super cipele i haljina trošak ili investicija, ali o tom potom.

Važno je samo da imovina bude veća od dugova, dakle da pazimo na svoju neto vrijednost. Da se time bavimo strateški, sustavno, planski i dugoročno. Da tako imamo čvrste temelje pa ćemo se manje poljuljati kad nas snađu životne turbulencije poput ove zvane korona koju sad svi proživljavamo.

Osim ovog, nazovimo to matematičkog pogleda nemojmo nikad zaboraviti stav zahvalnosti i na onom na što već sve imamo i budimo zahvalni i kad trošimo novac, jer ga uopće imamo i jer će nam ta potrošnja donijeti iskustva koja želimo.

Općenito smo svi previše fokusirani na ono što nemamo i što nam još nedostaje, umjesto na ono što imamo sada, u ovom trenutku ispred nas i ne znamo u tome dovoljno uživati.

Uz stav zahvalnosti uvijek ćemo se bolje osjećati, a u konačnici se sve vrti oko emocija, zar ne? To je ono što nam daje osjećaj da smo živi. I da živimo. I uživamo.

I na kraju, koliko mi zapravo vrijedimo? Imovina minus dug ili nešto treće?

U konačnici uvijek vrijediš koliko ti kažeš da vrijediš. Reci svoj broj.

Zatraži veću plaću na način da argumentirano objasniš kako pridonosiš rastu firme. Ja sam tu već 3 godine nije argument, ali unazad 6 mjeseci firmi sam uštedjela x kuna, ili povećala prihod za y posto jest.

Ako imaš nešto svoje, podigni cijene svojih proizvoda i usluga.

Za ovo je potrebno malo vjere i povjerenja u sebe naravno, ali ne brini, jedino što će se promijeniti jesu iskustva i ljudi (ako imaš firmu, klijenti) oko tebe. Neke ćeš izgubiti, da otići će, no doći će novi. Sigurno.

Sama izabireš.

Samo (uvijek) reci svoj broj.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva