S tim me je pitanjem sinoć dočekala desetogodišnja kćer. Rekla je da su u školi više govorili o koronavirusu, nego o maškarama i bilo ju je strah. Začudilo ju je kad sam rekao da nijedno dijete nije umrlo od koronavirusa, mislila je da lažem. Onda sam joj pokazao statistiku i konačno je povjerovala. Ali apsurdno je da prije toga nije znala za to jer je najrelevantnija moguća informacija za njezin razred. 

Danas ujutro bio sam u šopingu. Dućan je bio prilično opustošen, a ja sam kupio pola gajbe mineralne jer nam je jučer nestala i pasiranu rajčicu jer je bila na popustu. Kupio sam samo dvije namirnice koje nam trebaju jer mislim da je suludo i štetno pripremati se za Treći svjetski rat. Pitao sam blagajnice kako je bilo jučer i nisu mogle doći k sebi od te sulude panike. Kažu da nikad nije bilo ovako. 

I razumijem da postoji strah jer opasnost postoji. Ali ovaj smo put toliko prenapuhali strah da je zavladala histerija. Realno, u lice nam ide komarac koji nam može naštetiti, ali mi vidimo raketu s nuklearnom bombom. I osjećamo da će eksplodirati svaki tren. Zavladala je histerija, a ona je veći problem od samog virusa.

Jer prema svemu što znamo, virus je nešto jači od obične gripe. I kao kod gripe, trebaju se posebno čuvati stariji i oni koji već imaju kompromitirani imunitet. Ali oni se ionako trebaju dodatno čuvati, od bilo čega. Svi mi ostali, trebamo se čuvati histerije i iracionalnog straha mnogo više od samog virusa. Ne kažem da ću juriti u provinciju Wuhan ili da ću istog trena uzeti let za Milan, ali isto tako neću paničariti ako netko kihne. Neću sve oko sebe gledati kao potencijalne kliconoše. Neću svojim strahom i iracionalnom paniku zaraziti ikoga oko sebe. 

I ponovit ću, nikako ne tvrdim da ne trebamo ozbiljno shvatiti ovu prijetnju. Svakako trebamo napraviti sve što možemo da minimaliziramo štetu. Npr., jučer sam dan proveo na onkologiji s prijateljicom koja prima terapiju. Ona se itekako treba čuvati. I svi ljudi u sličnoj situaciji koji imaju oslabljen imunitet. Kao što i svi mi trebamo paziti da ne postanemo prenosnici. Oprez je razuman i dobrodošao. Histerija nikako nije. 

Jer danas društvene mreže i neki portali pokazuju ono ružnije lice. Pokazuju najbolje i najzdravije moguće lice kada trebamo pokrenuti humanitarnu akciju, proširiti zdravu ideju ili jednostavno dobru foru. Ali s druge strane, vidjeli smo da su danima napumpavali paranoičnu atmosferu i namjerno stavljali naslove koji povećaju neutemeljeni strah od virusa. Sve kako biste vi kliknuli jer klik je apsolutni bog današnjih medija. Nebitno je kako se dolazi do njega, bitno je samo da kliknete. I to, očigledno, pali. Jer klikali smo kao sumanuti. Nedobog upaliti klikere kad možeš klikati po tekstovima koji raspiruju iracionalni strah. 
Tek su se jučer poslijepodne i danas zaredali tekstovi s činjenicama i informacijama od znanstvenika koji su svjesni svoje odgovornosti u ovakvim situacijama. I nadam se da će biti dovoljno. Jer znate u čemu stvar?

Strah ozbiljno šteti vašem tijelu. Ako ste u konstantnom stanju straha i/li stresa, vaše tijelo luči pretjerane količine kortizola, pa i adrenalina i to oslabljuje vaš imunosni sustav. Te bismo hormone trebali lučiti kad vidimo neposrednu opasnost jer nam oni pomažu da se suočimo s njom. Ali zamišljeno je kao kratkoročni efekt. A ako smo stalno u stanju straha i/li stresa jer zamišljate da prema vama ide raketa s nuklearnom bombom, to doista oslabljuje vaš imunitet. Umjesto da vas bolje pripremi za suočavanje s opasnošću, zapravo vas čini ranjivima. I tako ćete se prije razboljeti. Od bilo čega! Po svemu sudeći, korona neće poharati Hrvatsku, ali strah i panika već jesu i to nam istinski šteti jer oslabljuje naš imunitet.

I zato – kad u vas uđe strah od koronavirusa, umjesto da mu se pokorite – radije upalite mozak, strahu opalite šamarčinu, budite razumno oprezni, brinite se za higijenu i nastavite živjeti. Jer će vam to sigurno pomoći više od sulude histerije. Ta histerija oslabljuje naš društveni imunitet, ali i vaš pojedinačni. Zdrav razum ga osnažuje!