Što se to krije iza svake snažne žene? Ipak samo nježna djevojčica...
Prva asocijacija na snažnu ženu ti je sigurno ona iz crtića SHEWOMAN, koja u teretani radi benč sa 250 kila i paralelno može u zubima, baš poput prave vučice, nositi poveća tri frajera. No, ne mislim da takve žene, iako i njima - RESPECT. Ako ih to veseli, široko im polje.
Mislim na sve one koje se znaju brinuti same za sebe.
Na sve one koje same pronalaze posao, bez ičijih preporuka, uz popratan nelagodan osjećaj kao da nekome nešto duguju, jer ih je mama davnih dana naučila „there is no such thing as free lunch“. Pogotovo ako ih ručkom časti jedan muškarac.
Na sve one koje same zarađuju, nose se sa financijskim izazovima, čupaju novac iz petnih žila i ne pada im na pamet ići linijom manjeg otpora. Koje se poštuju jer znaju da nemaju cijenu.
Na sve one koje same angažiraju radnike za renovaciju stana, pa se s njima natežu mjesecima, sa saznanjem da će ih barem jednom pokušati preveslati. Ali svjesne da će to onda biti samo njihova pogreška.
Koje same znaju promijeniti žarulju, skuhati ručak, očistit stan. A ako ne znaju ili im se baš danas ne da – „zovu čovika“, jedu u restoranu ili plaćaju Tetu Čistačicu. Bez da se ikome opravdavaju.
Mislim na sve one koje su neovisne, jer su dovoljno pametne, i ne žele ovisiti o ama baš nikome, jer znaju da su onda zarobljene. Svjesne da je zlatni kavez ipak samo kavez, koliko god iz daleka sjajio.
Mislim na sve one koje su slobodne .Takozvane Alfa Žene. Nepokolebljive, samosvjesne, samopouzdane. Divlje. Svoje i ničije.
Ničije, ali opet u čežnji da s nekim život dijele.
Jer malo ljudi zapravo zna da iza te samostalne žene nerijetko viri jedna uplašena curica. Koja nespretno povlači tu istu ženu za suknju i govori joj „Molim te, zaštiti me!“. Jer je jednom ili više puta i sama bila povrijeđena. Zbog čega joj je danas ta snažna žena postala jedini roditelj, koji ne dopušta da je više itko ikada posrami, ponizi ili umanji.
Ali i da je vidi. I upravo tu leži kvaka. Ili ti ga zajeb stoljeća.
Jer upravo mnogi misle da te snažne ne trebaju toplu riječ, nježan dodir i dugi zagrljaj. Podršku i oslonac. Jer se na prvu čini da sve mogu same. Mogu, i to su dokazale. Ali duboko u sebi - ipak žele.
Jer i one žele partnera. Koji će im biti ravnopravan. U nekim situacijama čak i dominantan. Čisto da se i one opuste i konačno popuste kontrolu. Da ništa prve ne moraju. Da podignu desnu nogu s kočnice kojom grčevito sabotiraju bilo kakvo opuštanje, koje ih može dovesti do onoga čega se zapravo užasavaju. A to je bol. Duboka, snažna i potisnuta. Dobro poznata, ali nepodnošljiva. Jer im razara unutrašnjost cijelog bića.
Stoga podižu visoke brane, samo da se od te boli zaštite. Ali opet žude za muškarcem koji će im te iste brane popustiti. I dopustiti im da konačno budu emotivno gole. Da se barem na trenutak osjete prepuštenima. Ali sigurne u nekim tuđim rukama.
Da si daju priliku da budu baš takve kakve ponekad i jesu. Slabe, ranjive i krhke. Plačljive. Nesigurne. Iskompleksirane. Bijesne. Tužne. Prestrašene. Potrebite i da se toga ne srame.
Mnoge žene danas poistovjećuju nježnost sa slabošću. Skrivaju svoju blagost jer je smatraju manom. Same sebe smatraju pogrešnima, ako su emotivne. Srame se. Ne daju si priliku da osjete. Zato i jesu nerijetko blokirane. I upravo tu dovode u pitanje svoju iskonsku ženstvenost. Koja im je rođenjem dana.
Mnoge se sa muškarcima natječu „tko ima većeg“. Ne shvaćajući da je to zauvijek izgubljena bitka. Jer su one zapravo, sa svojom ženstvenošću, sve ratove unaprijed i dobile, samo jer u bitku nisu niti ulazile. Jer za to nije bilo niti potrebe.
No, kakav muškarac može voljeti jednu Alfa Ženu?
Upravo onaj koji može i želi vidjeti njenu skrivenu curicu. Zagrliti je, a potom je pomaziti po glavi i dati joj svu ljubav ovog svijeta. Reći joj da smije biti nesigurna i uplašena te da je upravo zbog toga - hrabra, a ne slaba. Onaj koji je neće kritizirati i umanjivati. Samo kako bi sebe uzdigao. Onaj koji riječima, djelima, razumijevanjem i zrcaljenjem polako dolazi do nje, i strpljivo čeka da mu se ona sramežljivo pokaže, iskorači, a potom i otvori.
Onaj koji se, s druge strane, pak ne boji i njene snažne žene. Jer zna da je ona tu , samo kako bi curica preživjela. Zbog čega i mora biti čvrsta poput čelika.
Onaj kojega ne frustriraju njeni uspjesi. Jer i sam zna koliko vrijedi. Onaj koji joj je vjetar u leđa i koji se iskreno veseli svim njenim pothvatima. Jer i sam u životu nešto poduzima. Zbog čega mu njezin uspjeh nije mrska prijetnja, već istinska sreća.
Onaj zbog kojeg ona ne mora glumiti da je potrebita, samo da bi se on osjetio potrebnim.
Onaj zbog kojeg ona mora glumiti da je nesposobna, samo da bi on dokazao kako je sposoban.
Onaj koji podjednako obožava i ŽENU i CURICU, jer zna da je to sve - ONA. I upravo zbog toga mu je zanimljiva, jer je nesavršena, ali stvarna. Ne crno-bijela, već šarena. I to u svim svojim nijansama.
Onaj koji je želi, ali ne treba. Koji može bez nje. Jednako kao što i ona može bez njega. Jer ga ne treba. Već iskreno želi.
Jednako tako kao što ona ispred njega smije biti SVOJA, i on ispred nje smije biti SVOJ. Autentičan i gol. Baš kao i ona - nesavršen, koji se toga pomalo srami, ali je svejedno spreman kompletnog sebe pokazati. Jer je svjestan da je samo čovjek od krvi i mesa.
Žene, dok nemate ovakvog muškarca u životu, bolje je da ste same.
Bolje da ste snažne u samostalnosti, nego slabe u ovisnosti.
Bolje da ste samostalne zbog svoje snage, nego ovisne zbog svoje slabosti.
Bolje da ste ničije, nego da ste svačije. Svačije, samo ne svoje.
Bolje da se same hranite, podižete, tješite i gurate, nego da to očekujete od muškarca koji za to nema kapaciteta. Jer si mu jednostavno previše. Ako si muškarcu takva kakva jesi previše, vjeruj mi da je on takav za tebe ništa drugo nego - premalo.
Dok ne naiđe onaj za kojeg si upravo takva kakva jesi baš taman, ne pristaj biti ni previše, ni premalo jer takvome nikada nećeš biti dovoljno.
Do tada uživaj u svojoj snazi, ali ne zaboravi sama pomaziti svoju curicu po glavi i nježno joj prišapnuti na uho: "Ej mala, vidim te, volim te i prihvaćam te.“
*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva