Proljeće na moje rame slijeće... zvoni mi u glavi dok otvaram laptop i paralelno mašem repićem od iskonske sreće. Danas, 20. ožujka je prvi dan proljeća. Ne, nije sutra, nego danas, štreberski sam proguglala. I ono što na samom početku moram na sav glas reći je: „Hvala Bogu više!!!“

Nema više kaputa, perjanica, bundica… nema ni buca, pancerica, šalova ni rukavica. A ni papirnatih maramica zbog urednog curenja nosa. I stvarno mi nikada neće biti jasni ljudi koji obožavaju zimu. Ok, snijeg zna biti fora, ravno jedan dan, sve dok ne moram očistiti šofer šajbu onom strugalicom od koje mi prsti otpadnu u jednoj nanosekundi. Zna biti zabavno i to skijanje, pod uvjetom da znaš i voliš skijati, a ne da se kao pomahnitala veprina bacaš bezuspješno po baby stazi (pišem iz osobnog, ali prije svega sramotnog iskustva😊), i usput, da imaš dovoljno para za taj hobi, a da ne moraš još dublje zagnjuriti u sljedeći nenamjenski kredit. Ma, i Advent je fora, pogotovo kada se sat pomakne pa nam već u 4 popodne padne mrak na oči, zbog čega nas jedino sijalice i kobase uspješno vade iz latentne depresije.

Dakle, osim gadosti, zna ta zima imati i svojih radosti, pogotovo kada se uvučeš pod dekicu, upališ Netflix i paralelno u usta uvališ cijelu teglicu kesten pirea. Ali sestro slatka, meni je zimi stalno hladno, troma sam i nekako usporena, i realno, ne da mi se ama baš ništa. 

I zato - DOSTA. Hoću da dan traje sve do 7 navečer. Zato jer nakon posla hoću na cugu sa frendovima, na nasip, Jarun, ma gdje god samo da ulovim malo tog serotonina. Onda hoću svoje dupe obući u šarene boje, a ne znam jesi primijetila kako divni ljudi iz modne industrije ovog proljeća forsiraju ne šarene, već fluorescentne boje. A ja jedva čekam po Cvjetnom trgu, i to usred špice, prošetati kao nabrijana techno vjeverica. Još kada na sve ovo nadodam odluku milog nam stožera kako noćni klubovi po novom rade sve do 2 ujutro, mojoj sreći nema kraja. Jer, k vragu, hoću plesati barem šest sati u kontinuitetu, a ne da me čiča u plavoj košulji prekine i usput legitimira kao posljednjeg kriminalca koji samo očajnički voli dim, džin i sveti densflor.

Dakle, puno je tu lijepih stvari. Ako izignoriramo zadnje izdisaje korone, koja nam je protekle  dvije godine uljepšavala živote svojom neizvjesnošću, ali i vjerojatnost početka trećeg svjetskog rata, ukoliko veliki ruski car slučajno ustane na lijevu nogu. No, nećemo sada o tome, ajmo mi natrag na naše nabujalo proljeće. 

Prije svega treba napraviti generalku stana. Ja sam obavila svoju još prošlu nedjelju, i to na, naravno,najsunčaniji dan u godini. Dok je sav normalan narod hodao po prirodi, ja sam poput Pepeljuge ribala zahodske pločice. Osim stana, treba počistiti i ormar, pobacati ili donirati staru robu, kupiti novu… ma sve to treba. Ali sve to ipak smatram nekako manje važnim.

Dolaskom proljeća budi se priroda. Tako se i mi budimo. Kao da nam fascije po tijelu pucaju, a mi se iz ljušture zimske tromosti pretvaramo u prpošne leptiriće. Bolje izgledamo, bolje se i osjećamo i nekako bolje vidimo. Kao da smo zimsku dioptriju, koja usput ima i astigmatizam, konačno izoštrili novim naočalama. Zbog čega smatram da je osim generalke stana daleko nužnija generalka života. 

A kako se to radi?  Za početak uzmi komad papira i olovku.  

Na lijevoj strani papira napiši sljedeće:

Što nikako ne volim raditi, da mi vrijeme teče užasno sporo?

Što me ne veseli, ali to radim zbog drugih, jer se od mene očekuje?

Je l' mi posao slabo plaćen, a ja uredno piškim krv?

Kada sam zadnji put dobila povišicu?

Koga trpim, a da me živcira?

Tko mi siše energiju na slamku?

Tko mi skače po solarnom pleksusu?

Kome ne mogu reći ono što iskreno mislim i osjećam?

Uz koga se osjećam sputano, pognuto i stisnuto?

Tko, što, kada i gdje me unesrećuje?

Potom u miru izdvoji vrijeme i napiši odgovore na ovih 10 pitanja . Uzmi vremena koliko god ti treba, makar pisala do prvog maja. 

Zatim, na desnoj strani papira napiši sljedeće:

Što volim raditi, a da mi vrijeme naprosto leti?

Što hrani moju dušu da cijela titram?

Koji posao bi mi bio dobro plaćen, a da u njemu i uživam?

Koje talente još nisam realizirala?

S kojim ljudima nikada ne gledam na sat?

Tko su ljudi koji me pune, podržavaju i zrcale?

Tko su ljudi koji mi nikada ne podilaze, već iskreno kažu što misle?

S kojim ljudima se najviše smijem?

S kojim ljudima se ne moram autocenzurirati?

Tko, što, kada i gdje me jednostavno usrećuje?

Odgovori i na ovih 10 pitanja. Potom realno sagledaj lijevu i desnu stranu, ma baš kao da radiš u računovodstvu. Pluseve i minuse. Dobro i loše. Prihode i rashode. Budi knjigovođa vlastitog života.

Gledaj u imena tih ljudi koji te sputavaju, omalovažavaju, kritiziraju i umanjuju. Promatraj na papiru posao kojeg mrziš iz dna duše, a još je k tome i slabo plaćen. Zoomiraj tamo gdje te se ne cijeni, a još manje uvažava. Osjeti sve situacije, događaje, mjesta i ljude zbog kojih si krajnje nesretna. Trezveno, smireno i opušteno. Bez ikakvih osuda.

Zatim polako prijeđi na desnu stranu. Što hrani tvoju dušu, ma da jednostavno znaš i osjećaš? Koji poduhvati, poslovi i projekti? Je l' se baviš s njima? Ako da, čestitam, samo jesi li za to plaćena koliko zaslužuješ? Zapamti, ti nisi Crveni križ , a bome niti ne volontiraš, stoga zašto bi svoju pamet i vrijeme ikome donirala. Osvijesti i realiziraj svoje talente. Gledaj u imena ljudi koji pune energijom, vole otvorenim srcem i prihvaćaju takvu kakva jesi. Vjeruj mi, tvoja životna mudrost ih prepoznaje.

Znam, idealno bi bilo lijevu stranu ovog konta pobrisati. Anulirati, uništiti, satrati, kao da nikada nije niti postojala. No svi ti ljudi, poslovi, događaji na lijevoj strani su tu s razlogom. Oni su tvoj životni put, ali ne vječna kazna. Tu su zato jer si ih privukla, ili ajmo iskrenije - zato jer si ih i dopustila. No, ne krivi se zbog toga, jer jednostavno nisi drugačije ni znala niti mogla.

Ono što od danas svakako možeš je polako svu svoju pažnju usmjeriti na ono dobro. Prihvatiti da je loše do sada bilo sastavni dio tvog života, ali bez mržnje, krivnje i zamjeranja. Sebi ili drugima. Samo se fokusiraj na dobro. I molim te, ne odustaj.

Potraži posao kakvog želiš raditi. Ispregovaraj dobre uvjete. Zarađuj dovoljno da imaš za lagodan život. Realiziraj svoje talente. Biraj ljude uz koje se dobro osjećaš.  

I ne zaboravi svako malo zastati i ponoviti generalku svog života.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva