Svakih nekoliko godina ovdašnji se ljudi poslušno poviju za aktualnim trendovima. Sjetite se samo kako smo godinama na kredit kupovali njemačke aute, ponosno slušali Thompsona, glodali janjce na magistrali i bez razloga izbacivali gluten. S vremenom su se stvari modernizirale pa su tržište preplavili korejski terenci, Čavoglave više nisu IN ni u Kninu, a sočno meso s ražnja tek se tu i tamo sretne u okolici Udbine. Autoput je Čehe preusmjerio direktno na odredište, tenkovskog pjevača zamijenili su gelirani ljepotani, a bezglutenska trendi dijeta postala je je u međuvremenu ozbiljna autoimuna bolest. U Hrvatskoj je registrirano oko 45.000 oboljelih od celijakije, a Ministarstvo zdravlja procjenjuje da ih je još toliko koji ni ne znaju da je imaju. Uglavnom se radi o ljudima koji do sada nisu povezali da se kontinuirano napuhavanje trbuha ne događa od previše smokija i Ožujskog nego od ljepljivog proteina prisutnog u pivu i grickalicama.

Alergije se kroz povijest nisu tretirale pretjerano ozbiljnom bolešću, a sukladno tome ni narod se u Hrvatskoj nije previše sekirao oko toga. Ako je djetetu u proljeće malo više curio nos ili su ga lagano svrbile oči, već se nakon prve sezone pokazalo da će oko Svih Svetih stati. Tad, naime, peludni kalendar znatno oslabi. Starijima se za kožne osipe prepisao lakši kortikosteroid, a ženama za opadanje kose dijagnoza je bila stres u braku. Rijetko se ta česta pojava povezivala s bolešću crijeva kao danas. Pamtite zasigurno svoju majku kako u proljeće oko kuće bere mlade koprive pa dio skuhaju vama u čušpajz, a u ostatku isperu kosu ne bi li korijen dlake očvrsnuo. Simptomi koji su ukazivali na eventualnu netoleranciju određenih proizvoda, vanjskih utjecaja ili pak genske predispozicije za alergijske reakcije, u većini blažih slučajeva pripisivali su se svakodnevnim tegobama koje će jačom inhalacijom cvijeta kamilice i čajem od žalfije zasigurno proći. A ako ne pomogne sušeno bilje, dokazano se korisnim pokazala šljivovica koja je u određenim dozama liječile sve osim presađivanja bubrega.

Živjelo se tih godina bez previše kompliciranih objašnjenja za štošta, pa tako i alergije. Stvari su zvučale jednostavno, pitali ste bojažljivo, odgovor dobivali kratko.

Kišete, blaža viroza. Kašljete, previše pušite. Povraćate, maknite carsko. Koprivnjača, ne znamo uzrok. Osip, eliminacijska dijeta. Plačete, skočila dioptrija. Trepćete, očni živac. Sinusi, idite na more.

Liječnici bi vas uz ove i slične dijagnoze otpravili iz ambulante uz napomenu da se ne uzrujavate, a ako se nešto, ne daj bože, pogorša poslat će vas neupitno odmah specijalistu. Vremena su bila drugačija i nije istina da se vaš obiteljski doktor nije trudio. Medicina strelovito napreduje, a saznanja o alergijama osamdesetih nisu bila ni blizu precizna kao četrdeset godina kasnije. 

Oni koji imaju alergiju, intoleranciju i razne druge imunološke poremećaje znaju da takve bolesti zahtjevaju uglavnom veliku disciplinu i otpornost na sram. Sigurno ste koji put na hotelskoj terasi uz brojne Slovake uživali u nastupu Mire Ungara na ruskom repertoaru i svjedočili razgovoru za susjednim stolom između ugostiteljskog djelatnika i žene alergične na orašaste plodove. Konobaru je usred koncerta samo još falila gošća intolerantna na pinjole, s kojom deset minuta pregovara može li kuhar špagete preliti s paradajzom umjesto pestom genovese, jer takvo jelo u meniju nemaju pa on uz svu svoju dobru volju nema pojma kako promjenu umaka sračunati na kasi. Na kraju, žena naruči patagonske lignje po cijeni Jadranskih i kompot koji je ostao od ručka pansionskih turista.

Kad su u pitanju alergije i imunološke smetnje, sretnici su oni koji im nađu uzrok. Tisuće je ljudi koji imaju ovakve i onakve simptome, tuče im u prsima, zuji u glavi, znoje im se ruke i crni pred očima. Hodaju doktorima vamo, tamo, plaćaju testove i genske pretrage, a nalazi nikako da pokažu crveno. Ne smeta njima ni zob, ni soja, ni acetilsalicilna kiselina, što god da cvjeta nije im uzrok kihanja, koju god da kremu stave nije razlog crvenila. Povraćaju i od vode i od kiselog kupusa, dijareja ne prestaje čak ni kad su gladni. I tako se mnogima simptomi s godinama samo pogoršavaju, liječnici im ne znaju uzrok, krvna slika ne odaje sumnju, a ljudima je iz dana u dan sve gore i gore. Mučnine, zatvor, nervoza, svrbež, žene ćelave, a nije alopecija, muški plaču, a Dinamo dobiva.

Na kraju, s čistim zdravstvenim kartonom završite kod psihologa i ispostavi se da je indikator vaših tegoba zapravo svakodnevni hrvatski život, u kojem vas iz svakog kuta vreba otkaz, minus, porez i korupcija i da to sve skupa nema veze s peludi, glutenom i laktozom. Gospođa s kauča ljubazno vam naplati dvjesto kuna autogeni trening i otkrije da ne plačete jer vam smeta akacija, nego tuđa ambicija, ona neprirodna, luđačka i opsesivna, koja se kao korov proširila u sve pore društva i dala za pravo privilegiranima da legalno kradu, lažu i potkupljuju, da ljudima zagade život, priskrbe sebi korist i beskrupulozno zgaze sve oko sebe, uključujući i vas koji bespomoćno tonete sve dublje uništavajući svoje zdravlje.

Jer vi duboko u sebi znate da se svemu ovome nikako ne nazire kraj i da svaki put završi isto.

Te urešene političke konjokradice, nevažno kako se zovu, nekad je nakovrčana Karamarko, ambiciozna Rimac ili loše odjevena Merzel, drugi put prodani Saucha, sumnjivi Kuščević ili bezobrazni Kujundžić, ta jednaka uhljebnička klijentela uhapšena ili politički maknuta zbog opravdanih sumnji u koruptivna djela nakon mjesec, dva provedena u boljem slučaju u pritvoru vrati se u normalan život i nastavi kao da se nikada ništa nije dogodilo. Obavljaju oni i dalje negdje neke svoje poslove, primaju 6 + 6 plaću, skoče ako im obveze dopuštaju s Prodanovićem na ročište, no s vremenom većini im se izgubi trag. Nepravomoćne presude i žalbe na one pravomoćne traju godinama, sudovi lupaju svaki u svoj bubanj pa se ilegalno priskrbljena korist na Vrhovnom sudu nakon par godina vođenja postupka više ne smatra toliko strašnom kao na županijskom. Presude se redom odbacuju, svjedoci s amnezijom mijenjaju krucijalne iskaze, pa zato trenutno osim Sanadera u zatvoru nema nijednog uglednijeg političkog lopova.      

Na kraju, i bez preskupe gospođe ugodnog glasa shvatit ćete da svi ti nedijagnosticirani simptomi imunološkog sustava posljedica su ove koruptivne kaljuže u kojoj država pliva već tri desetljeća. Kriza društva u kojem živimo toliko je duboko ostavila traga na svima da je samo pitanje dana kad će slijedeći koji se školuje da bi dostojno živio stradati sa zdravljem. Jer kad zbog kolektivne gramzivosti ostaneš bez posla, kad zasluženo ne napreduješ jer ambiciozna kolegica ima stranačku iskaznicu, kad ti dijete ne dobije posao jer je namješteno sinu načelnika općine, vjerojatno je da ćeš uskoro povraćati, plakati i češće ići na zahod. Nalazi će nakon silnih pretraga pokazati da je sve u redu. Naprosto si tijekom godina razvio alergiju na moralno kontaminiranu uhljebničku gamad.