Studeni, 2019., tri tjedna prije vjenčanja, na probi makeupa kod šminkerice u Samoboru.

Recite, imate nekih želja?

Pa voljela bih da oči budu jače našminkane, a usta slabije.

Kakva je vjenčanica?  

Kao ona od Kristl iz Dinastije.

O, lijepo. Trebam li na nešto još posebno obratiti pažnju?

Pa svakako trebamo iscrtati obrve, istaknuti rub usana, probati umjetne trepavice, mora sve izgledati prirodno.

Naravno, to se podrazumjeva. 

E da, i obavezno tuš.

Tuš?

Da, da. Crni. Onako, elegantno, dugačko izvučen prema kapcima. Imam sliku Lane Jurčević pa ću vam poslati da vidite, ja bih da oči tako izgledaju.

Dobro, možemo probati, ali inače savjetujem mladenkama da je zbog suza bolje ne stavljati tuš. Znate, ponesu vas emocije, a možemo puno toga dobiti sjenilom.

Ne, ne, ja hoću baš tuš. 

Razumijem vas, ali ja stvarno ne bih savjetovala, nisam sigurna da možemo dobiti pravi efekt, vjeđe su tu već malo zatvorenije... 

Šminkerica je bila u pravu. Probala sam tuš kasnije doma. Putem sam prvo svratila kupiti ogledalo koje povećava jer se bez naočala ne vidim precizno našminkati. Tuš nisam mogla povući preko naborane kože pa sam istegnula vrat i lakat dok sam ispravno izravnala kapak. Onda sam potrošila još pola bočice linera dok nisam uspjela u jednom potezu nanijeti crtu i još dva decilitra uljnog sredstva za skidanje loše nanesenih verzija. Na kraju sam bila spremna za fizikalnu.

Čim se oko olabavilo tuš se utopio u naboranoj koži i borama, a iluzija da ću izgledati kao pjevačica i dalje je bila opcija, samo više sličnija Radojki Šverko. 

Tuš na oči, dakako, nismo stavili za vjenčanje jer bi samo budala inzistirala na tome. Srećom, šminkerica je bila pristojna iskusna ženska s mudrim načinom da neumjerenost i krive odluke nerealnih mladenki preusmjeri u one prave. 

Nikada mi nije padalo na pamet da korigiram nešto na tijelu. Grozila sam se izobličenih žena uništenih lica i tijela, od silikona i operacija. Nije mi bilo jasno (nije mi danas) tko sam sebe može unakaziti. Uvijek sam se (do odlaska kod šminkerice), činila samoj sebi dovoljno mlada, atraktivna i poželjna, to naravno ne znači da je ujedno bila i istina. Primijetili ste sigurno da puno ljudi o sebi ima bolje mišljenje nego što ono zaista i jest. Poznam ženu koja ne zna skuhati čaj bez da iskipi, no ona je uvjerena da je izvrsna kuharica. 

Svjesna da mi godine donose vizualnu propast, nakon vjenčanja sam odlučila uložiti u sebe. Našla sam pouzdanu kliniku preko preporuke, ispalo je u inicijalnom razgovoru da bi se višak kože s kapaka mogao odstraniti za pristojne novce bez dizanja hipoteke na stan. No, od toga dalje nisam stigla jer je korona zaustavila svaki oblik života. 

Dvije i pol godine skrivanja po stanu, oblačenja u trenirku i boravka u prirodi jer tamo kao nema korone, živimo zdravo, okrenuti smo sebi i svi smo bukirali do 2030. brvnare u Gorskom Kotaru koje okružuju samo sove i lovočuvari, rezultiralo je činjenicom da smo od zime 2019. ne samo mentalno i financijski propali, već mnogi i fizički. Osim što godine idu same po sebi, ljudi su preko noći ostarili zbog potresa, virusa ili otkaza. Sve od nabrojanog dovoljno je bilo da te baci na koljena.   

Sad kad je pandemiji kraj jer stiže Uskrs, a u crkvama se teško moliti pod maskama, primijetila sam da moj muž s 57 godina izgleda puno bolje nego prije tri godine kad je sve krenulo. 

Ja s 45 izgledam baš tako koliko imam i godina. 

Više mi nisu vjeđe jedini problem. Krateri koje imam oko očiju još su 2019. mogli proći kao bore smijalice. Danas ih može popeglati samo glet masa. Trbuh se od poroda nije vratio na staro, a uz silnu dijetu i vježbanje došla sam do solidnog rezultata, ali ne i odličnog. S unutarnje strane ruke visi mi koža, a čekam dan kad ću na prstima vidjeti prvu staračku pjegu. Genetika mi je podarila otpornost na celulit, ali vrag mi ne da mira pa stišćem nogu ne bi li ga ispod kože našla. Sise mi ne stoje više dobro ni uz push up grudnjak jer vijuge koje se slijevaju od vrata prema prsima sad su dubine kratera. Estetičar je rekao da taj dio možemo riješiti tako da izbjegavam nositi dekolte.  

U kupaonskom ormaru muž ima jednu policu. 

Ja imam četiri. 

Svi preparati na kojima piše anti-age, age perfect, multi lift, serum, hyaluronic, hidrating, revitalizing, booster, active, refining, rejuvenating, retinol, vitamin, caviar, dead see, ultra diamond, intensive, cellular i platinum služi da bih ja bila lijepa. Među njima najviše preferiram one s natpisom concentrate. 

U uputama piše staviti jednom u danu. 

Ja stavim triput.  

U 10 godina na kozmetiku sam spiskala trećinu plaće i nije baš da se rezultat vidi. Nije da se i ne vidi, proces se sigurno usporio, ali starenje se jednostavno ne može zaustaviti. I sve do sada isisavanje sala invazivnom metodom činilo mi se kao katastrofalno rješenje. Pikanje hijalurona u lice, čelo, usta i obraze bilo mi je odbojno i hvata me nervoza od ideje da nakon pikanja izgledam kao da su me izbole gladne pčele. Umetanje silikona u grudi i stražnjicu bio je atak na moje zdravlje kojeg se panično bojim izgubiti. 

Sve do sada, ni o čemu ovom nisam razmišljala da bi bilo dio mog rješenja za izgled.

Vidjevši moje nezadovoljstvo, muž mi je ovih dana poslao mail.

'Poklon za rođendan može stići ranije'.

Bio je unutra link na dobru zagrebačku kliniku s estetskim uslugama.  

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva