Eto, saznali smo gdje je princeza Kate i usput još jednom dokazali da je internet nekad grozno mjesto. 

Ako niste ulovili, postoje ljudi kojima je smiješno kad netko ima rak… pod uvjetom da je taj netko bogat i poznat, jel, nekima je onda i malo drago, vjerojatno istim onima koji će na Uskrs bit u prvom redu do oltara. 

Ali to nije tema za danas, o njoj se može jako puno pričat (i ne zaključit ništa novo), a ja sam vas već prošli tjedan izmrcvarila tekstom od tri tisuće riječi pa ću danas bit puno kraća.

A možda i neću, ja sam često kao veš mašina - kad kažem da je do kraja ostala još minuta, zapravo ih je ostalo devet plus još malo, ali dat ću sve od sebe da budem koncizna. 

Danas će mi trebat vaša suradnja i lako je moguće da će ovo bit jedan veliki fail ako se ne odazovete, ali nadam se da ćete uskočit jer je u pitanju mir u svijetu kojem možete barem malo pridonijet. 

Dogodi li vam se ikad - pitam iako znam da je odgovor vjerojatno potvrdan - da se nađete u prometu usred dana i pomislite “KAMO idu svi ovi ljudi u 10:30 ujutro?”

Ne mora nužno bit 10:30h, može bit i dva popodne, bitno je da je neko vrijeme u danu koje inače ne podrazumijeva prometni kolaps i nije vam jasno zašto stojite u čepu. 

Meni se događa stalno; prošli tjedan sam se u četvrtak vraćala iz Ljubljane i u 10:30 zapela u sablasnoj gužvi u Zagrebu, dan poslije sam u gotovo identičnoj gužvi zapela oko 13 sati pa onda još jednom oko 14.30 i sva tri puta sam se uhvatila da živčano pitam “što svi ovi ljudi rade u prometu za vrijeme radnog vremena, zašto su ovdje i kamo idu baš sad?!”

Sva tri puta sam samu sebe vrlo brzo podsjetila da sam i ja u prometu u isto vrijeme kad i oni i da je licemjerno i glupo da se bunim kad sam i sama jedna mala kap u gužvi koja me živcira. Podsjetila sam se i da ljudi imaju radno vrijeme koje nije nužno od 9 do 5, da neki možda isto idu na put ili se vraćaju s njega ili da jednostavno imaju slobodan dan. Neki možda idu kod doktora, nekima je možda dio posla da provode puno vremena u prometu, neki možda obavljaju nešto za vrijeme pauze koja ne mora bit točno u podne…

“Ljudi smiju bit u prometu u 10:30, prestani bit licemjerna i glupa kad si i ti jedna od njih!”

Jesam, ali svejedno se svaki put, bez iznimke ulovim da ratujem protiv “idiota” koji idu negdje baš kad bi meni bilo idealno da nisu na cesti, a često i vrlo bezobrazno zaključim da je sigurno riječ o neradnicima koji bi zapravo trebali bit na poslu, ali nisu. 

Nije to lijepo od mene, ne morate mi javljat, ali ne mogu si pomoć pa mi je prva reakcija uvijek “di će svi ovi ljudi, radi li itko u ovoj državi?!”

“A di ćeš TI, Andrea?”

Odlično pitanje, ali za samu sebe uvijek imam odgovor i obrazloženje zašto JA smijem bit u prometu, a drugi vjerojatno baš i ne smiju… ili barem ne moraju. 

JA smijem bit u prometu jer se vraćam s puta. 

JA smijem bit u prometu jer idem na snimanje. 

JA smijem bit u prometu jer idem kod računovođe. 

Vjerujem da je svatko od vas barem jednom pomislio isto, što za sebe, što za druge - osim ako ste predivna, smirena osoba koja pliva s delfinima i koja razumije da svatko ima svoju priču i putanju, ali ja nisam. 

Ja sam onaj živčani prometni patuljak koji ne može shvatit ZAŠTO je gužva na cestama u 10:30 gotovo identična onoj normalnoj jutarnjoj ili popodnevnoj - nije logično, nije razumno, treba mi objašnjenje, ali nije kao da mogu anketirat ljude koji zajedno sa mnom čine prometni čep…

A možda i mogu. 

Da radim na radiju, ovo bi bilo puno jednostavnije; pozvala bih slušatelje da mi na 0800 jave što trenutno rade u prometu i sigurno bi se javila hrpa ljudi - neki s vrlo uobičajenim, neki s vrlo zabavnim pričama i prostor između pjesama bi se ispunio glasovima ljudi koji bi vjerojatno smirili sve ostale živčane prometne patuljke kojima svaki auto koji nije njihov ide na živce. 

Ja sam, već sam napomenula, upravo taj patuljak i treba mi pomoć da se smirim dok stojim u gužvi u 10:30, ili u 14, ili u bilo koje drugo vrijeme koje nije “prometna špica.”

I zato mi treba vaša suradnja u obliku odgovora na pitanje koje ovaj put ne postavljam živčano u udobnosti vlastitog auta, nego vrlo smireno (jer sam doma i ne vozim): Kamo idete u 10:30 ili 14 sati? Zašto ste na cesti? 

Ne napadam vas, pitam vas onako kao što bi pitala mamu kad ju nazovem pa mi kaže da vozi - i nema krivih odgovora (osim ako je odgovor “vraćam se od ljubavnika”, to je možda bolje zadržat za sebe), samo skupljamo priče koje će nam pomoć da shvatimo povod gužve koja više nije jutarnje-popodnevna iznimka, nego cjelodnevno pravilo. 

Znam da ovo možda zvuči glupo, a možda zvuči i kao zadiranje u tuđu privatnost, ali to nije cilj - cilj je da vrlo lijepo i otvoreno ćaskamo o prometnim navikama koje imamo i usput dobijemo širu sliku i odgovor na pitanje koje je većina nas postavila barem jednom: “Zašto je SAD gužva, di će svi ovi ljudi?!”

Ako sam točno procijenila, vjerujem da mnoge zanima isto - tako je, iste one koji su u prometu baš tad kad ih živciraju svi ostali koji su tamo u isto vrijeme, na istom mjestu. 

Možda će bit potpuno beskorisno, ali čini mi se da bi promet, a posljedično i svijet, bio puno ljepši kad bismo imali barem mali uvid u razloge zbog kojih se stvara gužva onda kad, prema našim osobnim idejama, “ne bi trebala” - pogotovo ako si usput naučimo objasnit da je “JA smijem bit u prometu, drugi sigurno nemaju dobar razlog” u većini slučajeva potpuno netočna ideja. 

Ukratko, a mislim da ćete se složit da sam ovaj put stvarno uspjela bit kraća nego inače: “Di ćete na radni dan u 10:30?”

Podsjećam da vas pitam lijepo, nemojte vikat - pomozite prometnom patuljku da bude manje živčan.

Srdačan pozdrav i sretan put. 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva