Previously on “Hrvatska je najljepša izdaleka”:

- roditelji njegovatelji i dalje nakon smrti djeteta gube pravo naknadu i moraju odmah na burzu, zastupnici i dalje imaju pravo na naknadu plaće nakon prestanka obnašanja dužnosti - 6+6 mjeseci, ne daj Bože da naglo smršave

- nezaposleni otkošteni pileći zabatak iz Ivanić Grada koji živi s mamom hoda centrom Zagreba i snima se kako vrijeđa Indijca koji radi kako bi uzdržavao cijelu obitelj - i nije bez publike koja mu plješće

- klinke u Sesvetama cipelare drugu klinku i snimaju se da bi to kasnije mogle objavit na društvenim mrežama - i sigurno su u nečijim očima “legende”

Znam da se puno priča o besplatnim ulošcima, ali mislim da nam za početak trebaju besplatni kondomi - mogli bi se dijelit na blagajnama dućana umjesto “imate karticu za bodove?” i u Pošti umjesto “jeste li zainteresirani za dopunsko osiguranje?”

Danas vam želim skrenut pozornost na nešto zabrinjavajuće što mi je nedavno zapelo za oko - možda je i vama, možda nije, saznat ćemo ubrzo. 

Jeste li primijetili da se u zadnje vrijeme često koristi izraz “baš je normalan” kad želimo nekog pohvalit? 

Dat ću vam nekoliko primjera:

- frendica je upoznala dečka i jako joj se sviđa jer je “baš normalan lik” - u prijevodu, odgovara na poruke i ljubazan je prema konobarima

- oduševljeni ste nečijom djecom jer su pristojna i “normalna” - u prijevodu, rekla su “dobar dan” i “doviđenja”

- angažirali ste majstora i izvan sebe ste jer je “toliko normalan” - u prijevodu, trijezan je i pojavio se na dan kad je obećao

Ne znam za vas, ali meni je “baš je normalan” rečenica koju koristim sve češće kad o nekom pričam s oduševljenjem - i tek mi je nedavno sinulo da to baš i nije normalno. 

Unatrag nekoliko mjeseci, u par sam navrata dobila istu “pohvalu” od ljudi s kojima sam radila. Zadnja koje se sjećam je došla na kraju sastanka, kad je žena s kojom sam sjedila umjesto “čujemo se“ rekla: “Hvala ti što si normalna.”

Btw, naravno da mi je neugodno dok ovo tipkam jer zvuči kao da se hvalim - iako ovo stvarno nije nešto čime bi se itko trebao pohvalit - pa ako netko iz ovog izvuče samo to, nema veze. 

Prvih par puta sam zanemarila “kompliment” jer je zvučao točno kao moj opis ljudi koji mi se sviđaju; “baš je normalan” zvuči kao sasvim logična stvar koju spomeneš kad nekog ideš pohvalit - barem dok ne počneš razmišljat o tome što si točno pohvalio. 

Što znači da je netko “normalan?”

Prije dva tjedna sam nakon sastanka opet čula isto i odlučila pitat, a odgovor je užasno tužan.

“Došla si na vrijeme i nisi kasnila s dogovorenim poslom.”

Moja velika vrlina je, dakle, to što sam “normalna” - u prijevodu, ne kasnim i odradim posao onako kako (i kad) je dogovoreno. 

I ljudi to sve češće imaju potrebu pohvalit i naglasit kao nešto vrlo neobično - drugim riječima, čestitaju mi što nisam moron. 

Je li to stvarno nešto što zaslužuje čestitku? U teoriji nije, a u praksi?

Koliko ste puta bili oduševljeni djelatnicom na šalteru jer vam je dala sve informacije koje su joj u opisu posla? 

Koliko često od frendice čujete da je upoznala super lika koji je super jer se svaki dan tušira i zna skuhat nešto što nije čaj? 

Koliko često kao nečiju vrlinu navodite to što odgovara na poruke? 

Koliko ste šokirani kad se netko u domu zdravlja javi na telefon? 

Koliko ste se puta uhvatili kako govorite da je netko divan jer “uvijek lijepo pozdravi?”

Koliko se jako iznenadite kad vam netko mahne nakon što ste ga pustili da se ubaci ispred vas u prometu? Ili kad netko da žmigavac, kad smo već u prometu. 

Koliko se puta iskreno razveselite kad netko NIJE idiot pa imate potrebu svima ispričat da je divan jer je “normalan?”

Otkad je “baš je normalan” u kategoriji stvari koje imamo potrebu pohvalit? 

“Hvala ti što si normalna” - u odnosu na koga? 

Na ljude koji uvijek kasne i misle da je to simpatična karakteristika, ljude koji ne rade posao za koji su plaćeni, nekulturne divljake koji parkiraju preko dva mjesta, ljude koji napadaju druge ljude na cesti, uhljebe… Ivana Pernara? 

Zašto “normalan” sve češće zvuči kao “poseban?”

Možda zato što sve rjeđe kažnjavamo nenormalne. 

Kad netko stalno kasni, većinu vremena prolazi bez posljedica; ljudi samo kažu “a navikli smo” - i nikom ništa. Pitajte HŽ ako mi ne vjerujete. 

Kad netko loše radi, uvijek se nađe neki kolega koji će preuzet teret. 

Kad je netko bezobrazan i agresivan, ljudi će se radije povuć nego jasno reć da je to nenormalno. 

Ako smo počeli oduševljeno hvalit ljude zbog toga što su “normalni” jer dolaze na vrijeme i nisu neodgojeni, gdje ćemo bit za par godina?

Hvala što perete zube? 

Hvala što ne tučete ženu? 

Hvala što ste preuzeli dostavu bez da ste izvrijeđali dostavljača? 

Hvala što ste pustili vodu?

Hvala što pišeš zadaću i ne mlatiš druge učenike za vrijeme odmora?

Hvala što ste se javili na telefon na radnom mjestu? 

Hvala što ne kopate nos u restoranu?

Hvala što niste prošli kroz crveno?

Hvala što se ne derete u kinu?

Hvala što ste rekli “dobar dan?”

Hvala što niste moron?

“Baš je normalan” ne bi trebao bit kompliment, nego standard - ako smo spali na to da hvalimo ljude zato što su uspjeli svladat osnove iz vrtića, onda više nitko nije normalan.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva