“Kmeee!” - ne podnosim ovaj izraz, ali kmečanje je zajednički nazivnik svega što se događalo unatrag tjedan dana, pa je prigodan. 

Prvo je kmečao vjetar, snažno i nasilno, a kmečao je i moj kišobran koji nije bio spreman na udare - sahranjen je u kontenjeru iz kojeg će za par mjeseci kmečat smrad ljetnog smeća. 

Kmečalo se i zbog vjetra koji kmeči - neki jer im je vjetar antipatičan i krade normalno postojanje, ali glasnije su kmečali oni koji se vjetru rugaju: “Tako je uvijek bilo, zašto sad odjednom kmečite?”

Ja se ne sjećam ovakvih udara ni srušenog drveća koje pada na automobile, ne sjećam se ni otpadajućih fasada, ne sjećam se ni letećih ograda ni reklama, ali možda samo nemam dobro pamćenje. A možda se ljudi na internetu vole rugat i umanjivat ozbiljnost situacije kako bi drugima pokazali da su neopterećeni junaci. Bogu hvala, još nije ljeto, pa nismo imali kmečanje turista koji su za vrijeme oluje krenuli na izlet luftićem i završili na pučini i u crnoj kronici. 

Dan poslije, dok je vjetar nastavljao s kmečanjem, kmečao je i alarm koji nam je uznemirio mobitele i jutro: “Nema nastave zbog lošeg vremena.”

Zbog alarma se kmečalo u nekoliko smjerova - jedni kažu da je nepotreban ili barem nepotrebno glasan, s nepotrebno uznemirujućim zvukom, drugi da je itekako potreban, ali i da je došao prekasno (i na krivom jeziku), treći kmeče jer ih je alarm probudio u 7:45, a ti treći o tome uzrujano kmeče na internetu, kao da ih je zadesila nezamisliva tragedija. 

A kad se već kmeči, pridružit ću se pokretu s nekoliko pitanja. 

Prvo, kog briga ako vama alarm nije potreban? Mnogima je (nažalost) bio, a da ga nije bilo, sigurno bi se kmečalo i zbog toga što ga nema. Bio je uznemirujuć i glasan, ali kakav bi trebao bit - Debussy, Claire de Lune? Twinkle, twinkle, little star? Nije kao da nas je dočekao na mirno, spokojno jutro, zvukovi nasilja vjetra su već bili dovoljno uznemirujući. 

Treće, preskočit ću zasad drugo jer mi tako paše, kog briga ako je alarm nekog probudio? 

“Trebali ste već bit budni”, kaže internet, a ja neću jer to što se ja budim rano ne znači da svi moraju - neki su možda radili noćnu smjenu, neki možda rade popodne, ljudi smiju spavat u 7:45 ako im život to dozvoljava. Ali da smo mogli bez svjedočanstava iziritiranih influencera kojima je alarm poremetio plan da spavaju do 11, mogli smo - opet, ne zato što ne smiju spavat do 11, nego izvolite uključit mozak i prisjetit se da većina ljudi ipak mora na posao, pa je možda pametnije da kmečanje ne poslužujete na internetu, nego u privatnoj Whatsapp poruci. 

Drugo, sad mi paše, “alarm je došao prekasno.” Je, malo je glupo da u 7:45 dobivamo obavijest o otkazivanju nastave koja, ako je u jutarnjoj smjeni, počinje u 8. 

“Ljudi su već bili na putu do škole.”

Možda bi bilo pametnije da poslušam vlastiti savjet i kmečanje koje slijedi ne poslužim na internetu, nego samo u privatnoj Whatsapp poruci, ali neću bit pametna. 

“Ljudi su već krenuli u školu!” - zašto, pobogu? Imate li prozor i nešto što bi u Simsima bilo level 1 Logic skill? 

Znam, tko sam ja da se miješam, pogotovo ja koja nemam djecu, ali ako je vani Kansas na posteljici od apokalipse, ako po autima pada drveće, a zrakom lete ograde i crjepovi, gdje ste krenuli i zašto? 

“Pa ljudi moraju na posao, a djeca moraju u školu.”

Jes, nisam baš toliko glupa, sve mi je jasno - netko nema kamo s djecom, ne može svatko samo ostat doma, ali ne kmečim zbog toga. Kmečim jer je “tek smo u 7:45 saznali da nema škole” osobni propust. Bi li bilo pametnije da se sve znalo već dan ranije? Apsolutno. Je li alarm koji je sve javio prekasno - u 7:45 - kriv za to što su neki već krenuli u školu? 

Slobodno me virtualno ošamarite ako želite, ali nije. 

Djecu nemam, u školu ne idem, ali za otkazivanje nastave sam svejedno znala u 6:30 - jer imam internet i interes, a interesiralo me što internet kaže o vjetru koji kmeči. I dalje je moglo bit javljeno ranije, ali ako je jedan od glavnih argumenata u kmečanju “javili ste nam 15 minuta prije početka nastave”, a je, onda je logično pitat zašto ljudi kojih se to najviše tiče nisu znali barem malo ranije. 

Nije kriv alarm, kriva je činjenica da ljudi sve češće odbijaju čitat ikakve vijesti.

“Ne želim se živcirat”, kažu najčešće, a ja ih djelomično razumijem… i još uvijek ne razumijem.

Jasno mi je da se ljudima ne da čitat o ratovima, poskupljenjima i svim ostalim ružnim temama koje kvare dan, ali  svejedno moraš znat barem osnove o stvarima koje se događaju - ako ne u cijelom svijetu, onda barem u vlastitoj državi. 

“Nema šanse”, kaže moja prijateljica koja u autu panično prebacuje radio stanicu čim vijesti krenu,  a uvijek se iznervira kad ju dočekaju i na drugim stanicama jer uvijek idu na puni sat i na pola istog. Uvijek tri kratke vijesti, uvijek s vremenskom prognozom odmah nakon njih, ukupno dvije i pol minute života, uvijek NEĆU. 

Ne mora, naravno da ne mora, ali naravno da ju uvijek iznenade stvari koje se uvijek najavljuju danima. 

“Prvi glas”, kaže i ljuti se što joj nitko nije javio da stiže oluja i/ili radovi zbog kojih će dionica kojom putuje na posao bit zatvorena, a pokušali su joj javit, samo nije htjela slušat. 

Stoput je već pokisnula jer joj “nitko nije javio” da će padat kiša, nijedan od tih sto puta nije kriva ona, nego život koji je nepredvidiv. 

Znam i, opet nisam toliko glupa, da vremenska prognoza nije uvijek najtočnija, ali ako se najavljuje kišni tjedan, onda poneseš kišobran, za svaki slučaj. 

“Otkud sad ta kiša?!”, uvijek se iznenadi dugo najavljivanoj oborini, a nije ni blizu jedina. 

Ulice su, kad god pada kiša - ona koju su detaljno najavili - pune potpuno zatečenih, uspaničenih tijela koja trčeći traže mjesto na kojem će se sakrit, a u toplijim mjesecima često trče u japankama ili sličnim verzijama otvorenih cipela koje “odjednom, iznenadilo nas je” nisu prikladne za lokve po kojima moraju gazit. 

Vidno iznenađeni, vidno iziritirani, zašto im nitko nije javio da će padat?

Javljala im je prognoza, javljeno im je na vijestima, ali ljudi sve češće odbijaju čitat vijesti i prognozu. 

Ne da im se. Ne žele se nervirat. Razumljivo, ljudi samo pokušavaju sačuvat komadić mira u glavi, tako kažu, ali većinom su ipak samo komotno nezainteresirani - što je ok, neka svatko radi kako mu je drago, ali ako si komotan i nezainteresiran, onda ne smiješ kmečat kad ti komociju naruši nešto što je najavljeno, ali tebe nije zanimalo.

Zato nam i treba alarm - koji je trebao doć ranije - jer ljudi sve češće nemaju potrebu potražit vrlo dostupne, besplatne informacije, a istovremeno očekuju da im se one nekako jave. 

I kmeče jer im nitko nije javio… i jer im netko ipak je javio, ali preglasno. Prerano. Prekasno. Nepotrebno. 

Izvolite čitat vijesti, barem kad su u pitanju važne stvari, a kijamet koji razara grad je poprilično važan.

Hvala što ste došli na moj KME Talk. 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva